Obavezati vlasnika da u stanu živi najmanje pet godina

Zaposleni u prosvjeti, zdravstvu, bezbjednosnim institucijama, odbrani imaju svoje stambene zadruge i svojim zaposlenima daju stanove po povlašćenim uslovima. Cijene kvadrata stana su u prosjeku oko 650 eura, a da li vlasnici prodaju te stanove po skupljim cijenama ili ih izdaju-pitanje je za direktore zadruga. Oni su Pobjedi kazali da ima takvih slučajeva, ali i da je to sistemski problem na koji ne mogu da utiču.

Kako su precizirali, sud ne prepoznaje klasičnog podstanara i onog koji stanuje u roditeljskom stanu i sve tužbe padaju. Jedno od rješenja koje sindikalci predlažu je da se uvede pravilo da u stanu mora da se živi najmanje pet godina. Takođe, smatraju da pojedini preprodaju stanove jer žele da zarade i kupe veći stan na boljoj lokaciji.

Prva stambena zadruga koja je osnovana u Crnoj Gori je “Solidarno za prosvjetare” i njen direktor Zoran Stanišić smatra da je zloupotreba sistemski problem.

“Toga će uvijek biti. Kod nas toga nema mnogo, ali opet, nažalost, zato što su prosvjetni radnici u velikom procentu nezbrinuti stambeno i zaista su pod kategorijom klasičnog podstanara i traže onaj goli krov nad glavom pa nemamo taj problem izražen. Međutim, ostaje otvoreno da uvijek ti ljudi mogu da prodaju stan kada ga prevedu na svoje ime”, kazao je Stanišić.

On naglašava da su to davno prepoznali i pokušali da riješe i to na taj način što su se stanovi vodili na Zadrugu Solidarno.

“Mi smo investitori i samim tim u Upravi za nekretnine knjižimo se kao vlasnici stanova do momenta otplate. Onda smo dobili problem da taj stanar neće da prihvati da je on vlasnik stana, pa porez na imovinu mora da plati zadruga i to je problem koji na sudu nije dokaziv. Po zakonu, porez na imovinu plaća upisani vlasnik nekretnine u nadležnim organima kod katastra. To je pravna praznina sa kojom moramo da se izborimo i da dokažemo da je to manipulacija i formalna priča i da taj stvarni vlasnik mora da plaća taj porez, ali dokazujući se na sudu mi najčešće gubimo vrijeme, snagu, energiju i novac, pa je onda olakšavajuća okolnost da se imovina prevede na vlasnika jedan kroz jedan”, objašnjava Stanišić.

Tako im se nedavno javio problem u opštini Berane gdje treba sada da plate porez 20.000 eura u zgradi gdje 30 prosvjetnih porodica živi od 2007. godine.

“Treba da se nađe drugo rješenje. Kako dalje može da se spriječi vjerovatno podizanjem standarda prosvjetnog radnika ili uopšte zaposlenih u javnom sektoru koji neće morati da brinu kako da prežive i kako sa nečim čim raspolažu ubiraju malo više novca. A to znači ako je kupio stan po 650 eura da ga možda prodaje po 1.000 i ubere neku zaradu”, kazao je Stanišić koji smatra da oni to ne rade iz čiste zarade nego zbog pukog preživljavanja i kako bi riješili stambeno pitanje na adekvatan način.

Stambena zadruga “Zdravstvo” je osnovana 2012, sa ciljem rješavanja stambenih pitanja zaposlenih u toj oblasti. Finansira se dijelom od članarine zadrugara, a veliki dio sredstava izdvaja se i iz državnog budžeta. Direktor ove zadruge Vladimir Pavićević kazao je Pobjedi da su do sada izgradili 322 stambene jedinice u glavnom gradu, opštinama Nikšić i Tivat.

“Postoji jedan broj zaposlenih koji stanove ili izdaju ili prodaju. To se dešava zbog toga što onog trenutka kada zadrugar isplati stan, stan postaje njegovo vlasništvo i on u skladu sa tim raspolaže svojom svojinom. Mi, nažalost, nemamo mogućnost da zadrugarima damo kredit za kupovinu stana, jer bi tada hipoteka na stan bila u korist zadruge i stan ne bi mogao biti otuđen. Ovako, oni podižu kredite od komercijalnih banaka i završavaju ugovorni odnos sa zadrugom. Jedan broj zadrugara proda stambenu jedinicu kako bi kupio drugu na lokaciji koja mu više odgovara zbog posla, školovanja djece ili, nažalost, i drugih razloga itd. Međutim, po našim saznanjima, taj procenat nije velik”, ističe Pavićević.

Cijena njihovih stanova je oko 670 eura, u Tivtu 680 eura.

“Cijeneći potrebu zadržavanja zdravstvenih kadrova u opštinama na sjeveru, a zbog prisutne migracije radnika u centralni i južni dio zemlje, kao i različitu tržišnu cijenu u različitim regionima, zadruga je stambene jedinice u Nikšiću dijelila po značajno nižoj cijeni od oko 550 eura po metru kvadratnom, a sa takvom praksom planira da nastavi i dalje kako bi zdravstvenim radnicima u opštinama na sjeveru olakšala rješavanje ovog egzistencijalnog pitanja i stimulisala ih da ostanu u ovim opštinama”, istakao je Pavićević.

U podgoričkom naselju Stari aerodrom nedavno su uručeni ključevi stana zaposlenim u bezbjednosnom sektoru.
Njih 288 zaposlenih u Upravi policije, Ministarstvu unutrašnjih poslova, Agenciji za nacionalnu bezbjednost i Policijskoj akademiji stanove su kupili po povoljnim uslovima u stambenom objektu Sindikata bezbjednosnih institucija. Do sada je na ovaj način stambeno pitanje riješilo 507 zaposlenih u ovoj oblasti.

Predsjednik Sindikalne organizacije bezbjednosnih institucija Mladen Šuškavčević kazao je medijima da stan nije kupio nijedan zaposleni u Ministarstvu unutrašnjih poslova, Upravi policije, Agenciji za nacionalnu bezbjednost i Policijskoj akademiji koji je stambeno zbrinut. Ipak, ne krije da su i prije useljenja neki prodali stanove.

“Neki od kolega već su prodali svoje stanove jer oni imaju tu mogućnost kad otkupe stan”, rekao je Šuškavčević.

Direktor Crnogorskog fonda za solidarnu stambenu izgradnju Danilo Popović kaže za Pobjedu da kod njih nema takvih slučajeva jer oni dodjeljuju stanove penzionerima i socijalnim slučajevima. On misli da se problem zloupotrebe stanova po povlašćenim uslovima može riješiti tako što se u ugovoru navede da vlasnik mora živjeti najmanje pet godina u toj stambenoj jedinici.

“Znamo se mi svi između sebe. Ne treba meni uvjerenje iz katastra ima li neko ili nema stan. Znamo tačno gdje ko živi i da li mu je to porodična kuća. Takve zloupotrebe su nekorektne zbog opštine koja je dala besplatne komunalije i plac”, kazao je Popović koji smatra da ako već dobija stan po povlašćenim okolnostima, trebalo bi da bude u tom stanu najmanje pet godina i da ga u tom periodu ne može preprodati.

“Mi imamo problem druge prirode. Dali smo stanove na lizing ljudima koji nijesu mogli da podignu kredit od banke. Uzeli smo kredit kod holandskog fonda šest miliona i utrošili u izgradnju stanova. Umjesto da plaćaju kiriju, plaćaju mjesečnu ratu. Htjeli smo da pomognemo ljudima koji su stvarno u stanju socijalne potrebe”, kazao je Popović koji dodaje da sada imaju problem jer njih 60-ak ne plaća ništa.

“Tražili smo od Vlade da nam pomognu da ne bi iseljavali te ljude jer se radi o penzionerima i socijalnim sljučajevima. Tako da je Vlada uplatila 1,5 miliona holandskom fondu i sada će staviti hipoteku na te stanove i pokušati da se dogovori sa Fondom PIO i Ministarstvom rada i socijalnog staranja da se pomogne ovim ljudima”, kazao je Popović.