Video
U EU će uništavanje neprodate odjeće biti zabranjeno od 2024. godine, a do 2025. tekstil će se sakupljati u odvojenom toku otpada, slično kao papir i staklo. Velika Britanija tek treba da donese zakon o ovom pitanju, ali je u julu ministarka životne sredine Rebeka Pou pokrenula program koji uključuje prijedloge za podsticanje cirkularnosti i stvaranje industrije za reciklažu tekstila.
Prema uticajnoj fondaciji Ellen MacArthur, svake sekunde tonu odjeće završi na deponijama ili u dimnjacima spalionica. Dok moda širom svijeta zapošljava milione i širi radost, njen trenutni ekonomski model gomilanja i odlaganja postaje ozbiljan teret za planetu s ograničenim resursima.
Procjenjuje se da odjeća danas traje svega deset nošenja, što predstavlja smanjenje od 36 odsto u posljednjih 15 godina. Dok se količina proizvedene odjeće eksponencijalno povećava, broj puta koliko se odjeća nosi prije odlaganja rapidno opada.
Da bi se suzbio rastući problem tekstilnog otpada, mnoge zemlje prelaze sa linearnog modela proizvodnje na cirkularni. Ovaj novi pristup podrazumijeva ponovno korišćenje, popravke i recikliranje proizvoda, pružajući ekološke i finansijske prednosti. Procjenjuje se da će globalni prelaz na cirkularnu ekonomiju do 2030. godine donijeti oslobođenih 4,5 biliona dolara.
Francuska prednjači u prelasku na cirkularnu ekonomiju usvajanjem zakona protiv otpada 2020. godine. Iako neke odredbe trenutno ne obuhvataju modnu industriju direktno, jasno je da će ovakvi zakoni neizbježno uticati na dizajn, prodaju i odlaganje odjevnih predmeta.
Samo jedan posto tekstila se trenutno reciklira, dok većina završava na deponijama ili u dimnjacima spalionica. Proizvođači sve više prepoznaju prednosti proizvodnje izdržljivih proizvoda, uključujući povećano zadovoljstvo kupaca, manji ekološki uticaj i mogućnosti za inovativne poslovne modele.
S obzirom na globalni pomak prema održivosti, proizvođači trebaju usvojiti nove strategije. SGS nudi sveobuhvatne usluge procjene izdržljivosti kako bi pomogao brendovima i proizvođačima u razvoju održivih proizvoda. Na kraju, samo ono što je testirano može donijeti vjerodostojnost.
U nekim aspektima, proizvođači brze mode rade na pronalaženju rješenja. H&M ima 10,37 odsto udjela u „Rinjuselu“ (Renewcell) i već prodaje odjeću napravljenu od cirkuloze.
Takođe, od 2013. godine sprovodi program reciklaže kroz kante za prikupljanje u svojim prodavnicama. Cilj je, prema riječima Sesilije Brensten, šefice odjeljenja za korišćenje resursa i cirkularni uticaj u Grupi H&M, da se tekstilni otpad iz proizvodnje koristi za izradu sirovina od kojih se pravi odjeća.
Ali nedostatak infrastrukture i kapaciteta za reciklažu čini ovu ambiciju teško pomirljivom sa poslovnim modelom izgrađenim na masovnoj proizvodnji. Osim toga, ova šema vraćanja odjevnih predmeta je dugo bila opterećena pitanjima o njenoj efikasnosti.
Za 10 godina koliko funkcioniše, program je prikupio 155.000 tona tekstila za preprodaju i reciklažu, ali neki izvori sugerišu da obim njihove proizvodnje iznosi čak tri milijarde odjevnih predmeta godišnje.
U svom izvještaju, „Čejndžing markets“ izvijestio je da je pronašao odjeću brendova brze mode, uključujući H&M, na deponijama ili spaljenu u Keniji.
Ovo je „simptom veoma linearne industrije u kojoj se djelovi slagalice još ne uklapaju“, kaže Brenstenova.
Istina je da modna industrija proizvodi previše odjeće. U godinama koje će biti potrebne reciklerima tekstila da izgrade fabrike industrijske veličine, biće napravljeno stotine milijardi odjevnih predmeta koji su višak – otpad bez jednog jedinog dana korišćenja.
“Reciklaža je možda posljednje sredstvo za rješavanje problema otpada. Mnogo je bolje ne stvarati otpad ili uopšte manje trošiti – poručuje izvršni direktor HKRITA Edvin Keh.
Preporučeno
Tekst je dio projekta Mladi za održivi i cirkularni tekstil, koji Centar za klimatske promjene, prirodne resurse i energiju Univerziteta Donja Gorica realizuje u okviru Regionalnog programa lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu 2. ReLOaD2 program finansira Evropska unija, a sprovodi UNDP u partnerstvu sa lokalnim samoupravama. Sadržaj teksta je isključiva odgovornost autorke i ne odražava nužno stavove donatora.
