Video
Prema evidenciji o broju oboljelih od karcinoma kože na osnovu podataka iz primarne zdravstvene zaštite, odnosno na osnovu prve posjete izabranim ljekarima sa tim dijagnozama u 2014. godini evidentirana su 292 oboljela, 160 muškaraca i 132 žene, u 2015. 265 oboljelih, 144 muškarca i 121 žena, dok je najviše oboljelih unazad pet godina bilo 2016. godine ukupno 315, od čega 195 muškaraca i 120 žena. Tokom 2017. godine prema podacima iz domova zdravlja ukupno je bilo 267 oboljelih od karcinoma kože, 155 muškaraca i 112 žena, dok je prošle godine oboljelo 307 osoba, 163 muškarca i 144 žene.
Preporučeno
Posljednje dostupni podaci iz Registra malignih neoplazmi Instituta za javno zdravlje pokazuju da je tokom 2013. godine u Crnoj Gori zabilježeno 325 oboljelih od karcinoma kože, od čega su 195 bili muškarci i 130 žena. Najveći broj oboljelih, ističu iz Instituta, registruje se u dobi iznad 60 godina starosti, pišu Dnevne novine.
“Kada je riječ o umiranju od karcinoma kože, u Registru malignih neoplazmi ukupno je tokom 2013. prijavljeno šest smrtnih ishoda usljed karcinoma kože. Međutim, podaci iz domova zdravlja ukazuju da bi broj umrlih mogao biti nešto veći usljed kašnjenja prijavljivanja i subregistracije slučajeva ovih oboljenja”, kazali su iz Instituta.
Crna Gora je, objašnjavaju iz Instituta, mediteranska zemlja sa velikim brojem sunčanih dana i prilično niskom kulturom zaštite od prekomjernog izlaganja zračenja Sunca, koje je osnovni faktor rizika za nastanak karcinoma kože.
“Prema podacima iz registra, karcinomi kože nalaze se na drugom mjestu po obolijevanju kod oba pola kod muškaraca poslije tumora pluća, a kod žena poslije tumora dojke i samim tim apsolutni imperativ, naročito tokom ljetnjih mjeseci je edukacija populacije o mjerama zaštite od sunčevog zračenja (adekvatna odjeća, zaštitne kreme…) kao i o izbjegavanju svakog nepotrebnog i prekomjerenog izlaganja UV zracima (solarijumi), kao i sunčevim zracima posebno u djelovima dana kada je UV indeks izrazito visok (između 10 i 16 časova)”, naglašavaju iz Instituta.
Učestalost obolijevanja od karcinoma kože u Crnoj Gori je veoma velika, kazala je za Dnevne novine direktorka Klinike za dermatovenerologiju Kliničkog centra Crne Gore doc. dr Milena Đurović ističući da je incidenca u stalnom porastu.
“Sa sigurnošću se ne može reći šta je uzrok povećane incidence, ali se smatra da je to u vezi sa nastankom ozonskih rupa u vazdušnom omotaču, kroz koje UV zračenje nesmetano prolazi i dopire na površinu zemlje”, objasnila je Đurović.
Prema Svjetskom fondu za istraživanje kancera (World Cancer Research Fund), navode iz Instituta, glavni faktor nastanka maligniteta kože je izlaganje sunčevim zracima (koji je ujedno i najpreventabilniji faktor rizika), a zatim slijede narušeni imunološki sistem (bilo usljed određene imunosupresivne terapije ili usljed urođene imunodeficijencije), infekcija HIV virusom, infekcija određenim serotipovima HPV virusa, profesionalna izloženost određenim hemikalijama, genetska predispozicija kao i svjetlija boja kože.
Faktori rizika za obolijevanje od karcinoma kože su, saglasna je i Đurović, dobro poznati, a najvažniji je sunčeva svjetlost.
“Sunčeva svjetlost je dovoljno dokumentovan faktor, što je dokazano brojnim epidemiološkim studijama. Osim ultravioletnog zračenja važan faktor rizika je fototip kože I i II. To su osobe koje imaju svijetlu kožu, oči i kosu. Ove osobe prilikom izlaganja sunčevoj svjetlosti uvijek izgore, a nikad ne potamne”, objasnila je Đurović.
Značajan faktor rizika su, dodaje, i solarijumi.
“Neka nasljedna kožna oboljenja kao što su Xeroderma pigmentosum i Gorlin-Gotz sindrom povećavaju rizik za nastanak karcinoma kože. Za neke vrste karcinoma kože, faktor rizika predstavljaju i hemijska jedinjenja, kao na primjer arsen i hronične iritacije i hronične inflamacije”, pojasnila je Đurović.Od karcinoma kože, kako je rekla, češće obolijevaju muškarci, a oboljenje se najčešće javlja u starijem životnom dobu.
“Promjene su obično u vidu bezbolnog čvorića sa pojavom rane u središnjem dijelu. Može da se javi i spontano krvarenje, nastanak kraste, koja perzistira izvjesno vrijeme dok se spontano ne odstrani”, rekla je Đurović.
Iz Instituta ističu da poseban značaj u ranom otkrivanju maligniteta kože ima samopregled koji se zasniva na posmatranju i praćenju svih promjena na koži uz javljanje ljekaru uvijek kada postoji promjena na koži u vidu oštećenja koje spontano ne zarasta ni nakon dvije sedmice, čije granice su neravne, zatim u vidu promjena koje se mijenjaju dobijaju na veličini ili pokazuju znake promjene boje, promjene ivica i slično.
Koža je, objašnjava Đurović, jako zahvalan organ, jer sve promjene su lako dostupne vizuelizaciji, tako da se može i pravovremeno reagovati.
“Karcinomi kože se mogu prevenirati, a to podrazumijeva izbjegavanje faktora rizika, u prvom redu ultravioletnog zračenja. Kreme sa zaštitnim faktorom 50+ pružaju 95 do 98 odsto zaštite od UV zračenja, što znači da u veoma visokom procentu štite kožu od neželjenog dejstva sunčeve svjetlosti”, kazala je Đurović.
Veoma je važno, ističe, pravilno nanošenje kreme sa zaštitnim faktorom i odgovarajuće količine.
“Krem se nanosi pola sata prije izlaska na sunce i nakon toga svakih dva časa”, naglasila je Đurović.
Karcinomi kože se, ističe, liječe i to veoma uspješno, ako se dijagnoza postavi u ranom stadijumu bolesti.
“Postoji više metoda liječenja, u prvom redu hirurška, a kod nekih vrsta karcinoma mogu se koristiti i druge metode, kao što je krioterapija, lokalni citostatici, radioterapija. Najbolja metoda je hirurška, jer se postiže kontrola ivica tumora i dobijaju se najbolji kozmetski rezultati”, zaključila je Đurović.
Iz Instituta ističu da je još rano govoriti o trendu eventualnog rasta broja oboljelih i umrlih od karcinoma kože u Crnoj Gori bazirano na podacima iz Registra.
“Međutim, na osnovu evidencija o broju registrovanih oboljenja prema prvim posjetama izabranim ljekarima u kalendarskoj godini i broju umrlih iz evidencija statistike umiranja, ne uočavaju se značajnije promjene niti u broju, niti u procentualnom učešću karcinoma kože u ukupnom obolijevanju i umiranju od maligniteta u Crnoj Gori”, naglasili su iz Instituta.
Prave analize trenda, dodaju, moguće su tek nakon više decenija prikupljanja i obrade podataka na način na koji to rade razvijene države u svijetu.
