Video
Piše: Boban Batrićević
Uhelikopteričenje mračnoga bradonje u opsadiranome Cetinju naličilo je scenama iz „Apokalipse danas“. Sve je bilo nekako vijetnamski. Kroz dim su se razaznavali helikopteri, duge cijevi, razuzdana i siledžijska šenlučenja čeličnih šljemova opresora s jedne i nepokolebljivost branilaca s druge strane.
Samo što smo umjesto Vagnerove Valkire juče s pucnjima paralelno slušali crkovna zvona. I taktika je bila prepoznatljiva – pronađi i uništi. Policija je dobila zadatak da zbog ćefa dvojice prezrenja dostojnih i umantijenih krvomutnika te njihovih poslušnih hijena u Vladi Crne Gore, pronađe i uništi svakog građanina i građanku koji iskažu protest protiv opsade crnogorske Prijestonice, policijske torture i vrijeđanja nacionalnog ponosa.
Juče se na Cetinju doista branila civilizacija. I pobijedila. Pobijedila, jer je ogoljela varvarsku silu prekađenu tamjanom i suzavcem. Još od kad sam bio tinejdžer divio sam se Karmeli i braniocima barikada iz Španskoga rata koji nijesu odstupali pred falangistima. Od juče imam svoje nove heroje koje ću pamtiti i slaviti dok me ima.
To su oni koje je antiprosvjetiteljska Vlada Crne Gore okarakterisala kao teroriste i sluge kriminalnih struktura, a koji su svojim tijelima išli protiv oružane sile i mraka koji ih je stegao u nekoliko obruča. Zahvaljujući njihovome držanju pokazan je sav antihumanizam koji je zaposio crnogorske institucije.
Premijerov kabinet osvanuo je kao nacistički ratni štab – Hitlerova Vučja jazbina, iz kojeg se dijele represivne direktive i dezinformacije, izaziva opšta panika i opasnost.
Jedna od definicija terorizma objašnjava ga kao širenje straha. Zato teroristima možemo nazvati samo one koji su opsadirali Cetinje, a to su u prvome redu: Zdravko Krivokapić, Dritan Abazović i Aleksa Bečić. Oni su ti koji su osmislili i naredili poharu Prijestonice i totalnu uzurpaciju građanskih prava.
Oni su ti koji su lažima, podmetanjima i falsifikovanjem dokaza nastojali delegitimisati građanske demonstracije i predstaviti ih kao anarhizam fanatizovanih hordi koje ruše ustavno uređenje. Uradili su to po milosti božjoj Aleksandra Vučića kome neredi u Crnoj Gori najviše odgovaraju. Nego takvi poluformati nijesu svjesni što su učinili.
Probudili su ono najinstinktivnije u nama, onaj preistorijski nagon za preživljavanjem koji nam je zapisan u genima te će im odsad biti mnogo teže da se nose s građanskim nezadovoljstvom i buntom. Sami su sebi svezali ruke iako su mislili da će upravo Crnogorce i Crnogorke naćerati da poljube lance. Isto je i s Crkvom Srbije.
Dosad je mogla glumatati žrtvenicu za vjeru Hristovu, ali Hrist i Kalašnjikov ne idu zajedno, makar bi tako trebalo biti po Novome zavjetu.
Protestne slike s Cetinja, koliko gođ bile mučne, ući će u najljepša poglavlja crnogorske istorije buntovništva. Ili kako Andrej to ljepše reče: „Vi ste, o gordi gospodari države a mizerna poslugo crkve, kada je vjetar koji se spustio niz lovćenske šume odnio suzavac kojim ste čitavo jutro, dugačko i sporo kao piton, bombardovali Cetinje, vidjeli ljude koje ste, mislite, pokorili. Ja sam otišao i vidio drugo – ljude koji ne mogu biti pokoreni.“
Preporučeno
*Ovaj tekst posvećen je gospodinu koji je juče sam, bez gas maske, na zadimljenom cetinjskom trgu, bez ikakva nasilja, prošao pored oklopljenih policijaca s crnogorskim barjakom kako bi ga razvio ispred Cetinjskoga manastira.
