Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Siniša Bjeković poručio je u intervjuu za Dan da je uvjeren da u Crnoj Gori ima dovoljno razuma da se ne dozvoli bilo kakva eskalacija konflikta, jer šteta neće nastupiti nigdje drugo do u Crnoj Gori.

Navodi da je prilikom donošenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti izostala komunikacija različitih aktera i da se naporno radi kako bi bilo kakav političko-partijski zahtjev ili motiv u organizaciji i učešću na litijama bio odmah eliminisan. Komentarišući hapšenja zbog crtanja grafita i komentara na društvenim mrežama, ističe da pritvor građana mora biti poslednja opcija.

On je rekao da litije koje se trenutno održavaju širom Crne Gore imaju različit karakter i motive u odnosu na skupove koji su se održavali u prošlosti.

“Ako znamo da su oni rezultat poziva vjerske institucije sa najvećim brojem sljedbenika u Crnoj Gori Mitropolije crnogorsko-primorske te da je sam poziv motivisan apelom za zaštitu svetinja, bilo je realno očekivati i veliki odziv vjernika. U tom smislu sklon sam vjerovati da se sve vrijeme naporno radi kako bi bilo kakav političko-partijski zahtjev ili motiv u organizaciji i učešću na skupovima bio odmah eliminisan, mada to u ovakvoj brojnosti nije uvijek moguće izbjeći, a uzgred rečeno ne bi bilo zabranjeno. To bi, međutim, jednako kao i bilo kakvi drugi uticaji izvan Crne Gore, ugrozilo samu suštinu i kredibilitet skupova, koji do sada u najvećoj mjeri odražavaju miran karakter i takvi treba da ostanu”, rekao je Bjeković.

No, on je ocijenio da sadržaj Zakona o slobodi vjeroispovjesti ostao u sijenci odredbi o imovini, iz kojih proizilaze različiti zaključci.

“Očito je da su razlozi tome jednim dijelom sadržani u nedostatku komunikacije i saglasnosti različitih aktera o pojedinim rješenjima, da su zasnovani na očiglednim manjkavostima ranijeg zakona, ali i brojnim propustima kod izvršavanja i primjene drugih zakona koji su bili na snazi u periodu promjena u vlasničkoj strukturi nad vjerskim objekatima i nekretninama u vlasništvu vjerskih organizacija novijeg vremena.Formalno-pravno gledano, sam zakon ne pravi razliku u pogledu odnosa prema pojedinim vjerskim zajednicama, a kakav će stvarno efekat imati i da li uopšte ima diskriminatoran karakter pokazaće sama primjena zakona.Konačno, bilo kakva prethodna dilema može biti eliminisana već na prvom koraku, s obzirom na to da su inicijative za ocjenu ustavnosti već pokrenute, druge su u najavi, a sve je praćeno čvrstim uvjerenjem, i sa jedne, i sa druge strane, da su u pravu kada je u pitanju njegova ustavnost i usaglašenost sa međunarodnim standardima”, rekao je Bjeković.

On je dodao da ne ćeli da se miješa u odluke Ustavnog suda te da je dobro što se spor seli u institucije sistema.

“I to treba da bude ključna poruka radi smirivanja tenzija i strahova kod najvećeg broja ljudi koji ovaj problem doživljavaju mnogo više emotivno, nego što su suštinski upoznati sa svim elementima spora. U tom korpusu nijesu samo oni koji se smatraju pogođeni ovim zakonom, nego i oni drugi koji ne dovode u pitanje njegov karakter i kvalitet. Lično sam uvjeren da ovdje još ima dovoljno razuma da se ne dozvoli bilo kakva eskalacija konflikta, jer šteta neće nastupiti nigdje drugo do u Crnoj Gori. Pod time ne podrazumijevam samo ljudske resurse nego i ukupan koncept razvoja države na putu evropskih integracija”, poručio je Bjeković.

On je podsjetio da su granice slobode izražavanja definisane zakonom, ali i međunarodnim standardima, te da bilo kakva restrikcija ove slobode, a naročito lišenje slobode i kazna zatvora su krajnje mjere koje se primjenjuju sa velikim ograničenjima za državu i njene organe.

“Osim takvim ograničenjima koja uvode državni organi kad je u pitanju zaštita temeljnih vrijednosti zajednice (poput nacionalne bezbjednosti, javne bezbjednosti, radi sprečavanja nereda ili kriminala), nosioci javne riječi i novinari koji koriste svoju slobodu u sajber prostoru i drugim medijima ograničeni su moralom, sopstvenom odgovornošću i kodeksom profesionalne etike. Dakle, lišenje slobode samo izuzetno i kao mjera izuzetno restriktivno, a sankcija pitanje svakog pojedinačnog sudskog postupka koji mora uzeti u obzir međunarodne standarde”, poručio je Bjeković.

.