Bjelopoljka Božana Šćekić (82), koja živi u selu Femića krš, utočište od hladnoće, bolesti i samoće pronašla je u Hitnoj službi.
Preporučeno
„Ovdje se nalazim dva dana, dobila sam udoban krevet i ćebad, tako da mi nije bilo hladno. I mirno sam spavala“, priča ona.
Ona je ispričala i šta je sve proživjela tokom svog mukotrpnog života.
„Udavala sam se dva puta ali, ti brakovi su kratko trajali. Nijesam imala djece i život sam uglavnom provodila sama u svom selu. Slabo bi ko navraćao da se družimo ili makar prozborimo po koju riječ. Živim u oronuloj kući koja samo što se nije urušila bez elementarnih uslova. Do prije nekoliko godina držala sam kozu koja me je hranila i razgovarala. Kada je starost počela da pritiska nijesam više imala snage da radim oko nje“, kazala je Šćekić.
Božana kaže i da joj najteže pada to što nema sa kim da progovori u selu.
„Mladi su otišli u potrazi za boljim životom, a u selu je ostala stara i nejaka čeljad. Niko nema da me pogleda i prinudjena sam da potražim pomoć od države, da me makar ona pod stare dane ne ostavi na cjedilu. Ukoliko kod državnih institucija ne naidjem na pomoć i razumijevanje, Lim mi ne gine“, rekla je ona.
Božana Šćekić kaže da je ohrabruje činjenica da je nije zaboravio ni Centar za socijalni rad.
„Primam socijalu od 65 eura, a posebno ohrabruje to što me ‘predsjednik’ – direktor Centra nije zaboravio. Prije 10 dana bila sam kod njega i obećao je da pomogne da se smjestim u Dom starih. Čak je poslao i svog službenika sa papirima, koje je zatim odnio sa namjerom da mi pomogne. Ali, nijesam mogla više da čekam jer su me bolest i malaksalost uzeli pod svoje i zato sam došla u Hitnu službu, jer znam da će mi oni najprije pomoći da se liječim. Takva pomoć mi je sada najpotrebnija”, objašnjava Šćekić.
Zaposleni u Hitnoj službi kazali su da je starica prespavala u njihovim prostorijama i da su obavijestili policiju i Centar za socijalni rad.
“Iz Centra su obećali da će pomoći da se starica zbrine”, kazali su u ovoj zdravstvenoj ustanovi.












