“Poražavajuće je da majka djeteta, nakon svega kroz šta je njena porodica prošla, mora da stoji ispred suda i protestom traži ono što bi u uređenoj državi moralo biti obezbijeđeno funkcionisanjem institucija – pravovremeno i djelotvorno izvršenje pravosnažne sudske odluke”, kazala je Paković.

Podsjeća da je, prema informacijama koje su objavljene u medijima, majka navodi da agonija njenog djeteta i porodice traje četiri godine, dok se pravosnažno osuđeno lice i dalje nalazi na slobodi. Zahtjev za odlaganje izvršenja kazne je odbijen, a sada se čeka da istekne rok za eventualnu žalbu i, ukoliko ona bude podnijeta, odluka Višeg suda.

“Svako lice, pa i pravosnažno osuđeno, ima pravo da koristi pravne lijekove koje mu zakon daje. To pravo niko ne osporava. Ali pravo na žalbu nije i ne smije postati pravo na beskonačno odlaganje pravde, naročito kada je žrtva dijete”, istakla je Pavković.

Kako je dodala, Zakon je u ovom dijelu potpuno jasan.

“Član 20 Zakona o izvršenju kazni zatvora, novčane kazne i mjera bezbjednosti propisuje da se žalba protiv odluke o odlaganju izvršenja podnosi predsjedniku višeg suda i da je predsjednik višeg suda dužan da o njoj odluči u roku od tri dana od njenog prijema”, naglasila je Ivršna direktorica NVO ,,Centar za dječija prava”.

Zato, poručuje, očekuje od predsjednika Višeg suda u Bijelom Polju da postupi u okviru svojih zakonskih ovlašćenja i da, ukoliko žalba bude podnijeta, o njoj bude odlučeno hitno i u zakonom propisanom roku.

“Prema informacijama objavljenim u medijima, majci je nakon razgovora sa predsjednikom Višeg suda dato uvjeravanje da će, ukoliko žalba bude izjavljena, o njoj biti odlučeno odmah. Očekujem da to uvjeravanje bude ispunjeno. Ovdje institucije više nemaju prostor za administrativno prebacivanje odgovornosti jedne na drugu”, dodaje ona.

Ističe da je dijete žrtva i da postoji pravosnažna presuda.

“Postoji zakonom uređen postupak izvršenja. Postoje precizni rokovi za odlučivanje.Šta se još čeka”, pita Pavković.

Poručuje da država, koja od žrtve i njene porodice očekuje da godinama prolaze kroz sudske postupke, a zatim ih dovede u situaciju da protestom pred sudom traže izvršenje pravosnažne odluke, mora ozbiljno da se zapita kakvu poruku šalje svakom djetetu i svakoj porodici koja smogne snage da prijavi nasilje.

“Žrtva ne smije postati talac procedure”, ističe.

Kako dodaje, porodica žrtve ne smije biti prinuđena da kontroliše sudske rokove, prati dostave i protestom zahtijeva od institucija da rade posao za koji su osnovane.

“Posebno pozivam ministra pravde da se, u granicama svojih zakonskih ovlašćenja, uključi i hitno provjeri da li u postupanju sudske uprave postoje propusti koji su doprinijeli odugovlačenju izvršenja pravosnažne odluke”, kazala je Pavković.

Ministarstvo pravde po zakonu, dodaje, ne smije uticati na to kakvu će odluku sud donijeti, ali ima nadležnosti nad sudskom upravom, organizacijom rada, postupanjem po predstavkama i pritužbama, radom pisarnice i evidencijama i drugim pitanjima pravilnog rada sudske uprave. Upravo zbog toga očekujemo institucionalnu reakciju, a ne posmatranje sa strane.

“Pozivam i Sudski savjet, nadležne sudove, Ministarstvo pravde, Zaštitnika ljudskih prava i sloboda i sve institucije koje imaju obavezu zaštite prava djece da ovaj slučaj tretiraju sa ozbiljnošću koju zahtijeva činjenica da je riječ o djetetu žrtvi seksualnog nasilja”, rekla je Pavković.

Kako dodaje, ne traže da bilo ko utiče na sadržinu sudske odluke.

“Tražimo da institucije odlučuju i postupaju u rokovima koje je država sama propisala svojim zakonima”, rekla je Pavković.

Ona poručuje da, ukoliko naredne sedmice ne bude odlučeno o žalbi, pod uslovom da ona bude podnijeta, i ukoliko se nastavi sa daljim neopravdanim odlaganjem izvršenja pravosnažne odluke, NVO „Centar za dječija prava“ biće uz majku na mirnom protestu ispred suda.

“Pozvaćemo i druge organizacije i građane da, poštujući zakon i dostojanstvo djeteta i bez otkrivanja njegovog identiteta, pruže podršku majci u zahtjevu da institucije konačno završe svoj posao”, rekla je Pavković.

Ovo, ističe, nije borba jedne majke. Ovo je pitanje da li sistem zaštite djece u Crnoj Gori zaista postoji onda kada je djetetu najpotrebniji.

“Ako institucije nijesu u stanju da pokažu hitnost nakon što postoji pravosnažna sudska odluka u slučaju seksualnog nasilja nad djetetom, onda moramo otvoreno postaviti pitanje – u kom slučaju će je pokazati?Dijete koje je već prošlo kroz postupak ne smije ponovo plaćati cijenu sporosti sistema”, zaključila je Pavković.