“Da li mu je mudro da na ovaj način ulazi u klinč sa parlamentarnom većinom, uzevši u obzir izvjestan ishod ponovnog glasanja? To pitajte njega. Jesu li razlozi koje je u obrazloženju naveo iole valjani i održivi? O tome će se izjasniti Skupština. Kako god, menahnizam koji čl. 94 Ustava stavlja na raspolaganje predsjedniku države postoji s razlogom, a to je da Predsjedniku omogući da se Skupštini suprotstavi onda kada ocijeni da su odluke skupštinske većine neprihvatljive.
Valja napomenuti (ako je ko to zaboravio) da logika tzv. kohabitacije nije saradnja Predsjedika, Vlade i Skupštine, već njihovo međusobno nadgornjavanje – ono što bi Amerikanci nazvali “checks and balances”. Ukratko: ideja je da integritet političkog sistema ne smije da zavisi od ličnog integriteta čelnika tri grane vlasti, već od mehanizama pomoću kojih su u stanju da jedni druge opstruiraju i tako onemoguće da ijedna grana vlasti stekne neograničenu moć”, piše on i dodaje:
Preporučeno
“Prevedeno na naš jezik – kao što Skupština više nikad ne smije da bude svedena na funkciju protočnog bojlera, tako nije Predsjetnik ne treba da bude engleska kraljica. Uostalom, da nije ko očekivao da će Đukanović biti konstruktivan partner vlasti koja otvoreno najavljuje “demontažu sistema i razgradnju hobotnice” (na čijem se čelu nalazi on lično)?”, zaključuje Pavlović.












