Video
Petrović kaže da se kod trafikinga uvjek mora računati da osobe koje se javljaju iz tzv. rizičnih grupa –žene, djevojke, mladi, mogu biti potencijalne žrtve trgovine ljudima, i da se zato svakoj njihovoj potrebi za razgovorom i pružanjem usluge podrške pristupa krajnje ozbiljno, profesionalno sve u cilju prevencije da do trafikinga ne dođe.
“Kada se uđe u “lanac” trgovine ljudima izlazak je neizvjestan, process dugotrajan i bolan, ako do njega uopšte dođe, a traumatične posljedice doživotne sa manjim ili većim intezitetom kod svake osobe. Za mnoge žrtve trgovine ljudima nažalost nije bilo izlaska, jer su sprega kriminala, nasilja, eksploatacija radi ubiranja enormnog profita, bili neuporedivo jači od želje žrtve da izađe iz takvog beznađa”, kaže Petrović za naš portal.
Ona objašnjava da postoje izvjesni period kada se broj poziva povećava kada se više i češce javljaju na SOS telefon potencijalne žrtve trgovine ljudima ili žrtve trgovine ljudima koje su imale sreću da prežive pa im je tad potreban neki oblik pomoći i podrške, a to se posebno odnosi na period tokom ljetnje sezone kao i prije i poslije prazničnih dana ,i da se nakon intezivno vođenih medijskih kampanja broj poziva povećava.
“U ljetnjem period tokom trajanja sezone broj raznih, starleta, igračica u barovima, radnicama u ugostiteljskim i drugim objektima je znatno u porastu. Mnogim djevojkama i mladim ženama je to zapravo “paravan” iza kojeg se ne vide kao žrtve trgovine ljudima, jer se trafikant krije iza njihove navodne “radne” uloge i to predstavlja za njega pokriće što otežava otkrivanje takvih slučajeva, kaže Petrović i dodaje da trafikanti vrlo često koriste žrtve u ugostiteljstvu, uključujući barove, restorane, noćne klubove i kafiće.
Petrović pojašnjava da djevojke i žene koje su žrtve trgovine ljudima parališe enormni strah i prijetnje koji im trafikanti upute kada ih angažuju za “rad”.
“Prijetnje se najčešce odnose na djecu, porodicu da će biti mučeni i ubijeni, ako žrtva ikada progovori o onome što joj se desilo /dešava, kaže ona, i dodaje da njena saznanja i tvrdnje potiču iz praktičnog rada sa žrtvama trafikinga na terenu, i u neposrednoj komunikaciji i pomoći skoro 17 god.
“Osim straha za porodicu i bližnje, ako je žrtva strankinja oduzima joj se odmah pasoš i sva druga lična dokumenta i dovodi u situaciju ograničenog kretanja i slobode koji se svode na prostor, stan, kuću u koju boravi radi prinudnog pružanja seksualnih usluga i radne eksploatacije i čiji se svaki pokret strogo kontroliše od samog trafikanta ili njegovih pomagača”, objašnjava Petrović.
Izvršna direktorica NVO Crnogorskog ženskog lobija navodi da se najveći broj poziva odnosi na informativne pozive, zatim pozive koji mogu biti prijava na neku sumnjivu lokaciju na kojoj bi mogao da se vrši trafiking ili osobe na koje se sumnja da vrše kriminalne radnje iz oblasti trafikinga.
“Naša obaveza kao aktivistkinja je da sve te pozive uredno bilježimo i po potrebi uredno proslijeđujemo policiji na dalje razmatranje i preduzimanje eventualnih radnji na osnovu informacija koje prikupimo putem SOS telefona. Obrađene statističke podatke na mjesečnom, i godišnjem nivou proslijeđujemo Odijeljenju za borbu protiv trgovine ljudima, tako da se uredna evidencija vodi o broju i vrstama poziva kao i potrebama potencijalnih žrtava trgovine ljudima, kaže Petrović i dodaje da se ne rijetko dešava, da se i njima dežurnim aktivistkinjama, upućuju prijetnje uglavnom sa zaštićenih brojeva telefona ili se ti brojevi vrlo brzo gase.
Ona navodi da u Crnoj Gori nemamo tačnu evidenciju koliki je stvaran broj žrtava trgovine ljudima , koliko je trafikanata i na kojim se sve lokacijama vrši trgovina ljudima koja može biti i unutar granica bilo koje države osim one opšte poznate na međunarodnom nivou.
“Do takvih podataka vjerujem da je teško doći i zaokružiti podatke u potpunosti, jer trafikanti vrlo dobro sarađuju, mijenjaju oblike i načine trafikinga nebi li svoj kriminalni i necivilizaciski “rad” učinili nevidljivim za preduzimanje radnji i mjera protiv njih”, objašnjava Petrović.
S druga strane, kako kaže, nemamo ni približno tačnu evidenciju koliko se naših djevojaka, žena, djece nalazi u kandžama trafikanata van Crne Gore, kako su tamo dospjeli, koji oblik trafikinga se primjenjuje nad njima: seksualna, radna eksploatacija, prosjačenje, ugovoreni brak, ugovoreni dječiji brak.
“Do ovakvih podataka je vrlo teško doći i za sada možemo govoriti samo o pojedinačnim slučajevima kada porodica potražuje svoje članove koji su na primjer pošli u inostranstvo na neki kraći rad, ali prestaju da se javljaju ili to rijetko čine”, kaže ona.
“Sa porastom ekonomske krize, socijalne nejednakosti raste siromaštvo, posebno ranjivih kategorija žena , djevojaka, mladih , djece koji postaju laka meta trafikanata uz prevare i obmane, obećanja o lagodnom životu i dobrim zaradama. U srcu Evrope bukti rat, što se odražava na veliki broj izbjeglih lica, među kojima su ponovo najvećim dijelom djeca, žene, mladi koji uslijed pomanjkanja ili prekida osnovnih sredstava za život mogu postati (i često postaju) žrtve trgovine ljudima, bježeci od siromaštva i humanitarne krize”, objašnjava Petrović.
Neophodna je, kako kaže, saradnja sa državnim organima, jer zna se koje su naše nadležnosti kao organizacije civilnog sektora i institucija sistema koje imaju kapaciteta da pruže sve što je žrtvi trgovine ljudima potrebno, da bi izašla iz lanca trafikinga do procesa smještaja, integracije i reintegracije.
Izvršna direktorica NVO Crnogorskog ženskog lobija se pita, koliko zapravo ima volje i adekvatnih usluga da se istinski žrtvama trgovine ljudima pomogne bez dalje viktimizacije i diskriminacije, bez ispitivanja i ocjenjivanja njene moralne podobnosti ako se našla u takvoj situaciji, bez osude i odbacivanja kao neosnovane i netačne njene priče, zapravo teške životne drame sa surovim posljedicama.
“Kada bilo ko ocjenjuje moralnost žrtve trgovine ljudima i ne vjeruje njenoj priči, neka se sjeti da svako od nas može biti zloupotrijebljen od perfidnih trafikanata i postati žrtvom trafikinga”, jasna je Petrović.
Preporučeno
“Izveštaj Stejt departmenta o trgovini ljudima za Crnu Goru iz jula 2022 god rangira nas u zemlje druge grupe – što je potvrda njenog rangiranja prema izvještaju iz 2021”, kaže Petrović i pojašnjava da zapravo druga grupa govori da Vlada Crne Gore ne ispunjava u potpunosti minimalne standarde za eliminaciju trgovine ljudima, ali ulaže napore.
