Nikolić je istakao da se to vidi po karakteru današnje rasprave, diskusijama i ,,takozvanim” argumentima koji su izneseni, a da oni ne mogu prihvatiti da se riječ ,,nasilna” briše iz Zakona.
,,Postoji dužnost koja je mnogo veća od materijalne satisfakcije porodice Petrović koja danas živi u Crnoj Gori. Ta dužnost se mjeri poštovanje prema hiljadama ubijenih, prognanih i 5-6 hiljada zapaljenih ognjišta u Crnoj Gori tokom nasilne agresije i okupacije Crne Gore nakon 1918. godine. Kada bismo to prihvatili pljunuli bismo na žrtvu tih ljudi koji su poginuli da bi Crna Gora danas imala pravo da bude država”, saopštio je Nikolić.On smatra da ostatak parlamentarne većine ne želi da prihvati da termi ,,aneksija” ostane u ovom Zakonskom rješenju.
,,Jer većina vaših političkih saveznika, neki iz vašeg gluba, ideološki sljedbenici onih koji su izbrisali sa istorijske mape dinastiju Petrović, državu Crnu Goru i crnogorsku naciju, a takođe i crnogorsku crkvu. Zato oni danas podnose amandman da se briše termin ,,aneksija” što je njihov odgovor na vašu političku inicijativu za koju ste očekivali da će da ih potdrži preko 70 poslanika Skupštine”, istakao je Nikolić.
Nikolić je kazao da bi valjalo da Princ Nikola Petrović, koji je prihvatio ove amandmane, pokaže malo više poštovanja prema onom što su zvanični dokumenti koje je izdavala Vlada njegovoga đeda.
,,Zbirka zvaničnih dokumenata koje je publikovalo Ministarstvo inostranih poslova, Kraljevine Crne Gore 1925. godine je ,,Uloga Francuske u nasilnoj aneksiji Crne Gore”. Imate profesora međunarodnog prava, čovjeka koji je bio ekspert, consultant ogranizacije UN-a, koji objašnjava razliku između nasilne aneksije i aneksije. Aneksija se, kako je kazao, najčešće upotrebljava za sticanje djela ili cjeline tuđeg državnog područja, silom ili prijetnjom i protiv volje države kojoj područje prirpada, ali se naziv aneksija upotrebljava i kod sticanja područja bez primjene sile i na temelju Međunarodnog ugovora”, naglasio je Nikolić.
On je podsjetio da je Srbija okupirala Crnu Goru 1918. Godine, a onda je suporotno važećem Ustavu iz 1905. organizovala nelegalnu i nelegitimnu podgoričku Skupštinu, te da je proces moralne rehabilitacije dinastije Petrović započela Socijalistička narodna republika Crna Gora.
,,Proces je započet onda kada je SRCG organizovala prenos posmrtnih ostataka Kralja Nikole, Kraljice Milene i dvije princeze. Njaveći moralni kapital i obnova u tom smislu, čini mi se, organizacija referenduma kao ključne tekovine dinastije Petrović, nezavisne, međunarodno priznate države Crne Gore. 2011. godine je donesen Zakon o dinastiji, kojima su im data određena prava, obezbjeđen budžet za Fondaciju Petrović Njegoš u iznosu od 4.3 miliona eura. To je dala državna vlast koju je tada vodio DPS”, podsjetio je Nikolić.
Dalje je podsjetio da je 1. marta 1921. Preminoo Kralj Nikola.
,,Njegova agonija u izgnanstvu trajale je pet godina. Vjerovatno je u tom periodu propatio više nego za vih 60 godina koliko je upravljao Crnom Gorom. Iznevjeren od strane svojh međunarodnih saveznika, na djelu je video domaću izdaju. Njegova završna poruka, prije nego je preminuo, bila je ,,neka Bog pomogne moje nesrećne Crnogorce“, naglasio je Nikolić.
Podsjetimo, poslanici Nove srpske demokratije Dejan Đurović i Jovan Vučurović predložili su izmjene i dopune Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš kojim se briše iz člana jedan odredba da je dinastija “detronizovana protivno Ustavu za Knjaževinu Crnu Goru aktom nasilne aneksije države iz 1918. godine“.
Preporučeno
Kako su predložili, član jedan treba da glasi “radi istorijske i moralne rehabilitacije dinastije Petrović Njegoš ovim zakonom se uređuju pitanja od značaja za status potomaka dinastije Petrović Njegoš“.
















