Deficit poetskih tekstova predviđenih nastavnim programima za osnovnu školu i paradoksalno upitan umjetnički kvalitet izvjesnog broja onih koji su se od nedavno našli u čitankama za osnovce, problem je koji će u narednom periodu zahtijevati preispitivanje i rješavanje, ukazuju profesori maternjeg jezika.
Preporučeno
“Određeni broj poetskih tekstova u našim čitankama apsolutno nije valjanog kvaliteta. Stiče se utisak da su se autori trudili da uvaže slovensku sredinu i ubace neke hrvatske i druge autore, ali je problem što napravljeni izbor nije na zavidnom nivou, nije kvalitetan. Djeca se čude tim pjesmama”, istakla je profesorica crnogorskog jezika i književnosti Osnovne škole “Sutjeska” u Podgorici Gorica Klačar-Marković.
Napominje da je dajući više prostora poetskom tekstu, neophodno pažljivo praviti izbor koji, kako ističe, ne bi smio da isključi one autore koje je vrijeme potvrdilo i koji su dio antologijskih opusa.
“Neosporno zadržati Šantića, Desanku, Vita Nikolića… provjerene pjesnike, dok neke pjesme koje nijesu prošle ispit vremena ne treba da zauzimaju prostor u čitankama. Ne eksperimentisati po svaku cijenu, jer to što je taj tekst kratak i smješten u nekoliko strofa ne znači da može da bude bilo koji”, navodi Klačar-Marković.
Da stih zavređuje više prostora u okviru savremenih nastavnih programa smatra i profesorica jezika i književnosti Osnovne škole “Radojica Perović” Mirka Živković.
“Zašto ne vratiti Jesenjina ili nekog drugog pjesnika koji je njima razumljiv i prijemčiv, možda izbor iz poezije Dragana Radulovića. U jednom trenutku smo imali pokušaj sa Tagorom, ali njegovu poeziju djeca nijesu razumijevala”, kaže Živković.
Naviknutost na kratke forme, poput SMS-a i informativnih tekstova dostupnih putem elektronskih medija uzrokovale su, smatraju profesorice, gubitak fokusa i pažnje kod učenika.
Problem je, smatraju profesorice, mnogo kompleksniji i dublji nego što se na prvi pogled čini. Iziskuje sistematski pristup, analizu i uključenost svih društvenih i psiholoških segmenata da bi se na pravi način prevazišao. Škola je, ističu, samo jedan od domena u kojima se on može i mora rješavati. Ali ne smije biti jedini jer će u tom slučaju uspjeh izostati, a problem nastaviti da traje uz mogućnost da dobije i neke druge dimenzije koje bi našu djecu mogle da prevedu u zonu prividne pismenosti ili polupismenosti.
Video