Video
Podgoričanka Marija Rašović odabrala je, kako kaže, profesiju koja joj dozvoljava da se u životu bavi sa više različitih, a povezanih stvari. U toku studija novinarstva u Beogradu otkrila je polje komunikacija i odnosa sa javnošću, a potom ih je kasnije dopunila masterom iz marketinga u Madridu, prenosi MNE magazin.
Prisjećajući se studija na Fakultetu Političkih nauka u Beogradu, Marija kaže za MNE magazin da je za prve korake u novinarstvu taj grad imao prednosti kada posmatramo medijsko tržiste koje je šire i daje više prilika za učenje.
Tokom četiri godine studija imala je priliku da radi i na radiju i na televiziji, da upozna novinare i ,,vidi iz prve ruke kako to rade majstori”.
Komentarišući današnji rad novinara, Marija kaže da ne želi kolegama da zamjera na koji način obavljaju posao, već želi samo da “prenese svoj utisak i nada se da će je čuti”. Treba se, kaže ona, fokusirati na priče koje “pokreću ljude, koje ih tjeraju da misle, vide problem i traže mu rješenje”.
“Negdje su to nazvali konstruktivim novinarstvom koje u moru negativnih, senzacionalistickih priča i loših vijesti predstavlja izuzetak. Dakle, umjesto principa ‘ovdje ništa nije dobro’, hajde da probamo ‘dobro je, a da vidimo kako može da bude bolje'”, priča Marija.
Odabrati svoj put
Marija kaže da je imala privilegiju da odrasta u porodici koja ju je naučila da se u životu treba baviti onim u čemu zaista vidiš smisao i što ti donosi lično ispunjenje. Pogrešni prioriteti u tom periodu odluke o izboru profesije, prema njenim riječima, mogu kasnije da donesu dugotrajno nezadovoljstvo, jer se i prioriteti promijene.
Preporučeno
“Zato sam dobro razmislila šta je to što volim toliko da mi učenje i eventualne prepreke ne predstavljaju teret, već stalni izazov. Kada sam shvatila da su čitanje i pisanje moja idealna kombinacija, izbor je bio jednostavan”, priča ona.
Nakon godine u Americi gdje je završila treći razred gimnazije, studija u Srbiji i mnogobrojnih samostalnih putovanja, promjenu sredine ne vidi kao problem. To je postao i njen način života u kojem uživa.
Prisjećajući se master studija iz marketinga u Madridu, ona pojašnjava da su bile uglavnom usmjerene ka praktičnom dijelu i projektima koji su bili važni zbog dvije stvari – zbog predviđenog rada u grupama učili su se brzom prilagođavanju i timskom radu i stekli su sigurnost, jer su svoje ideje izlagali stručnjacima iz tih oblasti.
“Marketing je za mene bio nešto drugačije i zanimljivo. Iako ima tačaka u kojima je bilo važno moje znanje iz svijeta medija, svakako sam naučila puno toga novog. Zbog interaktivnih predavanja snašla sam se brzo, jer se radi o kreativnom poslu u kojem je važno razmijeniti mišljenja, a toga nije falilo budući da sam u odjeljenju imala još 40 ljudi iz drugih zemalja”, kaže ona.
Španija je za nju jedna od najljepših zemalja u kojima je bila i zaljubljena je u njihovu kulturu, muziku, kuhinju i jezik. Nije se, kaže ona, teško navići na nju, a posebno ne na Madrid. Marija priča da taj grad ima nešto što je jako teško pretočiti u riječi, jer se ne radi ni o najljepšim ulicama, ni o najvećim trgovima, ni o najboljim muzejima. Radi se o duši grada, ljudima i energiji koju nigdje drugo nije osjetila.
“Iako sam imala gotovo cjelodnevne obaveze u okviru programa master studija marketinga, bilo je vremena za upoznavanje i istraživanje grada, jer Madrid živi i danju i noću i uvijek te nečim novim obraduje”, kaže ona.
Pršuta i sir
Španci su, dodaje Marija, veoma druželjubivi i otvoreni – imaju taj mediteranski duh koji stvaranje prijateljstava čini jednostavnijim.
Ona kaže da su iskreni i ne pokušavaju da uljepšaju ono što hoće da kažu i zbog toga je komunikacija jednostavnija. Ističe da su Crnogorcima dosta slični – i jedni i drugi uživaju u ulozi domaćina, cijene dobru kuhinju, glasni su i srdačni.
“Ipak, rekla bih samo da se oni malo manje žale od nas”, kaže Marija.
Iznenađena je bila što je veliki procenat ljudi znao za Crnu Goru, a neki od onih koji vole da putuju su je posjetili čak i nekoliko puta.
Pričali su joj kako smatraju da su nam pršuta i sir kao nigdje na svijetu, a da je Bokokotorski zaliv nestvarno lijep.
“Bilo je i zabavnih komentara – da su ljubomorni na visinu Crnogoraca i ljepotu Crnogorki”, kaže Marija.
Iako ju je grad potpuno očarao i učinio da obeća da će se vratiti i u Madrid, Saragosu, Valensiju, Salamanku, Toledo, najvrijednije što je donijela iz Španije su prijateljstva koja će, kako kaže, bez sumnje trajati.
“Pravo vrijeme, pravo mjesto, iskrena srca i malo sangrije donijela su mi prijatelje za cio život”, navodi ona.
