Video igre su postale dominantna forma zabave širom svijeta, prevashodno iz razloga što su lako dostupne i zabavne. Prošla su vremena kada su se igre igrale samo u zabavnim parkovima, danas video igre se mogu naći svugdje i igrati na svakom mjestu. Kućne konzole i personalni računari su popularne platforme za igranje igara, a mobilni telefoni i tableti čine igranje igara dostupnim gdje god to poželite.

Iako je igranje igrica zabavni hobi za većinu, za neke može postati ogroman problem. Dječak pod imenom Cam Adair je bio vrlo takmičarski nastrojen i volio je da igra hokej. Ali imao je tajnu koju je pokušavao da sakrije od svih. To je bilo nešto što je preuzelo cijeli njegov život, dio po dio, dok ga nije skroz progutalo. Njegov demon je bio igranje video igara i kad je napunio 21 godinu bio je vrlo zavistan od igara do te mjere da je čak pomišljao i na samoubistvo. Ovaj momak iz Kalgarija je sada liječeni zavisnik i napravio je sajt pod nazivom Game Quitters u nadi da će biti u mogućnosti da edukuje i pomogne onima kojima je pomoć potrebna.

Adair nije jedina osoba na svijetu čije su navike igranja video igrica dovele do toga da postane zavisnik, jer je broj takvih mladih ljudi koji postaju negativno zavisni sve veći širom svijeta. Svjetska Zdravstvena Organizacija (SZO) je sada zvanično uvela termin “bolest igranja video igara” u reviziju Internacionalne Klasifikacije Bolesti upravo iz razloga što postoji sve veći broj ovakvih slučajeva. Oni ovo definišu kao “obrazac ponašanja koji ukazuje na nemogućnost kontrole nad igranjem igara, davanje većeg prioriteta igranju u odnosu na druge aktivnosti i eskalaciju takvog ponašanja unatoč mogućim negativnim posledicama.”

Rasprostranjenost video igara

Prema istraživanjima koja su sprovedena 2018. godine od strane Pew Research Centra, 97% dječaka i 83% djevojčica tinejdž uzrasta u Sjedinjenim državama priznaje da igra video igre. Iako su većina tih iskustava uglavnom bezbrižna zabava, postoji povećan broj djece koja pokazuju ozbiljne simptome „problema igranja video igara.“ Studija koja je objavljena 2017. godine pokazala je da 13% studenata u državi Ontario (oko 123.000 djece) je osjetila te simptome, što je povećanje u odnosu na 2007. godinu kada je taj broj bio svega 7%.

Rasprostranjenost video igara među djecom i tinejdžerima koji nemaju mjeru i ne znaju kada da stanu, je navela roditelje, staraoce i profesionalne doktore širom svijeta da postanu vrlo zabrinuti zbog ovog problema.

Šta je toliko zanimljivo kod video igara da izaziva zavisnost?

Ne postoji samo jedan faktor koji čini igranje video igara toliko privlačnim za mlade ljude, ali se veruje da ove igre zadovoljavaju neke ljudske potrebe kao što su potreba za uspehom i socijalno prihvaćanje.

Nagrade

Video igre pomažu ljudima i djeci da osjete uspjeh, jer naprosto igrajući igre prelazite određene prepreke i osvajate nagrade. Nagrade su glavni motivacioni faktor koji privlači djecu ka njima. Dizajneri video igara znaju šta rade i šta je ono što privlači korisnike ka njihovim igrama, te oni konstantno dodaju i unapređuju svoje proizvode kako bi privukli što više korisnika. Ti isti korisnici su ono od čega proizvođači igara žive, te je jedini cilj da se zadrže regularni igrači i privuku novi. Kako postoji neograničen broj igara, a nove svakodnevno izlaze, proizvođači moraju stalno da traže nove načine kako da zadrže stare i osvoje nove igrače.

Sistem nagrada u igrama je magična formula za tako nešto, jer vraća igračima satisfakciju za provedeno vreme dok su igrali igru. Igrači na taj način imaju čime da se pohvale i dobiju ohrabrenje da nastave sa igranjem. Isti koncept imaju i kazino igre. Kako bi zadržali stare i privoleli nove igrače, kazina koriste bonuse kao strategiju. Ovi bonusi predstavljaju oblik nagrade kada se ispune određeni uslovi i mogu biti u formi besplatnih spinova ili besplatnog kredita. Ovaj vid bonusa je odličan da se zadrže stare mušterije i da se privole nove da se registruju.

Iako se vjeruje da su nasumične nagrade prilično moćne, dobro osmišljene i dobro pozicionirane nagrade podižu lojalnost i snižavaju frustraciju kod igrača koji su blizu odluci da odustanu. Igre su tako dizajnirane da vam je uspjeh konstantno vrlo blizu i da nikada ne poželite da odustanete. Nagrada u pravo vrijeme obično bude iskra koja natjera igrača da nastavi sa igranjem. Neki naučnici zapravo vjeruju da je anticipacija i želja za nagradom ono što tjera igrače da nastave sa igranjem. Mogućnost dobijanja nagrade drži interesovanje igrača tokom igre.

Socijalne Konekcije

Dok je anticipacija nagrade možda ključni segment koji drži interesovanje igrača, ipak ima i drugih elemenata koji igrača drže zainteresovanim. Dokaz igračevog umjeća osim lične satisfakcije povećava njegovu važnost u igračkom društvu. Dok komunicira sa drugim igračima, normalno je da se pojavi osećaj nadmetanja. Nadmetanje među igračima je idealno mjesto da igrači pokažu svoje znanje i da se ispuni potreba da se takmiči sa najboljima. U interakciji sa drugima i u igri pruža igračima osjećaj zadovoljstva i pripadnosti grupi. Ova potreba za socijalnim konekcijama je druga stvar koja privlači igrače ka igranju video igrica.

Utapanje u masu

Dani kada je igrač morao da nauči pokrete kako bi skočio i izbegao nadolazeće prepreke je davno prošlo vrijeme. Danas su video igre iskustvo igranja u online svijetu protiv i sa drugim živim igračima, gdje igrači u potpunosti se utapaju u virtuelni svijet sa mogućnošću da stvaraju sopstvene karaktere, udružuju se sa drugima i grade digitalne univerzume. Ova komponenta daje mladim ljudima opciju da pobjegnu iz realnog svijeta i da postanu neko drugi. Za neke, mnogo je ljepše biti nego drugi u virtuelnom svetu i teško izbjegavaju da izgube dodir sa realnošću.

Koji su česti psihološki i socijalni problemi sa ovom vrstom zavisnosti?

Zavisnost od video igara je tek nedavno klasifikovana od strane SZO čije je istraživanje još u ranoj fazi, ali postoje dokazi koji ukazuju da mladi sa ovim poremećajem imaju mnogo socioloških, emocionalnih i ostalih problema sa ponašanjem. Zavisnost od video igara kao i svaki drugi poremećaj drugačije izgleda kod svakog pojedinog djeteta, ali ima nekih pokazatelja koji su identični kod svakog deteta.

Mladi ljudi počinju da zapostavljaju hobije, sportove i prijatelje, te dozvoljavaju video igrama da preuzmu kontrolu nad njihovim životima. Mogu pokazivati agresiju i bijes kada ih zamolite da prestanu sa igranjem, ili mogu postati depresivni kada su duže vremena bez video igara. Izgube interesovanje za školu i ocjene postanu slabije. Drugi problemi koji se mogu pojaviti su nesanica, loše navike u ishrani i socijalna izolacija. Čak se sumnja da ova djeca imaju veće šanse da se u kasnijem periodu bore protiv depresije i naksioznosti.

Kako se djeca mogu naučiti da se igraju odgovorno?

Svetska Zdravstvena Organizacija sugeriše da se mora organičiti vreme koje djeca provode igrajući video igre. U slučaju mlađe djece, roditelji su ti koji treba da ih ograničavaju. Američko udruženje pedijatara prepisuje da vrijeme koje djeca provode ispred ekrana da bude duže od jednog do dva sata u toku dana. Igranje igara treba da bude privilegija koju će djeca zaraditi tako što će prvo ispuniti ostale zadatke.

Kao zaključak treba napomenuti da iako je igranje igara prilično štetno, ako se koristi u razumnom obimu može biti vrlo zabavno iskustvo. Takođe, djeca igrajući igre mogu da nauče mnogo interesantnih stvari i da se lijepo i napredno edukuju.

Većina mladih može da igra video igre bez da postane ovisnik o igranju istih, ali ako ste zabrinuti da igranje igara počinje da predstavlja problem za vaše dijete naš savjet je da potražite pomoć od profesionalaca.