Video
Značaj institucija u suzbijanju maloljetničke delinkvencije je nesporan, ali se na put ovom problemu može stati samo jačanjem i ozdravljenjem porodice, kao osnovne ćelije društva, ističu stručnjaci, piše Pobjeda.
Preporučeno
“Broj osuđenih maloljetnika je u padu, pokazala su istraživanja Monstata. U toku 2017. godine osuđeno je 128 maloljetnih učinilaca krivičnih djela, što je za 8,6 odsto manje nego u 2016. godini. Analizom podataka iz publikacije ,,Žene i muškarci u Crnoj Gori”, može se zaključiti da broj učinilaca krivičnih djela raste sa uzrastom maloljetnika, odnosno sa porastom godina, što ukazuje na to koliko je prevencija bitna”, navodi Marija Babić, psihološkinja iz Centra za socijalni rad u Podgorici.
Ona primjećuje i da iz godine u godinu ukupan broj krivičnih djela koja su počinili maloljetnici opada, što je ohrabrujući podatak koji se tiče rada Centra za socijalni rad i srodnih službi u Crnoj Gori, a sve to dodatno motiviše i obavezuje na posvećen rad na ovakvom problemu.
“Mnogo je faktora koji doprinose tome da maloljetna osoba uplovi u vode kriminala. Po pravilu, prvi je disfunkcionalna porodična sredina, ali i neadekvatna komunikacija i neprepoznavanje signala da je vrijeme za alarm”, tvrdi Babić.
Iz Centra za socijalni rad navode da kod problema maloljetničke delinkvencije akcenat daju prevenciji.
“Nažalost, nije uvijek moguće na pravi način mapirati porodice kojima bi bila potrebna pomoć na ovaj način. Zato se kampanje uglavnom planiraju za društvo na širem planu”, pojašnava Babić.
Ona ističe da se nakon prepoznavanja prvih znakova maloljetničke delinkvencije, prvih prijava za prekršajna ili krivična djela savjetodavno radi prvenstveno sa maloljetnikom, ali i sa njegovom porodicom, koja je najbitniji faktor podrške u ovom lancu.
“Takođe, maloljetniku i njegovoj porodici pruža se podrška pri procedurama u koje su uključene druge institucije iz lanca za suzbijanje maloljetničkog kriminala”, pojašnjava Babić.
Ona naglašava da je trud socijalnih službi slabog efekta ukoliko se ne otklone korijeni problema, odnosno ne promijeni ambijent koji generiše delinkventno ponašanje.
“Kada se dijete sa kojim se radi ponovo vrati u sredinu koja podstiče takvo njegovo društveno negativno ponašanje, efekti rada za promjenu su kratkoročni”, ističe ona, zaključujući da je najbitnija promjena svijesti ljudi, te da će kada naučimo da preuzimamo odgovornost za svoje emocije, ponašanja i postupke, situacija biti bolja i na planu maloljetničke delinkvencije.
Nekadašnji javni pravobranilac, sudija i predsjednik Osnovnog suda u Podgorici, ali i šef policije Titograda, a sada advokat, Milivoje Miro Raičević, navodi da se tokom cjelokupne karijere srijetao sa problemom maloljetničke delinkvencije. Na njegov profesionalni odnos prema slučajevima u kojima je počinilac nekog krivičnog djela maloljetnik uticala je, kako navodi, supruga koja je 15 godina provela kao vaspitač u Zavodu za maloljetne delinkvente.
“Ako je porodica čvrst oslonac, onda će ta djeca biti i čvrst oslonac za zdravo društvo”, kaže Raičević.
Ukazuje i na to da je razvod braka najčešći uzročnik devijacije mladih ljudi.
“Ako djeca odrastaju u sukobljenim odnosima roditeljima, to dovodi do rascjepa ličnosti djeteta. Tada se, nerijetko, dijete prepusti ulici koja danas nudi mnogo izazova, kao što su opijati, kao i situacije koje ih uvode u imovinsku i krivičnu delinkvenciju. Dok društvo prepozna tu devijaciju, tada već može biti kasno”, pojašnjava Raičević.
On smatra da Crna Gora, kada je u pitanju briga o najranjivijem dijelu populacije – maloljetnicima, prati savremenu Evropu i traži najbolje moduse i načine kako da im se pomogne da pronađu pravi put, a, kako kaže, zdrava porodica je osnov za zdraviji razvitak svakog djeteta u svim njegovim dobnim granicama.
“Porodica je baza. U njoj mora da vlada zdrava klima. Roditelji neka svoja neraspoloženja i ljutnje zbog problema ne smiju da prebacuju na djecu i da ih njima opterećuju”, navodi Raičević, koji ne spori da roditelji imaju sve manje vremena za djecu i to upravo kako bi se izborili za egzistenciju porodice, ali naglašava da se uvijek može naći pola sata dnevno za razgovor sa djetetom.
Podsjetio je da advokati moraju poznavati i dječiju psihologiju upravo jer se među počiniocima krivičnih djela nalaze i maloljetnici, najosjetljivija kategorija svakog društva, a ističe i značaj i rad crnogorskih institucija na ovom polju.
“Crnogorske institucije i te kako reaguju kada identifikuju problem kod djeteta, odnosio ako je dijete posrnulo. Čine sve da se djetetu sa problemom pruži šansa, a to se radi kroz aktivnost Centra za socijalni rad koji će na najbolji mogući način ispitati uslove života i sredinu u kojoj odrasta osoba koja je u fokusu pravosudne pažnje”, pojašnjava advokat.
On tvrdi da u većini slučajeva timskim radom Centra za socijalni rad i sudije za maloljetnike, ako se na pravi način i blagovremeno interveniše, dijete koje upadne u nevolje vraća se na pravi put. Alarm za porodicu da se njihovo dijete ne nalazi na pravom putu je upravo prvi počinjeni delikt, najčešće krađa.
“To je alarm porodici da je izostala briga u ključnim fazama razvoja njegove ličnosti. Ako se tu napravi prekretnica i dijete izvede na pravi put, to je onda uspjeh porodice”, zaključio je.
