Porodica Lipovina: Nadležni da ne kriju, već da saopšte ime nalogodavca ubistva

Pismo Petrove majkove, Milanke Lipovine, prenosimo integralno:

“Dok istina nađe put, laž obiđe svijet. Tužna je država gdje porodice nastradlih moraju istinu da traže ovim putem umjesto da ih državni organi obavijeste zašto nijesu zaštitili ne samo život moga sina već i živote drugih sinova a policija je imala sve informacije da će do ovakve tragedije doći. Da li koga i zašto štite, na to pitanje ako ne sada, u skorijoj budućnosti će morati dati. A ni Božja pravda nije daleko.

Napad pucnjima u mog sina koji se desio prije sedam godina nije riješen. Moje pitanje državi je zašto, da li su čekali da se desi njegovo ubistvo pa da se oglase. Petar nije među nama ali mi, njegova porodica tražimo da nam kažete ko je pokušao da ga ubije prije sedam godina, kao i ko je naručio ubistvo moga sina tada i dana kada je ubijen. Nemojte dozvoliti da mi moramo tražiti odgovore na ta pitanja. Jer onda taj krug se neće nikada zatvoriti. Vi ste ti koji taj krug možete zatvoriti ako vam je u interesu.

Oglasili su se ministar unutrašnjih poslova, pomoćnik direktora Uprave policje i direktor policije i kažu da su riješili ubistvo moga sina. Zašto niko od ovih ljudi nije našao za shodno da porodici javi da je Petar nastradao. Da li iz novina moramo da saznamo za ovu tragediju. Zašto postojite. Da li da samo ispunite normu ili budete u službi svih građana ili samo nekih vama znanih. Ni 40 dana od tragedije koja je zadesila našu porodicu nijeste nas pozvoli da nam kažete da je Petar nastradao, da nas obavijestite da li ste ušli u trag ubicama i nalogadavcima, da nam kažete da znate ili ne ko je platio ubistvo moga sina. Možda znate i ja sam sigurna da znate, samo mi nije jasno zašto krijete. Čega se bojite. Vidite, ja sam žena koja je izgubila sina i ja se ne bojim. Bojaću se jedino same sebe ako saznam da je neko od vas ili vaših službenika umiješan u ubistvo mog djeteta. Možda ne samo moga nego i mnogih drugih sinova.

Zato vas javno molim pošto ne osjećate potrebu da sa porodicom treba da podijelite saznanja koja imate, onda ih iznesite onako javno kao što ste to uradili i onih dana nakon ubistva mog djeteta. Samo javno i ništa drugo. Oglasite se da znamo ko je naručio i platio ubistvo moga sina, jer ste tako samouvjereno izjavljivali da ste riješili slučaj.

Nepomenik koga ste optužili da je ubio mog sina i njegovog druga je izvršilac i drugog ubistva u Nikšiću. Zašto nijeste to lice opservirali kao potencijalno opasno za sredinu u kojoj je živio i kretao se. Da ste radili svoj posao ne bi postojala situacija da bude u bjekstvu po vašim riječima i da iz bjekstva izvrši ovaj zločin. Koga krijete, da mu nije neko iz vaše službe pomogao u bjekstvu, skrivanju i obavještavanju kretanja naše djece. Perete vaše čiste ruke da je sud kriv što se nepomenik našao na slobodu. Ako je zakon bio tako loš ili dobar, mora se poštovati, ali vaše je bilo da sprovodite mjere nadzora a ne sud. Zašto mu nijeste stavili nanogicu, znali biste njegova kretanja. Kažete nema te ih. Ko je kriv, ponovo možda sud ili neko treći. Ne gospodo, Vi ste krivi za smrt naše djece. Znali ste šta im se sprema, ali znajte smiriti se neću u ovom životu dok ne saznam sve odgovore na pitanja koja sam vam javno postavila.

Za mog sina Petra Lipovinu čelnici policije i politički akteri su naveli da je prvi čovjek jednog od vođa kriminalnog klana a da pritom niste uzeli u obzir težinu riječi koje izgovarate, olako kršeći u svakodnevnim javnim obraćanjima pretpostavku nevinosti i crtajući mete. Umjesto da moga sina obavijestite šta mu se sprema, da ga zaštitite, da učinite bilo što da zaštitite njihove živote, vi ste pomogli ubicama da prate metu koje ste im vi nacrtali.

Da je moj sin, kako tvrdite, prvi do vođe jednog kriminalnog klana, čime ste to potkrijepili, da li ste možda Petrovu porodicu obavijestili o saznanjima koje imate, ne gospodo policajci vaše tvrdnje nijesu tačne, nijesu istinite. A zbog javnosti i vas iz policije koji to dobro znate, Petar dok je bio među nama sa svojom porodicom je živio u stanu od 40 m2. Nema vila, nema aviona, šlepera i kamiona kako se vi slikovito izražavate kada se dese ovakve tragedije. Da li je moje dijete krivo što je odraslo u jednom kraju Cetinja i imao drugove iz toga kraja sa kojima je proveo čitav svoj život, da li ti isti njegovi drugovi treba da se sada boje za svoje živote jer su bili Petrovi drugovi. Imate li odgovore na ova pitanja gospodo. Dajte nam odgovore i vi ste završili svoj dio posla.

Kao Petrova majka sam više puta praćena od strane vaših službenika. Takođe i moj sin. I na dan naše tragedije pratili su ga vaši službenici, ali očito i porodici precizno jasno ne da bi ga zaštitili i sačuvali njegov i Žarkov život već… Tri tačke gospodo policajci, na moje riječi nastavak vi morate dati odgovor. Na snimku za koji se niste nadali da će ugledati svjetlost dana, ali je Bog tako htio da vidimo poslednje trenutke naše djece, čiji je automobil Dačia, koji koriste vaši pripadnici, a nalazio se na desetak metara od pogibije naše djece. Taj isti vaš automobil na snimku se vidi da blokira saobraćajnu traku i omogućava onima koji su izvršili ova ubistva nesmetan bijeg sa lica mjesta. Zašto nas nijeste kontaktirali da nam date odgovore koje nas muče, obadvije porodice. Nama jasno, da li je vama jasno gospodo čelnici policije. Samo se iskreno nadamo i Bogu molimo da ne sakrivate istinu od nas. Ako je neko učestvovao od vaših kolega u ubistvu naše djece nemojte da ih krijete, porodice se neće smiriti dok i to ne saznamo.

Ko ste Vi gospodine Šaranoviću da javno prljate i blatite imena i prezimena naše nastradale djece kada za njih kažete da su iz zatvora izašle ubice? Koga je to ubio moj sin ministre, koga je to ubio njegov nastradali drug Žarko. Na koje se to pravosnažne presude pozivate ministre kada ovako pljujete po našim mrtvim sinovima. Da li ste možda ovakvim vašim izjavama pokušali skrenuti istragu na drugu stranu i sakriti mozda one za koje znate da stoje iza smrti naše djece. Na Cetinju važe druga pravila gospodine ministre, u odnosu na mjeste gdje ste vi rođeni ne pljuje se po mrtvima a vi ste to uradili. Vama na čast i položaju koji pokrivate.

Moj sin nije dočekao da dokaže svoju nevinost. Kontrolisali su ga vaše kolege i službenici više puta kada je pušten na slobodu. Javljao se policiji kada su ga god pozvali. Vaši službenici su mu oduzeli automobil par mjeseci prije nego je ubijen. Na pitanje onih koji su oduzeli automobil zašto to rade odgovorili su mu kako nam je tada rekao “obrati se Šaranoviću”. Sada njegove riječi kada njega više nema imaju za nas ogromnu težinu. Pa evo gospodine ministre obraćamo vam se javno i tražimo odgovor na pitanje Zašto? Da li se tada provjeravalo da li taj automobil ima zaštitu i kakvu ili je ozvučen ili nešto treće, jer je u tom automobilu nastradao. Molimo za odgovor jer su vaši podređeni tada Petru rekli da vas pita. Evo on nema mogućnost da to više uradi ali ostao je neko iza njega da vas pita. Pa kao majka koja je ostala bez sina javno vas pitam.

Ne želeći da bilo koga optužujem ali postavljam pitanje, kao jedna od majki koje su izgubile najmilije, da li je policija i ANB neutralna u ovom takozvanom “ratu” koji ste nametnuli.

Svojim javnim obraćanjem, ne birajući sredstva, iz MUP-a i Uprave policije saopštavaju da su oni koji su ubijeni upravo oni koji su izazvali problem. Pa kada ste javno priznali i imali slobode da ovako nešto izustite postavljam još jedno pitanje, na koje sigurna sam ćemo odgovor dobiti tek kada u vrhu policije i tužilaštva dođu profesionalci, da li, zbog koga, zašto, zbog čega i na koji način su svi državni resursi i resursi UP usmjereni u pravcu da se omoguće ubistva naše djece.

Moj sin, i ako ga je vrh Uprave policije proglasio kriminalcem, je ubijen i nije uspio da dokaže svoju nevinost i da se bori za svoju pravdu. A čelnici iz policije su pokušali da okaljaju čast i ugled moga sina, što ja kao majka neću dozvoliti.

Zar nije grijeh, tuga i propast ovog svijeta da niko iz crnogorske policije i tužilaštva nije došao da mi saopšti da mi je dijete nastradalo ili da me pita da li sumnjam na nekog. A sada otvoreno kažem da sumnjam na sam vrh policije i ANB. Pa da vidim ko će od njih da me zove, da mi da informaciju, da li isti oni za koje sumnjam da su umješani u planiranje ubistva moga sina.

Obavještavam one iz vrha policije, koji su umješani u ubistvo moga sina, da neću stati dok se ne nađu pred licem pravde. Bilo kakva “nezgodna” situacija da se desi meni ili bilo kojem članu moje porodice, znaću na čija vrata ću pokucati da zatražim pomoć.

Moj sin Petar Lipovina je ubijen 6. novembra 2024. godine, ali tu nije zaustavljena njegova borba za pravdom. Ja kao njegova majka i njegova porodica nastavićemo da se borimo za njegovu istinu. Da se više ni jedna majka ne nađe u situaciji kao ja”.