Cilj i jednih i drugih je, kako navode, podsticanje nataliteta i jačanje podrške porodicama. Pozivaju se na rezultate posljednjeg popisa koji je pokazao da Crna Gora ubrzano stari.

Predlozi su naišli na podijeljena mišljenja.

Pristalice ističu benefite za djecu dok protivnici upozoravaju na moguće posljedice za tržište rada i privredu.

Žene su podijeljenog mišljenja – jedne smatraju da bi im duže odsustvo omogućilo kvalitetnije odnos sa djecom, druge ga vide kao potencijalnu prepreku za profesionalni razvoj.

Trenutno je porodiljsko odsustvo jednu godinu, za koje vrijeme se dobija pun iznos zarade od poslodavca, kojem taj iznos u cjelosti refundira država.

Koliko bi predložena produženja koštala poreske obveznike nije poznato.

Crna Gora po dužini porodiljskog odsustva prednjači u odnosu na zemlje Evropske unije.

Tako, nakon porođaja majke u Finskoj, odsustvuju oko mjesec, u Portugalu dva, u Danskoj, Švedskoj i Estoniji po tri i po mjeseca, a u Francuskoj i Holandiji četiri. Najviše odsustvuju žene u Bugarskoj – godinu i dva mjeseca.

Mišljenja onih na koje se potencijalno predložene izmjene odnose su podijeljena.

Olivera iz Podgorice, magistar je ekonomije i majka troje djece.

Kaže da je ove predloge doživjela kao vraćanje na vrijeme kada se vrijednost mjerila njenom ulogom u domaćinstvu.

“Odsustvom s posla zbog majčinstva žena gubi mogućnosti za napredovanjem i druge benefite koji bi joj se ukazali da je na radnom mjestu iako, naravno, dobija najvažnije – vrijeme uz djecu.”

Smatra da žena može biti i porodično i profesionalno ostvarena.

“A ukoliko bude preko dvije godine van radnog mjesta postaje samo neprofesionalnija.”

Kako kaže, ima mnogo drugih načina da se podrži porodica – od benefita u vidu boljih vrtića, fleksibilnog radnog vremena, rada od kuće…

“Niste ništa manje majka ako imate balans između privatnih i profesionalnih obaveza”, zaključuje Olivera.

Sličnog stava je i Ivana iz Nikšića, majka dva dječaka.

Ona smatra da su ovi predlozi nastavak retrogradne populističke politike kojom žene pokušavaju da vrate u sferu privatnog.

“Rješenje za demografsku krizu nije u podsticanju žena da se vežu za kuću i rađaju djecu, a da ‘zauzvrat’ dobijaju produženo odsustvo sa tržišta rada koje se plasira kao nagrada.”

Kako kaže, “u realnosti bi ih to isto tržište rada nakon tolikog odsustva sažvakalo i ispljunulo”.

Zaključuje da su potrebna sistemska rješenja koja majkama pomažu da održe zdrav balans između posla i privatnog života, “umjesto da se zaključavaju u kuću i rađaju”.

S druge strane, majka trogodišnjih bliznakinja, Jovana iz Podgorice, podržava predlog.

U prilog tome navodi svoje negativno iskustvo.

Nakon porođaja odsustvovala je 12 mjeseci a nakon toga je do trećeg rođendana blizankinja radila pola radnog vremena. To joj je, kaže, bilo organizaciono izazovno.

Upisali su ih u privatni vrtić, koji se pokazao kao skupo rješenje.

“Pa ih je moja majka čuvala ali kako je iz drugog grada to nije bilo održivo na duže staze. Upisali smo ih u državni vrtić, no odatle su dolazile sa prehladama, virusima. Bila sam ‘razapeta’ žonglirajući’ između posla i kuće’.”

Misli da bi povećanje odsustva značilo majkama i djeci, jer bi bebe do tada ojačale i bile spremnije na kolektivni smještaj.

Potrebna strategija, a ne ad hoc rješenja

Za demografkinju Milevu Brajušković Popović predlog o 18 mjeseci odsustva nakon rođenja drugog djeteta i dvije godine nakon trećeg je dobar ali nedovoljan za rješavanje demografskih izazova u Crnoj Gori.

To je bilo jedno od obrazloženja predlagača.

“Treba prestati s donošenjem pojedinačnih odluka. Neophodna je sveobuhvatna strategija, bez koje nema dugoročne stabilizacije nepovoljnih demografskih trendova.”

Za podsticanje rađanja, dodaje, potrebna je promjena društvene klime koja bi, između ostalog, omogućila adekvatnu zdravstvenu, pravnu i socijalnu zaštitu majki i djece.

“To znači da kada odemo u porodilište – dobijemo adekvatan tretman a ne da moramo da dajemo novac medicinskom osoblju da bismo dobili kvalitetnu zaštitu i njegu.”

Uz to neophodno je i poboljšanje uslova za čuvanje dece.

“Treba obezbijediti kvalitetan i siguran boravak u vrtićima i školama, jer imamo prebukiranost u većini opština, rad škola u više smjena, nedostatak produženog boravka, koji je neophodan djeci u nižim razredima.”

Kako kaže, stabilno zaposlenje i rješenja stambenih pitanja su ključni faktori koji utiču na odluku o roditeljstvu.
‘Duže porodiljsko bi ugrozilo poslovanje i ravnotežu tržišta rada’

Nije poznato kako će se predlog odraziti na budžet

Iz Vlade i iz resornog Ministarstva rada i socijalnog staranja nisu odgovorili na upit RSE kako bi se realizacija ovog predloga odrazila na budžet.

Nijesu dobili ni podatak koliko država trenutno izdvaja za porodiljska odsustva.

A upravo to što uz predlog nije data adekvatna analiza o dodatnim godišnjim nametima iz budžeta, sporno je za Filipa Lazovića iz Unije poslodavaca.

Pita se koliko bi štete ovakva mjera nanijela poslodavcima.

“Kako da organizuju radne procese ako majke budu odsutne dvije godine? To bi podrazumijelo dodatne troškove – zaposlenje novih radnika, obuke za njih.”

Problematizuje i da li se neko nakon trećeg djeteta i odsustva od dvije godine može vratiti na posao nesmetano, potpuno spreman.

“A znamo koliko tehnologija napreduje, vidite koliko vještačka inteligencija napreduje. Mi mislimo da ne može.”

Smatra da političari često predlažu zakone radi sticanja političkih poena, umesto da djeluju u interesu svih građana.

Kaže da je postojeća odredba, od godinu odsustva realna i da je ne treba mijenjati.

Ukazuje na evropsku praksu, gdje se žene nakon porođaja brže vraćaju na tržište rada.

“Čini mi se da ovo nije u skladu s onim kuda idemo po pitanju harmonizacije sa EU zakonodavstvom.”

Naglašava i da se danas sve više ide ka tome da se muškarci više uključuju u roditeljstvo a da se majka što prije vraća na posao.

O ovim predlozima dominantno će odlučivati muškarci. U crnogorskom parlamentu sjedi 58 poslanika i 23 poslanice.