
Priznanje Kijevske pravoslavne crkve od Vaseljenske patrijaršije i prekid komunikacije Moskovske patrijaršije sa Vaseljenskom zbog tog čina poremetili su odnose u pravoslavnom svijetu. Ovo priznanje otvara pitanje da li su Crnogorska i Makedonska crkva bliže tom činu i od koga bi takvo priznanje trebalo da dobiju.
Preporučeno
Teolog i vjerski analitičar Draško Đenović smatra da u ovom trenutku veće šanse za dobijanje autokefalnosti ima Makedonska pravoslavna crkva od Crnogorske pravoslavne crkve, piše Pobjeda.
“MPC je dobila autonomnost od SPC pedesetih godina prošlog vijeka, da bi komunističke vlasti krajem 1960-ih potpomogla odvajanjem MPC od SPC. Danas u Makedoniji postoji pravoslavna Ohridska arhiepiskopija na čelu sa arhiepiskopom Jovanom, koja je kanonska i koja je dobila tomos. Ovdje treba imati na umu, međutim, da većina pravoslavnih vjernika u Makedoniji pripada upravo nekanonskoj Makedonskoj pravoslavnoj crkvi. Da bi dobili autokefalnost morali bi da se vrate u kanonski poredak i onda s blagoslovom SPC dobiju autokefalnost. Kada je u pitanju Crnogorska pravoslavna crkva, tu je situacija poprilično drugačija”, objasnio je Đenović.
Miroslav Keveždi, filozof, analitičar religije, kaže za Pobjedu da je autokefalija Ukrajinske pravoslavne crkve još u procesu i da je za pravoslavni svijet karakterističan ponekad i višedecenijski period dok neka crkva koja se proglasila autokefalnom zaista ne dođe do autokefalnosti.
“Ovdje je velika tačka spora status Filareta, patrijarha Ukrajinske pravoslavne crkve, i mitropolita Mihaila iz CPC jer je Filaret bio anatemisan od Ruske pravoslavne crkve, a Mihailo je takvu sudbinu doživio od Vaseljenske patrijaršije. Postavlja se pitanje da li je Vaseljenska patrijaršija vlasna da tako odlučuje”, smatra Keveždi.
Da li je sudbina patrijarha Filareta i mitropolita Mihaila da se vraćaju svom ocu, tj. majci Vaseljenskoj crkvi pita se Keveždi i podsjeća da je Vaseljenska patrijaršija van snage stavila dokument iz 1686. godine gdje se kijevska crkva predaje moskovskoj.
U tom kontekstu za Keveždija zanimljiv intervju koji je mitropolit Amfilohije dao ruskim medijima, a u kojem relativizuje poziciju Vaseljenske patrijaršije i kanonski poredak uopšte i poziva da se vratimo u predkonstantinovsko vrijeme, prva tri vijeka hrišćanstva – što znači da treba da se vratimo u predkanonska vremena na nulu, pa sve ponovo da definišemo.
“To je čudan stav i može biti ili kupovina vremena ili prebacivanje na teološko područje. Nad pravoslavnim svijetom lebdi poziv da se sazove novi sabor i da se na njemu rješavaju ovakve stvari. Vidjeli smo koliko je bilo teško sazvati sabor 2016. godine na Kritu poslije hiljadu godina, ali pošto on nije bio dobro pripremljen prevladala je jedna vrsta nereda i potreba za novim Kritom”, ocjenjuje Keveždi.
Izvjesno je da će SPC morati da “odabere stranu” ukoliko dođe do konačnog raskola između Ruske i Carigradske (Vaseljenske patrijaršije), smatra Draško Đenović.
On precizira da se u ovom trenutku još ne može govoriti o raskolu imajući u vidu da Vaseljenska patrijaršija nije još uručila tomos (akt o autokefalnosti) Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi (kijevskog patrijarhata) na čijem čelu je patrijarh Filaret.
Prema njegovim riječima, za sada Moskovska patrijaršija nastoji da druge pravoslavne crkve ne uvlači u sukob. U slučaju raskola, SPC će biti na muci.
“Jer, ako okrenu leđa Carigradu može da se zakomplikuje pitanje o dodjeli autokefalnosti Makedonskoj i Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. S druge strane, ako okrene leđa Moskovskoj patrijaršiji, koja se zalaže za poštovanje vjekovnih kanona, okrenula bi leđa oko 150 miliona ili polovini pravoslavnih vjernika”, objašnjava Đenović i procjenjuje da će ukoliko bude primorana da izabere stranu “SPC vjerovatno stati uz Rusku pravoslavnu crkvu”.












