“Ovo više nije pitanje za naše očeve, đedove ili prađedove, na koje se rado pozivamo. Imali su oni svoja iskušenja i odluke – ostavimo ih na miru. Pokušajmo bar jednom da preispitamo sebe”, poručuje dr Mugoša.
Govoreći o sopstvenom iskustvu, podsjetio je da je sve za njega počelo u Sarajevu 1992. godine, gdje je, kao student medicine, svjedočio početku rata.“Od najljepšeg grada na svijetu, Sarajevo je postalo najveće socijalno zlo, mjesto đe se vodi rat i ubijaju ljudi. Prva žrtva bila je studentkinja medicine Suada Dilberović, ubijena snajperom. Danas mi je njen lik sve češće pred očima – ona je ubijena u trenutku kad su političke vođe govorile o pomirenju, iako građani Sarajeva nisu bili posvađani”, naveo je on.
Mugoša podsjeća da je Crna Gora u to vrijeme „radila na pomirenju“ – dok je učestvovala u razaranju Konavala i Dubrovnika, transportovala gorivo za vojsku u Bosni, deportovala ljude njihovim dželatima i izvodila putnike iz vozova da bi bili ubijeni.
“Željeli smo pozorište, ali ne u svojoj kući. A kako to obično biva – pozorište je stiglo i kod nas”, navodi dr Mugoša.
Danas, tri decenije kasnije, smatra da Crna Gora ponovo „radi na pomirenju“ – ali na pogrešan način.
“Trideset tri godine kasnije, mi pomirenje gradimo tako što Crnogorce zovemo kopiladima, građane islamske vjeroispovijesti Turcima, Albance Šiptarima, a Hrvate ustašama. Uvjeravamo građane da nema inflacije, ne izdvajamo novac za liječenje, podižemo spomenike masovnim ubicama i ponižavamo zaslužne dobitnike državnih priznanja, dok ih dodjeljujemo opskurnim likovima. Klanjamo se mrziteljima svega crnogorskog – najbolji primjer za to je gospodin Matija Bećković”, kazao je dr Mugoša.
Predsjednik DANU naglašava da u Crnoj Gori nema demokratije, već da postoji „diktatura demokratije“ – privid slobode koji služi isključivo moćnicima.
“Demokratija podrazumijeva ideje i ljude koji zaslužuju poštovanje. Mi smo je pretvorili u farsu. U Crnoj Gori su takvi ljudi postali suvišni, opasni. Današnja demokratija služi moćnicima da bi zadržali svoju moć – u takvom sistemu nema mjesta za slobodne i pametne ljude”, poručuje predsjednik DANU.
Govoreći o ulozi Srpske pravoslavne crkve, Mugoša smatra da je njenim miješanjem u javni život izgubila suštinski karakter vjerske institucije.
“Nijedna vjera ne smije upravljati javnim životom i institucijama jedne države. Kada je riječ o vjerovanju u ono što ne možemo vidjeti – mi se nikada, ama baš nikada nećemo složiti”, ističe on.
“Vraćam se našim precima – možda nam još jednom pomognu da zatvorimo ovaj krug laži i stavimo tačku. Oni su žrtvovali svoje živote da bismo mi živjeli slobodno. Zaslužuju li njihove žrtve makar trunku našeg poštovanja? Zaslužuju li naša djeca i ona koja tek treba da se rode da žive u slobodnoj državi? Ako im to ne obezbijedimo – što ćemo onda s njima?”, upitao je Mugoša.
Na kraju citira građanina Botuna:
Preporučeno
– ‘Ma’ se druže više od Botuna, puštite ne da živimo normalno, kumi ve Bogom!’ Podržavam ga – ne zbog motiva, već zbog načina na koji je to rekao. A ja bih dodao: Ma’ se druže od Crne Gore! – zaključio je predsjednik DANU.









