Video
Najveće domete u kulturi Crna Gora je , smatra, imala u 19. vijeku, kada su nastajali Gorski vijenac i Luča mikrokozma i kada su pisali Stjepan Mitrov Ljubiša i Marko Miljanov, dok je nauka daleko zaostajala.
”Iz tog perioda nemamo ni jedan naučni rad, dok su u okruženju već bile formirane istaknute naučne institucije. Međutim, paradoksalno, Crna Gora je bila El Dorado za strane naučnike i u tom periodu najviše izučavana oblast u Evropi. Tada su nastale najbolja književna djela iz oblasti geografije i geologije , koja su rađena po narudžbi kralja Nikole, ali koje su bile na stranim jezicima i nepristupačne Crnogorcima”, objašnjava Pulević.
Kako dodaje, svjedočanstva o tom vremenu nalazimo samo na Dvoru, koji je bio jedina adresa za slanje književnih izdanja, putopisa, edicija, etnografije, muzikologije. Sva ta djela su objavljivana na stranim jezicima,tako da je Crna Gora kulturološki ušla gotovo nespremna u 21. vijek.
“Taj “prazni prostor” prepoznao je i iskoristio Jovan Cvijić sa svojim saradnicima, te su koncepcijski mogli da pišu što im je volja. Dvadesti vijek je počeo sa ratovima, te Crna Gora ni tada nije dobila šansu da razvije naučne institucije, a onda je došao Dušan Vuksan na Cetinje i objavio prvi naučni časopis Zapisi, koji se bavio istorijom. Nakon toga , iako je Crna Gora izgubila i državnost i granice, talentovani mladi ljudi su se obrazovali na stranim institutima, pa tako tokom Drugog svjetskog rata već imamo elitu za nauku i kulturu, poput Mirka Banjevića, Zogovića, Đonovića, Lalića, slikare Lubardu, Božovića, Milunovića… U nauci takođe, Vukića Mićovića, Bora Božovića, ali nije Crna Gora bila spremna da ih zadrži, te se ova plejada vrhunskih stručnjaka odselila”, objašnjava Pulević.
Već šezdesetih godina , kako kaže, došlo je do kadrovske izmjene u Crnoj Gori i počelo je da se razmišlja o razvoju nauke, pa su formirane vrlo značajne institucije: Zavod za poljoprivredna istraživanja, Zavod za geološka istraživanja, Republički zavod za zaštitu prirode, mnogobrojni časopisi i Leksikografski zavod sa izuzetnom izdavačkom produkcijom.
“Uslijedio je udar birokratske revolucije koji je sve razorio i ponovo napravio prazan prostor. Malo se poboljšala situacija nakon referenduma i nezavisnosti, ali je novi udarac zadat litijama, te je sad potrebno uložiti mnogo napora i volje da se sve to rehabilituje. Osnovni problem u Crnoj Gori je što još uvijek nije moguće institucionalno djelovati na oživljavanju kulture i nauke, već je sve individualno, podređeno entuzijazamu pojedinaca”, ocjenjuje Pulević.
Ipak, smatra, postoji danas ogroman napredak i moguće je pisati na crnogorskom jeziku.
”Proces je pokrenut i moramo ići ka institucionalizaciji. Beograd je uvijek imao veliki uticaj na Crnu Goru , a ta kadrovska rješenja su nas unazadila. Pokušaji degradacije preko popova i raznih administratinih manipulacija su propali i napredak je očigledan. Antifašizam je rehabilitovao Crnu Goru, dao joj novu snagu i energiju, postao je naša tradicija i osnova”, objašnjava profesor Pulević.
Sad je krajnje vrijeme , dodaje, da se stvore čvrste institucije, da ljudi ne soliraju, da imaju potporu i da se nova buržoazija uključi u borbu za Crnu Goru.
Preporučeno
”Optimista sam i vjerujem da se znanjem, fakultetom, argumentima može mnogo postići. Crna Gora mora krenuti pravim putem jer ima mnogo talentovanih mladih ljudi koji su njena budućnost”, zaključuje akademik Pulević.
