Video
Epidemija korona virusa prisilila je i da Nedjelja ponosa, koja prethodi Prajdu, bude obilježena onlajn akcijama na društvenim mrežama i internetu.
Slogan „Ja sam simbol otpora“ treba da podjesti, ističu sagovornici Pobjede, da su lezbejke, gejevi, biseksualne, transrodne, interpolne i queer osobe bile i ostale simbol otpora Crne Gore na sve loše stvari.
Prvi prajd u Crnoj Gori održan je u Budvi 2013. godine, a koliko društvo tada još nije bilo spremno da prihvati LGBTIQ zajednicu jasno pokazuju podaci da su šetnju obilježili brojni incidenti, praćeni nasiljem, psovkama i uvredama. Učesnici povorke evakuisani su u pratnji policije.
Osam godina kasnije situacija je, koliko toliko drugačija, iako su sve povorke ponosa koje su nakon Budve organizovane u Podgorici obezbjeđivale jake policijske snage.
Napredak je, prije svega postignut u normativnim aktima, kao i na polju saradnje LGBTIQ zajednice sa institucijama. Ove osobe danas su znatno vidljivije, ali i dalje žive u strahu. Naše društvo još nije spremno da ih prihvati, no ova tema, za razliku od ranije, više nije tabu, makar ne u javnosti.
Organizacije
Izgrađeni su snažni pokreti profesionalnih i uticajnih organizacija, a unaprijeđen je i zakonodavni okvir, saglasni su sagovornici Pobjede izvršni direktor NVO Asocijacije „Spektra“ Jovan Džoli Ulićević i predsjednik Upravnog odbora NVO „Queer Montenegro“ Danijel Kalezić.
” Svako ko izađe na Prajd jeste simbol otpora. Prajd je otjelotvorenje solidarnosti i zajedništva. Mi, lezbejke, gejevi, biseksualne, transrodne, interpolne i kvir osobe koristimo Prajd 2020. godine da podsjetimo sve da smo jači kad brinemo jedni o drugima: kad nosimo masku, kad držimo distancu, kad poštujemo jedni druge”, poručili su u razgovoru za Pobjedu Ulićević i Kalezić.
Napredak u oblasti prava LGBTIQ osoba je vidljiv, ali je i dug put dok ne budemo mogli govoriti o potpunoj jednakosti u zajednici.
” Vidljivost i snaga zajednice je najbolji indikator postignutog uspjeha. Danas u zajednici imamo vidljive ljude različitih identiteta, ne samo po pitanju seksualne orijentacije i rodnog identiteta, već i u odnosu na druge identitete koje posjedujemo, bilo po pitanju nacionalnosti, vjerske ili političke pripadnosti, ili socijalnog statusa “, objasnio je Ulićević.
Govoreći o zakonodavnom okviru kaže da predviđena rješenja ne znače mnogo ako se ne implementiraju u praksi, te da je na tom polju potrebno još dosta rada.
“-Zločin iz mržnje još nije adresiran adekvatno, sankcije izostaju ili su izrazito blage. Govor mržnje se u potpunosti toleriše, naročito kad dolazi od javnih lica, koja bi trebalo da nose i veću odgovornost za izgovorenu riječ. I dalje u praksi imamo preduslov za obavljanje sterilizacije kako bi trans osobe promijenile oznaku pola u dokumentima “, kazao je Ulićević.
Predsjednik Upravnog odbora NVO „Queer Montenegro“, Danijel Kalezić kazao je da na polju saradnje sa institucijama imaju pozitivnih primjera, ali i onih gdje je neophodno unapređenje i osnaživanje.
” Možemo cijeniti da je napredak ostvaren i da su institucije, prije svega kroz implementaciju Strategije za unapređenje kvaliteta života LGBT osoba u Crnoj Gori u značajnoj mjeri napredovale na ovom polju tokom prethodne decenije. Ujedno, ovo ne znači da treba ostati na tom nivou, već da treba raditi puno više i snažnije, jer je put do naše jednakosti u pravima i društvu i dalje ispred nas i dug “, rekao je Kalezić.
Prihvatanje
Komentarišući istraživanje CEDEM-a prema kojem trećina ispitanika ne želi da živi u istoj državi sa LGBTIQ+ osobama, dok njih 43 odsto smatra da ove osobe ne treba da imaju ista prava kao ostali građani, poručuje da oni jesu jednaki dio društva, da su tu i ne idu nigdje.
” Uprkos svakodnevnoj diskriminaciji, nasilju, vrijeđanju i neprihvatanju, mi se i dalje organizujemo, i dalje se držimo kao zajednica, i dalje živimo autentičnim životom bez stida i srama “, naglasio je Kalezić.
Sa druge strane, Ulićević kaže da uprkos poražavajućim rezultatima istraživanja i dalje možemo govoriti o promjeni svijesti koja je vidljiva i u statistici i u praksi.
On upozorava i da politički procesi i manipulacije ljudskim pravima LGBTIQ osoba utiču na stavove.
” Narativi koji se zalažu za očuvanje „tradicionalne porodice“ i šire strah o ugroženosti iste, te rastući nacionalizam, fašizam i klerikalizacija, svakako negativno utiču na sve one koji izlaze iz okvira rodnih normi “, upozorio je Ulićević.
Nasilje
Govoreći o nasilju nad LGBTIQ osobama naši sagovornici kažu da se stepen povećao usljed sve veće radikalizacije društva, pojačane netrpeljivosti prema različitostima, kao i zbog posljedica pandemije korona virusa, ali i da je njihova saradnja sa Upravom policije u tim situacijama korektna.
Kalezić kaže da najviše problema i nasilja LGBTIQ osobe doživljavaju unutar svojih primarnih porodica.
” To je problem kojem se i LGBTIQ zajednica i organizacije, ali i institucije sistema moraju ozbiljno posvetiti tokom sljedećeg perioda, jer je situacija zaista alarmantna, a većina tih slučajeva neprijavljena “, rekao je on.
Rad na poboljšanju prava zajednice očekuju i od nove vlasti, a zahtjevi su slični onima od prethodnih godina.
” Naši zahtjevi podrazumijevaju jasnu posvećenost implementaciji LGBTI strategije, dopunu seta zakona neophodnih za početak implementacije Zakona o životnom partnerstvu lica istog pola na vrijeme, kreiranje radne grupe za kreiranje Zakona o rodnom identitetu, napredak u oblasti zdravstvene zaštite, sankcionisanje govora mržnje i zločina iz mržnje, intersekcionalan pristup rješavanju sistemskih problema marginalizovanih grupa “, zaključio je Ulićević.
Neophodna bolja primjena zakonskih rješenja
Kreiranje i sprovođenje politika institucionalne zaštite LGBTIQ osoba počela je, podsjeća generalna direktorka Direktorata za unapređenje i zaštitu ljudskih prava Blanka Radošević-Marović, krajem 2009. godine kroz rad koalicije „Zajedno za LGBT prava“. Od tada su, ističe naša sagovornica, usvojena i realizovana ključna dokumenta za poboljšanje položaja ove zajednice u Crnoj Gori.
” Pored unapređenja zakonodavstva organizovane su i aktivnosti koje promovišu antidiskriminatorno ponašanje i podizanje nivoa svijesti o poštovanju različitosti, tolerancije, ravnopravnosti “, kaže ona.
Usvajanje Zakona o životnom partnerstvu osoba istog pola je, ističe, veliki korak u unapređenju legislative, a za njegovu implementaciju neophodno je uskladiti ostale zakonske akte.
” Ministarstvo unutrašnjih poslova treba da počne izradu podzakonskih akata, koji su obaveza iz Zakona i prema našim saznanjima, pripremiće ih u zakonskom roku”, rekla je Radošević-Marović.
Naglašava i da je resor u kojem radi bio intenzivno uključen u programe upoznavanja LGBTIQ zajednice sa pravima zakonske zaštite od diskriminacije i nasilja.
Norme
Generalna direktorka Direktorata za unapređenje i zaštitu ljudskih prava Blanka Radošević-Marović ističe da je nova vlast u obavezi da poštuje rok za primjenu Zakona o životnom partnerstvu osoba istog pola.
” Crna Gora je strana ugovornica najznačajnijih ugovora Ujedinjenih nacija i Savjeta Evrope u oblasti ljudskih prava. U skladu sa Ustavom Crne Gore mnogi multilateralni instrumenti obavezujući su i imaju primat nad domaćim zakonodavstvom kada ono drugačije uređuje neko pitanje “, objašnjava ona.
Sagovornica Pobjede upozorava i da se kod nas u praksi rijetko primjenjuju zakonska rješenja koja štite prava LGBTIQ zajednice. Iz tog razloga, uz podršku Savjeta Evrope, uradili su „Analizu primjene krivičnog i antidiskriminacionog zakona sa preporukama za implementaciju“.
” Analiza je upravo završena i nakon njenog prevođenja na crnogorski jezik biće dostavljena pravosudnim organima i drugim institucijama koje se suočavaju sa kršenjem ljudskih prava LGBTI osoba u Crnoj Gori “, dodala je ona.
Preporučeno
Ističe da zakoni sami po sebi ne čine život boljim, ali da je njihova primjena neophodan preduslov da on to postane.
