Nakon što je direktorica Sigurne ženske kuće Ljiljana Raičević nakon proglašenja rezultata parlamentarnih izbora, na svojoj Fejsbuk stranici objavila: “Zna li se đe će sad Tamara Nikčević? U BG joj nema povratka”, u medijima i na društvenim mrežama uslijedile su osude ovakvog stava.
Reagovali su i književnici, novinari i intelektualci iz Crne Gore i regiona.
Povodom ovog reagovanja Raičević je na Fejsbuku objavila:
“Moj ishitreni post o Tamari Nikčević nije, kako tvrde veliki „branitelji“ Crne Gore, imao za cilj poziv na linč Tamare Nikčević, već je bio neuspio pokušaj šale. Ipak, ne mogu a da ne primijetim da su taj post mnogi iskoristili za napad na mene i sve ono što predstavljam i za šta se zalažem posljednjih 30 godina. Sa nekima od njih sam se početkom 90-ih rame uz rame borila protiv DPS-ovog ‘rata za mir’. Mnogi od njih su nažalost vremenom promijenili stranu. I to je ono što ih boli. Ne boli njih moj post o Tamari Nikčević, mnogi ne znaju da sam joj ja omogućila da ima svoj prvi intervju i to sa Slavkom Perovićem ali znaju oni dobro da ja ne širim mržnju i da nemam zlu namjeru. Njih boli što sam im ja živi podsjetnik da su se ‘prodali’ i što za razliku od njih iza mene ne stoji nijedna partija, nijedan medij, nijedan centar moći. Njih bole i sve afere koje sam otkrivala, a koje vode do njihovih poslodavaca i njima bliskih ljudi. Njih boli i što me nikad nisu mogli ućutkati ili korumpirati.
Preporučeno
Tamari se izvinjavam, a ovima drugima poručujem da nema potrebe od mene da brane bilo koga na svijetu. Da je do mene svi bi bili srećni i sigurni u našoj nam zemlji, a sijače mržnje potražite u svojim redovima, oni ne pišu po fejsbuku nego zvanično u vašim medijima.”












