Rođena je 9. oktobara 1985. godine u Visokom u Bosni i Hercegovini odakle se početkom rata 1992. seli sa porodicom u Crnu Goru.

“Sticajem okolnosti rođena sam u Visokom, s obzirom na to da mi je majka u tom gradu radila u osnovnoj školi, kao nastavnica matematke i fizike. Do ratnih dešavanja 1992. godine, živjeli smo u Ilijašu u Bosni i Hercegovini, a onda u Crnoj Gori. Po ocu sam Kolašinka, po majci Pivljanka. Živim preko 25 godina u Podgorici, pa sam i Podgoričanka, a sad po mužu i Zećanka. Sve u svemu ponosna Crnogorka“, kaže nam na početku razgovora političarka Ivana Raščanin Radičević.

Djetnjstvo pamti po bezbrižnosti, ljetovanjima sa porodicom, ali i stalnom seljenju nakon 1992. godine.

Teško, ali ipak lijepo djetinjstvo

“Djetinjstvo pamtim po Lipovu-selu odakle mi je otac, gdje sam i živjela jedno vrijeme, po pješačenju do škole u Kolašinu, po brizi o životinjama, odlasku u lov sa pokojnim ocem…po mnogim sadržajima, za koje su današnja djeca uskraćena. Koliko god da sam možda zbog životnih okolnosti imala teško djetinjstvo, ljubav, podrška, briga i roditeljska toplina je uvijek bila prisutna. Zajedništvo i razumijevanje je ono najvažnije”, iskrena je Raščanin-Radičević.

Završila je magistarske studije na Fakultetu političkih nauka u Podgorici, smjer za savremenu socijalnu politiku i socijalni rad, sa prosječnom ocjenom 9,75. Odbranila magistarski rad na temu,”Maloljetnička delinkvencija u Crnoj Gori – međunarodni standardi, zakonski okvir i praksa”, sa ocjenom 10. Govori engleski i ruski jezik.

“Nakon završene osnovne škole i Gimnazije, željela sam da se usavršavam u oblastima koje su usmjerene prema pružanju pomoći i podrške onima kojima je najpotrebnija. Uvijek mi je izazov bio da radim sa najranjivijim kategorijama društva, onima koji su na margini društvenih tokova. Moj izbor je tada bio Fakultet poltičkih nauka – smjer za socijalnu poltiku i socijalni rad. Kada volite nešto da radite, onda je uspjeh zagarantovan. Upravo zbog toga sam nizala uspjehe na samim studijama, nagrađivana među najboljim studentima i magistrirala ovu oblast“, odgovara na naše pitanje o potrebi da pomaže ljudima, u čemu je veoma uspješna i priznata.

Od početka studija volontirala je u raznim organizacijma, čiji je segment rada usmjeren na najosjetljivije društvene kategorije, to je nešto što je ispunjava i uvijek se vodi onim da je „možda naše malo, za nekoga sve“.

“Uvijek sam se pronalazila u tome da budem nekome podrška i oslonac. Danas kao pomoćnica direktora u Javnoj ustanovi za smještaj, rehabilitaciju i resocijalizaciju korisnika psihoaktivnih supstanci, svakodnevno sam u kontaktu sa osobama, koje su u jednom dijelu svog života skrenule sa pravog puta i pokušavaju da izađu iz začaranog kruga zavisnosti”, ističe.

Prethodno se kroz rad u Centru za socijalni rad Podgorica u timu za maloljetničku delikvenciju i kao koordinatorka Multidisciplinarnog tima za zaštitu od nasilja u porodici, suočavala sa različitim životnim okolnostima i nedaćama ljudi, ali je kroz taj rad naučila da ne osuđuje, već razumije i pomaže.

“Rad sa ljudima koji su iz različitih životnih okolnosti došli do margine društvene zajednice, je izuzetno izazovan i zahtijeva puno odricanja, ali kad shvatite da je neka osoba uz pomoć vas i vašeg tima danas živa i uživa u svim blagodetima koje život nudi, onda ste zaista ispunjeni, ponosni i spremni za svaki naredni izazov”, sa ponosom izgovara predsjednica Foruma žena Socijademokrata Crne Gore. 

Na šta nailazi danas jedna političarka dok korača stazom uspjeha i kako se bori sa kritikama, priča…

“Politički angažman je došao odmah sa mojim punoljetstvom, dakle jednim periodom u kome se vi formirate kao ličnost i negdje tražite svoj izbor. U početku nisam baš bila svjesna da će moj izbor biti podložan javnoj kritici, jer je moje političko angažovanje u početku više bila potreba za druženjem, novim iskustvom, energijom. Kako sazrijevate u takvom okruženju, shvatite da je politka sve i obuhvata sve životne segmente. Kroz političku aktivnost možete da pokrećete, vršite utcaj, odlučujete i mijenjate neke stvari na bolje“, objašnjava.

Aktivno bavljenje politikom je započela 2003. godine, kao sekretarka omladinske organizacije u Podgorici. Nakon toga pokriva vrlo značajne funkcije u političkoj partiji, od potpredsjednice organizacije mladih Glavnog grada, predsjednice Foruma žena, članice GO i Predsjedništva Glavnog grada, do potpredsjednice Foruma žena SDCG.

Biti žena u politici u Crnoj Gori nije ni malo jednostavno i lako, kaže. “Kritike na koje nailazite su utemeljene na tome da je naše društvo i dalje je duboko patrijahalno”.

“U svim društvenim segmentima vodimo se i dalje stereotipima i predrasudama o položaju žena u društvu i njihovim ulogama. Mijenjanje svijest ljudi je proces i nije nešto što možemo postći brzo i lako. Lično se nikad nisam osjećala manje vrijednom zbog toga što sam žena ili da moj glas manje vrijedi, ali svakako da se kao žena, koja uđe u politku suočavate sa kritkama i otporima jer u strogo patrijahalnom i duboko tradicionalno društvu rodne uloge su i dalje jasno defnisane i taj disbalans moći je i dalje prisutan.

“Javna sfera je za muškarce, jer su oni po prirodi lideri, a ženi je mjesto u kući”.

“Danas kao borkinja za prava žena, zajedno sa drugim saborkinjama i saborcima se borim da mijenjamo stvari na bolje…do potpune ravnopravnost. A inače u svakodnevnom životu na kritike, koje su konstruktvne gledam vrlo blagonaklono, one su poželjne, otrežnjujuće i potrebne da gradimo naše bolje sopstvo”, napominje.

Suprug oslonac i podrška

Na naše pitanje koliko joj je važna podrška partnera da bi napredovala u karijeri pogotovo u politici, odgovara:

“Svakako da je važna podrška partnera, jer politika iziskuje dosta vremena, odricanja, prvenstveno kada govorimo o predizbornim aktivnostma.

S obzirom na to da smo suprug i ja preko 15 godina zajedno, vrlo dobro je upoznat sa svim tim šta takav angažman podrazumijeva. U našem odnosu je najvažnija sloboda izbora i podrška, bez sputavanja i ograničavanja bilo koje vrste. Mi smo prije svega jedno drugom prijatelji i partneri u svakom smislu te riječi. Najviše cijenim kod njega što je brižan, požrtvovan, pošten i sposoban”, uz osmijeh govori o suprugu Milošu.

Majka je i supruga pa je veoma posvećena porodici, sinovima Maksimu i Todoru i suprugu Milošu.

“Još jedan od mojih životnih izbora da budem majka dvojice predivnih dječaka Maksima i Todora, ali i životna partnerka supruga Miloša. Ono što je važno da svaka žena ima izbor da bude ono šta ona želi! 

Ja sam svoje izbore vrlo svjesno birala i pokušavam svakodnevno da postignem balans na svim poljima. Nije lako, ali partnerstvo, podrška, razumijevanje partnera i stalni oslonac i sloboda izbora je nešto što mi daje snagu za dalje.

”Naglašavam da smo suprug i ja zaista partneri u cjelokupnoj našoj zajednici svakodnevno se dopunjujemo, podržavamo i pomažemo, kod nas ne postoji podjela poslova, već nam je važno da one nastupajuće obaveze završavamo”, ističe dodajući da je značajna podrška kako njegove, tako i njene porodice, ”ali nekako mi se čini da smo nas dvoje ipak oni koji ,”vuku” najviše u svim sferama”…

“Iza svega što smo postgli do sada stoji zaista veliki trud, zalaganje, ali i odricanje. Moja porodica je četvoro vrlo pozitivnih ljudi, razdraganih, spremnih za akciju, druženje. Imamo naš mali tim, koji je nepobjedljiv u odnosu na sve druge okolnosti”, sa osmijehom nam kaže Ivana.

Vrijeme uglavnom provode zajedno, vrlo rijetko su razdvojeni.

Sa djecom voli da crta i šeta, u poslu je surovi profesionalac

“Naša interesovanja i obaveze su usklađene sa potrebama naše djece, obzirom da jedan ima nepune četri godine, a drugi ubrzo puni dvije. Uglavnom je to crtanje, igranje uz muziku, slaganje kockica, čitanje priča, šetnje…Pa mislim da se nisam previše promijenila kako sam postala majka, jer odnos prema njima je sigurno drugačiji u odnosu ne neke moje druge uloge. I dalje sam u poslu surovi profesionalac, volim tačnost, preciznost, iskrenost i otvorenost. Kod mene i u poslu i u porodicise vrlo jasno znaju granice“, otkriva nam dodajući da se trudi da svojoj porodici ne uskraćuje vrijeme za njih i u tome ima podršku supruga.

“Dok sam uključena u političke aktivnost, poslovne obaveze ili usavršavanja suprug sa djecom me prati i trudimo se da ne budemo previše razdvojeni. Tokom obje trudnoće nisam posustajala, već sam išla na edukacije i usavršavala svoje znanje i vještne“.

Kao mlada žena zbog brojnih obaveza ima manje vremena za izlaske, provode i neki aktivan društveni život. Ipak i u tome se trudi da uvijek spaji lijepo, korisno i profesionalno, pa kako nam kaže
“uvijek nađem način i da se zabavim, sklapam nova, održavam dugogodišnja prijateljstva i završim poslovne obaveze. Uglavnom mi se sve to nekako poklapa”.

“Moram reći da ja ne umijem baš da imam slobodno vrijeme (smijeh), jer uvijek volim nešto da radim, vrlo često i po dva, tri posla odjednom, ali uglavnom iskoristm da prošetam, pročitam neku dobru knjigu, obiđem butke u Podgorici u potraži na nekim lijepim komadom garderobe (obzirom da kao jedna Vaga sam beskrajni esteta (smijeh) čujem se ili vidim sa pravim prijateljima ili odgledam dobar film”.

Hobi joj je lov, ima položen lovački ispit i oružni list

“Od svoje treće godine sam sa pokojnim ocem odlazila u lov. Danas sam sigurno jedna od rijetkih lovkinja u Crnoj Gori, koja uredno ima položen lovački ispit i oružni list. Otac mi je bio strastveni lovac i cijelo moje odrastanje je bilo ispunjeno lovnim trofejima, odlaskom u lovačke domove, okupljanjima...Lov ti daje mogućnost da izoštriš čula, da prepoznaješ tragove, ali i poštuješ teritoriju drugih i njihovu slobodu”, približila nam je sliku o svom hobiju.

Isto tako danas je više posvećena pisanju poezije i proze, za to uvijek nađe vremena, kada ima inspiracije.

Voli i da kuva, spoj crnogorskih i bosanskih tradicionalnih jela joj najviše odgovara.

“Jako volim da kuvam i to sam naučila sa nekih 12-13 godina. Uživam u dobroj i lijepo dekorisanoj hrani.

Suprug najviše voli slatkiše, Maksim-stariji sin makarone i svaki dan bi ih jeo, ali zato kad ih pripremim kaže ,”aaa opet si napravila makarone”, dok mlađi voli proju.

Prijatelji mi hvale kolač Tre leće, a ja najviše uživam u kačamaku i pitama. Taj spoj crnogorskih i bosanskih tradicionalnih jela mi najviše odgovara. A znanje skupljam od svuda, nešto od majke, svekrve, prijateljice, Googla, (smijeh) nešto sama eksperimentišem…najvažnije je da smo siti i srećni (smijeh)”.

Vrijeme za sebe kvaliteno provodi

Voli duge šetnje, za porodicu i rodbinu je osoba koju mogu uvijek nazvati za sve što im treba.

“Najviše volim da gledam neke dobre dokumentarne emisije, da se stalno usavršavam, nadograđujem, svoje znanje, da kuvam za prijatelje, volim duge šetnje, putovanja, nova poznanstva, dobre ljude i iskrene namjere.

Prijatelji bi me opisali kao direktnu, humanu i beskrajno optmistčnu osobu. Poslovni saradnici vjerovatno kao strogu, pravednu,odgovornu ali i zahtjevnu. Porodica i rodbina kao sposobnu, ona koja, “sigurno to može i zna” i koju mogu uvijek nazvati za sve što treba”, ispričala nam je za kraj našeg razgovora Ivana Raščanin-Radičević svestrana žena pred kojoj je briljantna budućnost.