Davidović-Vuletić za portal Standard kaže da u patrijarhalnom društvu postoji jasna podjela na privatnu i na javnu sferu i uloge koje se u tim sferama očekuju od muškaraca i žena.

Jovana Davidović-Vuletić, Foto: Privatna arhiva

,,ŽENE KOJE SU U JAVNOJ SFERI I NA JAVNIM FUNKCIJAMA IMAJU PRILIKU DA UZDRMAJU PATRIJARHALNU PODJELU POSLOVA”

Kako ističe, u takvom sistemu, žene se uglavnom redukuju na svoju reproduktivnu funkciju, čime se, kako tvrdi, njihovo povećano prisustvo u javnoj sferi nerijetko smatra nepoželjnim jer se ne uklapa u patrijarhalne rodne uloge.

,,U društvu koje nečiju vrijednost procjenjuje na osnovu pola, suočavanje sa seksizmom je sveprisutno u našim svakodnevnim životima, iako se ne bavimo javnom funkcijom”, pojašnjava ona.

Žene koje su u javnoj sferi i na javnim funkcijama imaju priliku da uzdrmaju tu patrijarhalnu podjelu na privatno i na javno, zbog čega je i seksizam nad njima vidljiviji i ogoljeniji.

,,PATRIJARHALNE VRIJEDNOSTI OGRANIČAVAJU SVE POJEDINCE, SAMO SU POSLJEDICE PO MUŠKARCE I ŽENE DRUGAČIJE”

Davidović-Vuletić se osvrnula i na patrijalne vrijednosti i ograničenja koje one prouzrokuju.

,,To je (ne)vidljivo ograničenje sa kojim se suočavamo od najranijeg djetinjstva. Djeca vrlo rano nauče da razlikuju rodne uloge, a to razlikovanje je uglavnom bazirano na stereotipima. Ako u našem društvu, uz to, nemamo podržavajuće okruženje, u vidu obrazovanja, na primjer, jasno je koliko se brzo učvršćuju seksistički obrasci”, poručuje docentkinja na FPN.

Kako apostrofira, patrijarhalni sistem ograničava sve pojedince, bez obzira na pol, samo su posljedice po muškarce i žene drugačije jer patrijarhat po svojoj definiciji favorizuje muške rodne uloge.

,,Ograničenje počinje onda kada pomislim da nešto ne mogu, ne smijem ili ne treba da želim samo zbog toga što treba da se uklopim u rodnu ulogu koja se od mene očekuje. Dakle, kada govorimo o rodnoj ravnopravnosti ne govorimo o sadržaju poglavlja u procesu evropskih integracija, već o vrijednosnom opredjeljenju jednog društva koje utiče na kvalitet prevashodno naših ličnih života, a onda i šire zajednice”, naglašava ona.

,,RODNA RAVNOPRAVNOST JE TOLIKO VAŽNA JER SE NALAZI SVUDA I U SVEMU”

Davidović-Vuletić podvlači da svaki čovjek zaslužuje dostojanstveni tretman bez obzira na bilo koje lično svojstvo.

,,Sa ličnog nivoa počinjemo, pitanje rodne ravnopravnosti je pitanje kvaliteta sopstvenog života i odnosa koje gradimo u njemu. Rodna ravnopravnost je toliko važna jer se nalazi svuda i u svemu, u nama samima, u našoj kući, na društvenim mrežama, među prijateljima, na poslu, u saobraćaju, u marketima, u medijima i slično”, ukazuje docentkinja na FPN.

Ilustracija, Foto: Shutterstock/ Oatawa

Zato, kako ocjenjuje ona, ako istinski vjerujemo u to opredjeljenje, onda svakodnevno dajemo svoje „male” doprinose u najrazličitijim sferama.

,,Kada se ti ‘mali’ doprinosi multiplikuju i postanu većinski, onda govorimo o vidljivoj i široj društvenoj promjeni”, Davidović-Vuletić.

Kako je zaključila docentkinja na FPN, uloga obrazovnog sistema je, iz njenog ugla, nemjerljiva u tom procesu.

,,VAŽNA EDUKACIJA MEDIJA O RODNO ODGOVORNOM IZVJEŠTAVANJU: TREBA DA STVORE PROSTOR ZA GLAS ŽENA U JAVNOSTI “

Politikološkinja i docentkinja na Univerzitetu Donja Gorica (UDG), Nikoleta Đukanović za portal Standard govori o ulozi medija u stvaranju prostora za glas žena u javnosti.

Nikoleta Đukanović, Foto: PR Centar

,,Mediji svakako mogu pomoći, jer imaju ogromnu moć u oblikovanju javnog mnjenja. Kroz afirmativne primjere, isticanje uspjeha i stvaranje prostora za glas žena u javnosti, oni mogu graditi društvo jednakih šansi. Međutim, često svjedočimo suprotnom, da se mediji fokusiraju na privatni život, izgled ili stereotipe vezane za žene, čime umanjuju njihova profesionalna postignuća i doprinos”, konstatuje ona.

Kako napominje, na taj način se nesvjesno, a ponekad i svjesno, učestvuje u njihovoj diskreditaciji.

,,Mediji, dakle, mogu biti ili prepreka ili saveznik, sve zavisi od profesionalizma, etike i svijesti o sopstvenoj društvenoj ulozi”, apostrofira politikološkinja i docentkinja na UDG.

Ilustracija, Foto: Freepik

O važnosti edukacije medija o tome šta čini rodno odgovorno izvještavanje priča i Davidović-Vuletić.

,,Često se, bez loše namjere, u medijskom diskursu praktikuje izvještavanje i prikazivanje žena i muškaraca u stereotipnim ulogama unutar porodice i zajednice, kao i benevolentni seksizam – ljepši, jači pol”, ističe ona.

Docentkinja na FPN naglašava da je naročito problematično reprodukovanje i održavanje rodnih stereotipa u odnosu na žrtve rodno zasnovanog nasilja, kao i neuravnotežena zastupljenost i nedostatak smislenog učešća žena u različitim profesionalnim i informativnim ulogama.

,,Primjer dobre prakse je kada novinari i novinarke reaguju odmah ako njihov sagovornik ili sagovornica ispoljava seksizam. Važno je blagovremeno objasniti i predočiti javnosti zbog čega takvi stavovi predstavljaju povredu ljudskih prava i rodne ravnopravnosti. Time se djeluje preventivno i edukativno, što i jeste jedna od osnovnih funkcija medija”, Davidović-Vuletić.

,,KLJUČNA PODRŠKA SA ‘VRHA'”

Davidović-Vuletić ističe da u institucijama sjede ljudi koji imaju svoje vrijednosti.

,,Ukoliko ti sistemi počivaju na patrijahalnim osnovama, teško možemo očekivati adekvatnu i blagovremenu reakciju”, primijetila je ona.

Docentkinja na FPN je konstatovala da je, uz znanje i lični integritet, jedan od najvažnijih preduslova za kreiranje društva rodne ravnopravnosti, sa institucionalnog nivoa, jeste da i ljudi koji rade u institucijama istinski vjeruju da je to vrijednosno opredjeljenje koje nema alternativu.  

I Đukanović se osvrnula na ulogu institucija, ističući da su upravo promjene sa „vrha“ su ključne, jer se, kako tvrdi, bez političke volje i institucionalne podrške teško mogu obezbijediti trajni rezultati.

,,Ako rukovodeće strukture šalju jasne poruke da je diskriminacija nedopustiva i da je rodna ravnopravnost prioritet, onda se takve vrijednosti prenose na sve niže nivoe društva. Kada žene vide da na čelu institucija stoje ljudi koji brane njihova prava i stvaraju prostor jednakih šansi, raste i njihovo povjerenje u sistem. Upravo zato, odgovornost političkih i društvenih lidera je ogromna, da svojim djelovanjem pokažu da jednakost nije samo deklarativna vrijednost, već stvarna praksa”, objašnjava ona.

,,AKO NAPADI OSTANU SAMO PREDMET OSUDA U SAOPŠTENJIMA I GOVORIMA, OBESMIŠLJAVA SE BORBA PROTIV DISKRIMINACIJE”

Đukanović poručuje da na napade i diskriminaciju treba odgovoriti konkretnim djelima i adekvatnim kaznama, a ne samo osudama u saopštenjima i govorima.

,,Takva reakcija je važna, ali za tako nešto moraju da postoje elementarni preduslovi, da imamo pravnu državu, da funkcionišu nezavisne institucije, da se zakon primjenjuje jednako na sve, bez obzira na pol, funkciju ili društveni status. Ako napadi ostanu samo predmet osuda u saopštenjima i govorima, šalje se poruka nekažnjivosti i obesmišljava borba protiv diskriminacije. Potrebno je da institucije reaguju blagovremeno i odlučno, da sankcije budu primjer drugima i da se jasno pokaže da društvo ne toleriše diskriminaciju”, pojašnjava ona.

Kako vjeruje politikološkinja i docentkinja na UDG, samo tada žene mogu vjerovati da njihova prava imaju stvarnu zaštitu, a ne da zavise od političke volje ili trenutnih okolnosti.

,,VAŽAN SAVEZNIK – NEVLADINE ORGANIZACIJE”

Đukanović ocjenjuje da nevladine organizacije u Crnoj Gori imaju izuzetno važnu ulogu, te da one često otvaraju teme koje institucije izbjegavaju, pružaju podršku ženama žrtvama diskriminacije i nasilja, i svojim istraživanjima i kampanjama vrše pritisak na donosioce odluka.

Ilustracija, Foto: Freepik

,,Posebno za žene u javnim poslovima, NVO su važan saveznik jer javno ukazuju na pokušaje diskreditacije, pomažu u izgradnji mreža solidarnosti i promovišu uspješne primjere žena liderki. Takođe, nevladin sektor je često prvi koji reaguje i pruža sigurnost ženama koje su izložene napadima, a kroz edukaciju i javne kampanje doprinosi mijenjanju društvenih stavova. Na taj način, NVO popunjavaju prazninu tamo gdje institucije zakažu”, navodi politikološkinja i docentkinja na UDG i dodaje:

,,Šteta što se one u Crnoj Gori marginalizuju i zastrašuju”. 

DVOSTRUKI IZAZOV: DISKRIMINISANE JER SU ŽENE, ALI I JER SE BAVE POLITIKOM

Đukanović priča i o rodnoj ravnopravnosti i političkoj predstavljenosti žena.

,,Jedna od oblasti u kojima je očigledan nedostatak rezultata u reformskim procesima je rodna ravnopravnost i politička predstavljenost žena. Uprkos iniciranju reformi institucionalnog i zakonodavnog okvira za uspostavljanje rodne ravnopravnosti, politička reprezentacija žena u Crnoj Gori i dalje je znatno niža nego u drugim državama jugoistočne Evrope. Žene u Crnoj Gori nikada nijesu izabrane na više od četvrtine mjesta u Skupštini Crne Gore, dok posljednjih godina svjedočimo negativnom trendu smanjenja broja poslanica u inicijalnom sazivu Skupštine Crne Gore”, upućuje ona.

Broj žena koje danas imamo u Parlamentu je ustvari direktna posljedica ostavki koje poslanici podnose nakon što budu izabrani na rukovodećim i ministarskim pozicijama izvršne vlasti.

,,U svim parlamentarnim strankama, muškarci brojčano nadmašuju žene, oni su neuporedivo aktivniji u radu stranke, češće predlažu određena rješenja koja bivaju usvojena, što konstantno slabi uticaj žena u strankama i politici generalno. Shodno svojim ideološkim utemeljenima, odsustvu unutarpartijske demokratije i unutrašnjim partijskim mehanizmima, političke partije sistemski onemogućavaju uključivanje žena u politiku i uključivanje žena u procesima političkog odlučivanja. O tome govori i činjenica da su, kako u nacionalnom tako i u lokalnim parlamentima, kao i u izvršnoj vlasti, muškarci neuporedivo zastupljeniji, kako na najodgovornijim mjestima odlučivanja, tako i na nižim pozicijama”, ističe politikološkinja i docentkinja na UDG.

Zato se, kako navodi, položaj žena u politici u Crnoj Gori ocjenjuje kao marginalan.

,,Uz gotovo nekoliko izuzetaka žena koje zauzimaju visoke položaje u društvu, generalno su žene daleko od pozicija donosilaca odluka i važnih činilaca koji usmjeravaju razvoj državnog sistema i društvenih vrijednosti. Upravo zbog svega ovoga, žene koje se odluče da uđu u javni prostor, bilo kao političarke, aktivistkinje ili borkinje za prava, suočavaju se sa dvostrukim izazovom: diskriminisane su jer su žene, ali i dodatno jer se bave politikom, profesijom koja je i dalje percipirana kao ‘muški prostor’, zaključuje Đukanović.

I.K.