U subotu, 4. septembra uglavnom je bilo mirno. Okupljeni građani su u nekoliko navrata probili policijske blokade i sklonili sve zaštitne ograde koje je postavila. Nakon toga napravili su sopstvene barikade i zatvorili svaki ulaz u Cetinje. Odlučni Cetinjani i ostali crnogorski građani koji su došli da pruže podršku, već tu su jasno poslali poruku da mitropolit Srpske crkve neće ući u Cetinje magistralnim, niti okolnim i seoskim putevima. Noć su proveli na straži.

Video: Potpuna blokada na Belvederu, hiljade građana, automobili, kamion

Dolje u gradu, pred zoru su stvari počele da se mijenjaju. Policija je pripremala teren za ”čišćenje”. Nezadovoljstvo građana osjećalo se u vazduhu, ali i ponos, patriotizam i volja da svoju zemlju sačuvaju od svih nasrtaja na nju.

Dok su okupljeni građani, novinari i veliki broj poslanika crnogorskog Parlamenta, stajali mirno na gradskom trgu, policija je 5. septembra u 5:57 sati ujutru, ničim izazvana bacila nenajavljeno prvi suzavac i započela sa rastjerivanjem građana, te ih spriječila da iskažu svoje nezadovoljstvo. Zatim je uslijedilo ispaljivanje većeg broja suzavaca i šok bombi. Pravo građana na mirno okupljanje, koji se većinom izjašnjavaju kao Crnogorci, ”žrtvovano” je zbog prava na vjerski obred mitropolita crkve čije je sjedište u susjednoj zemlji.

Na trgu su u momentu bacanja suzavca, sa novinarima i građanima bili svi poslanici i brojni političari iz Demokratske partije socijalista, Socijaldemokrata, Socijaldemokratske partije, Liberalne partije, te mnogi drugi. Oni su bili prisutni od početka do kraja dešavanja i uočeni su da su kroz dim suzavca i šok bombi i dalje bili uz građane.

Od tog momenta građani se više nijesu mogli približiti trgu, niti užem centru grada. Na svaki njihov pokušaj da dođu ili progovore, odgovoreno je automatskim bacanjem suzavca, ili dva, nekad tri…

U jednom trenutku prestali smo da brojimo.

Uprava policije je demantovala da je koristila gumene metke, ali o tome svjedoče povrede građana.

Takođe, treba napomenuti da je nekoliko minuta prije represivnih mjera policije, premijer Zdravko Krivokapić objavio vijest kako su građani bacili Molotovljev koktel, za šta do danas vlast nije pružila dokaze. Iako neuobičajeno da takva informacija dolazi iz kabineta Premijera, policija koja je snimala sve događaje na Cetinju, nikad nije objavila snimak koji dokazuje da se to dogodilo. Reporteri portala Standard koji su neprekidno boravili na mjestima okupljanja gdje je bila prisutna i policija, potvrđuju da u centru grada nije bačen Molotovljev koktel na policiju, iako su nekoliko puta kasnije izrevoltirani građani bacali kamenice i vatromete.

Međutim, kako je sad već svima poznato, Vlada Crne Gore pružila je svu potrebnu logistiku i stavila na raspolaganje jake policijske snage, te vojni helikopter čiji će let platiti isti oni građani koji su protestovali, da obezbijedi ulazak patrijarha SPC Porfirija i mitropolita Srpske crkve Joanikija, vazdušnim putem do vrata Cetinjskog manastira, oko koga i u kome je bio veliki broj specijalaca, policajaca, ali i mnogih drugih lica. Njih dvojicu sproveli su do manastira uz balističke štitove i puške.

Tog dana, na ”svečanom” ustoličenju mitropolita nije bilo Zdravka Krivokapića, inače premijera Crne Gore, niti Dritana Abazovića njegovog potpredsjednika, koji su se uprkos najgorim mogućim bezbjednosnim procjenama naših službi, te protivljenju ministra unutrašnjih poslova, najzad izborili da mitropolita Srpske crkve, što je danas skoro sinonim za Vladu kojom rukovode, ipak dovedu na Cetinje. Iako su obećavali ”relaksiran” dolazak, bez obezbjeđenja i demonstriranje ”slobodnog” prolaska kroz Dvorski trg do Cetinjskog manastira koji koristi Srpska crkva, oni se nijesu pojavili.

”Ja vam tvrdim doći ću na Cetinje i to bez obezbjeđenja. Neka svaki komita koji ima nešto protiv mene, lično mi kaže šta sam ja to uradio protiv Crne Gore, a to što se njemu ne sviđa moj izgled, to je njegov problem”, rekao je Krivokapić sredinom avgusta.

Kao i premijer, vicepremijer Dritan Abazović dan poslije je istakao da mu nikakvo obezbjeđenje neće trebati prilikom dolaska na Cetinje, poručujući da se osjeća lijepo i komotno na svakom mjestu. Ipak, to se nije desilo.

U istoj izjavi saopštio je da je ”Crna Gora dobila novog mitropolita, proces ustoličenja mora da se desi”. Juče je kazao da je lično bio za ustoličenje na Cetinju. Ne moramo podsjećati kako se odvijala sjednica Vijeća za nacionalnu bezbjednost, te šta su sve preporučili organi bezbjednosti, kao i da je ministar unutrašnjih poslova Sergej Sekulović tražio izmještanje događaja. Ne moramo podsjećati ni na to su Glavni odbor partije čiji je Abazović predsjednik, kao i cetinjski odbor GP URA tražili zabranu ovih događaja.

Dolazak su najavljivali i mnogi drugi, vjernici i podržavaoci SPC iz Bosne i Hercegovine i Srbije. Pojedinci i grupe iz Republike Srpske htjeli su na Cetinje, da brane crnogorsku imovinu od Crnogoraca, da u najcrnogorskijem gradu ”pokažu” da Crna Gora više ne postoji. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u medijima se s vremena na vrijeme ”premišljao” o dolasku. Na kraju je čestitao predsjedniku Vlade Zdravku Krivokapiću na akciji ustoličenja Joanikija.

Iako uz snažno protivljenje i brojne pokušaje, građani nijesu ostvarili cilj, na Cetinju je ostao pečat građanskog otpora. Srećom, 5. septembar u Prijestonici prošao je bez žrtava i težih posljedica. Uhapšeno je najmanje 15 građana, a priveden je i savjetnik predsjednika Crne Gore Veselin Veljović.

BELVEDER BDIO NAD CETINJEM, GRAĐANI EMOTIVNO DOŽIVJELI MJERE POLICIJE

Zoru 5. septembra građani su dočekali budni. Oko četiri hiljade okupljenih bilo je na Belvederu, gdje su postavljene barikade, kako bi se spriječio ulazak u grad. Put je prepriječen automobilskim i kamionskim gumama, kamenicama i kršima, preko četiri stotine automobila parkirano je duž magistrale, kamion sa prikolicom, bandere i stubovi…

Pjevale su se patriotske pjesme, a s vremena na vrijeme moglo se čuti i ”Nije ovo Srbija”, te ”neće moći ustoličit srpskog popa”.

Subotnje veče je bilo hladno, kao i naredno jutro, ali građani nijesu odustajali. ”Ovo nije pitanje crkve, mnogo je više od toga”, počeo je priču na Belvederu jedan stariji građanin, objašnjavajući dalje kako su popovi i poglavari SPC uvijek slobodno koračali Cetinjem.

”Žele da nam pokažu da je Cetinje pokoreno”, rekao je on između ostalog.

Jedna grupa građana uveče se uputila ka Čevu, da pruže podršku bratstvu Bajice, jer su do njih došle informacije da bi Joanikija mogli da prevezu tim putem. Na Belvederu je među građanima bilo i političara koji su gore ostali do posljednjeg trenutka.

Na Dvorskom trgu u tom momentu takođe su stajali građani, političari i novinari. Neki su sjedeli na tlu ispred policije i neumorno čekali hoće li Vlada i SPC promijeniti svoje odluke.

Nedugo poslije uslijedilo je ispaljivanje suzavaca, čime je policija izazvala snažan otpor građana.

Sve nakon toga je već viđeno i ispričano. Duga noć i još duže jutro, na Cetinju se više nije moglo disati.

Građani su pozivali policiju da prestane i u više navrata uzvikivali ”Vi ste naša braća, vi ste naša policija, zašto nam ovo radite”. Jedan od okupljenih je pokušao da okači crnogorsku zastavu u blizini manastira, ali bezuspješno.

Drugi kaže kako je prepoznao policajca – ”To je moj Danilovgrađanin, rekao sam mu, vrištao sam na njega, kako može!?”, kazao je on.

Oni su emotivno doživjeli represivne mjere policije. Nekoliko djevojaka u blizini Gradske kafane je zaplakalo, glasno i bijesno. ”Nema Boga, kad u njegovo ime ovo radite”, zavikala je jedna od njih.

Starija gospođa je u razgovoru sa novinarima Standarda, koji su konstantno boravili na Cetinju, pričala kako je sve podsjeća na devedeste i plakala. ”Zatvarala sam prozore da unuci ne slušaju, ali ništa nije pomoglo. Niko nije spavao. Nikad neće prestat da nas ugnjetavaju”, rekla je.

Za to vrijeme u Cetinjskom manastiru obavljalo se ustoličenje mitropolita Joanikija. Jake policijske snage obezbjeđivale su cio prostor od trga do manastirskih vrata. Vozila, panciri, naoružanje, sve je podsjećalo na vanredno ili pak ratno stanje. Unutar manastira bio je veliki broj lica, a novinarima je dozvoljeno da snimaju samo u prostoriji u kojoj se obavljao obred. Atmosfera je bila napeta, Joanikije je kazao da će trebati dugo da se prevaziđu nastale podjele. Ništa tog dana nije ličilo na vjerski svečani čin.

Danas ništa ne liči na onu građansku, multinacionalnu i multivjersku Crnu Goru.