U trenutku kada Crnu Goru potresaju političke krize, kadrovske kontroverze i sve izraženije identitetske podjele, Šahman u razgovoru za Standard analizira aktuelna dešavanja unutar Bošnjačke stranke, ostavku poslanika Admira Adrovića, povlačenje konzula iz Njujorka, ali i šire društvene probleme – od devalvacije obrazovanja i partijskog zapošljavanja, do ćutanja vlasti na pojave koje, kako ističe, ozbiljno narušavaju ugled države i ugrožavaju njenu evropsku perspektivu.

STANDARD: Kako komentarišete aktuelna dešavanja unutar Bošnjačke stranke, posebno ostavku Admira Adrovića?

ŠAHMAN: Javnost je obaviještena da je poslanik Admir Adrović krajem prethodne godine podnio ostavku iz ličnih razloga i napustio klub poslanika te partije. Moja saznanja govore da već duže vrijeme odnosi između ranijeg generalnog sekretara i rukovodstva partije nisu bili na zadovoljavajućem nivou. Vjerovatno je da je to doživjelo određenu eskalaciju, pa sada imamo upražnjeno mjesto u tom poslaničkom klubu. Sa Adrovićem sam imao priliku da sarađujem u ranijim fazama svog političkog djelovanja i moja iskustva u tim odnosima su bila pozitivna. Ono što javnost očekuje u narednim danima i sedmicama jeste rasplet oko popunjavanja upražnjenog poslaničkog mjesta, što je u prethodnim danima bilo pod lupom medija i javnosti.

STANDARD: Šta, po Vašem mišljenju, stoji iza povlačenja tek imenovanog konzula Adela Omeragića iz Njujorka i da li ova dešavanja ukazuju na dublje probleme u funkcionisanju stranke i njenom kadrovskom odlučivanju?

ŠAHMAN: Ono što smo imali priliku da saznamo iz medija jeste da nakon nepuna dva mjeseca boravka u Sjedinjenim Američkim Državama, konzul u generalnom konzulatu Crne Gore u Njujorku podnio je zahtjev Ministarstvu vanjskih poslova za povratak u zemlju, što je čini mi se nezabilježeno u diplomatskoj praksi. Razgovarajući sa starijim i iskusnim diplomatama zaključio sam da takav čin urušava međunarodni ugled Crne Gore, naročito imajući u vidu da se radi o partnerskoj i prijateljskoj državi kakva je SAD. Kadrovska politika jedne organizacije, u ovom slučaju političke stranke, bi trebala da bude osnova za izgradnju integriteta te organizacije ukoliko teži postizanju ozbiljnijeg renomea u javnosti. Da ne govorim o važnosti kadriranja unutar diplomatske mreže u okviru Ministarstva vanjskih poslova. U ovom slučaju se to nekako prepliće pa je izražena očigledna kratkovidost u ostvarivanju državnih interesa koji bi trebali biti “primus inter pares”. Interesi države se ne bi trebali podređivati stranačkim ineresima.

STANDARD: U javnosti su sve glasnije kritike o masovnim imenovanjima nestručnih kadrova, političkom „namirivanju“ i zapošljavanju osoba sa sumnjivim ili kupljenim diplomama. Kako vi to komentrišete i kakve posljedice ima po državu?

ŠAHMAN: Posljednice za državu su ogromne. Opšta devalvacija u svim porama društva dovela je do toga da nije bitno “šta i koliko znaš” već isključivo postaje važna pripadnost vladajućoj političkoj stranci i lojalnost partijskom šefu. Iskreno se nadam da će država, odnosno dio izvršne vlasti koji se bavi obrazovanjem i naukom imati hrabrosti da se uhvati u koštac sa ovim problemom koji razara naše društvo. Takođe, važno je naglasiti da je neophodna saradnja više institucija i instanci po ovom osnovu, kako unutar države, tako i regionalna koordinacija sa zemljama u okruženju. Važno je krenuti “od vrha prema dnu” u smislu da se prvo posveti pažnja nosiocima najvažnijih državnih funkicija u sistemu, pa onda prema službencima i opertivnom kadrovskom nivou. Suzbijanje ove pošasti neće biti ni malo lako, ali je bitno pokazati dobru volju i energiju usmjeriti na konkretne primjere koji će ukazati da se krivotvorenje obrazovne isprave ne isplati.

STANDARD: Da li smatrate da aktuelna vlast ima stvarnu političku volju da se obračuna sa ovom praksom ili je ona postala dio sistema?

ŠAHMAN: Ona jeste jednim dijelom postala dio sistema, ali je potrebno raditi na identifikaciji i iskazati jasnu volju da se takva pojava treba iskorijeniti. Moramo poslati poruku mladim i telentovanim ljudima koji žele da grade i unaprjeđuju ovu državu da je investicija u obrazovanje isplativa i da je moguće i kod nas postići uspjehe vrijedne pažnje. Da su naši ljudi vrijedni i marljivi govore nam uspjesi naše dijaspore koja je širom svijeta ostvarila zapažene rezultate u svim oblastima društva: sportu, kulturi, ekonomiji i privredi, politici, u akademksom radu… Zaključujem da je kod nas potrebno praviti i izgraditi društveno-politički ambijent koji će omogućiti najboljim kadrovima da ostvaruju uspjehe i rezultate koji će biti prepoznati i na svjetskom nivou.

STANDARD: Kako ocjenjujete aktuelni politički trenutak u zemlji, posebno ponovno aktiviranje identitetskih pitanja i kako tumačite činjenicu da dio parlamentarne većine, uključujući i Bošnjačku stranku, uglavnom ćuti na ove pojave?

ŠAHMAN: Takve pojave su nešto što Crnu Goru karakteriše u posljednje vrijeme. Čestitanje 9. januara- dana manjeg bh entiteta, koji je Ustavni sud Bosne i Hercegovine proglasio neustavnim, zatim vrijeđanje pripadnika manje brojnih naroda kroz veličanje ratnih zločinaca iz Drugog svjetskog rata i ratova devedesetih godina, uzvici „Turci napolje“ tokom protesta u novembru mjesecu prošle godine su scene i slike koje idu iz Crne Gore u Evropu i svijet. Nisam nimalo srećan zbog toga, a sa druge strane ništa se ne radi kako bi se takve društvene pojave suzbile. Izvršna vlast je ta koja ima mehanizme i poluge da uradi nešto konkretno po ovom pitanju, a naravno u odnosu na ono što je vaše pitanje jeste i činjenica da Bošnjačka stranka čini dio te parlamentarne većine dajući legitimitet kompletnom političkom poretku koji je na vlasti u Crnoj Gori. Uvjeren sam da će Bošnjaci kao državotvoran narod u Crnoj Gori znati da procijene i daju svoj sud na narednim izborima. Jedan od razloga nastanka Bošnjačkog demokratskog pokreta (BDP) jeste upravo prepoznavanje pojava koje štete našem društvu u cjelini, sa posebnim osvrtom na posljedice koje trpi bošnjački narod u Crnoj Gori. Iz tog razloga uvijek kažemo: Bošnjaci kao partneri i saveznici DA, ali ne kao sluge koje se instrumentalizuju za ostvarivanje nečijih tuđih interesa.

STANDARD: Da li takvo ćutanje može imati dugoročne posljedice po međunacionalne odnose i političku stabilnost?

ŠAHMAN: Naravno da može, jer kada ćutnja postane konstanta onda ponavljanje svega navedenog postaje uobičajena praksa. I tako u nedogled, što ostavlja trajne posljedice za naše društvo u cjelini. Baštinjenje civilizacijskih vrijednosti i punopravno članstvo u Evropskoj uniji se kose sa takvim društvenim anomalijama. U suprotnosti su. Kao društvo bi smo trebali da jasno i nedvosmislneo osudimo ovakve pošasti, kako bi smo imali jasne poglede na sve ono što u ovom momentu opterećuje naše društvo. To se naravno odražava na odnose među ljudima i narodima koji žive u Crnoj Gori sa posljedicama koje se često ne mogu sanirati u kasnijim fazama.