Šeki Radončić uputio otvoreno pismo VDT-u

Novinar i publicista, Šeki Radončić, uputio je danas otvoreno pismo vrhovnom državnom tužiocu, Ivici Stankoviću.

Sadržaj pisma prenosimo integralno.

“Gospodine Vrhovni tužioče,

upravo sam od specijalnog tužioca Lidije Vukčević dobio dopis sljedeće sadržine:

„Obavještavam Vas da smo, na osnovu člana 271 stav 6 Zakonika o krivičnom postupku, rješenjem Kt-S-br.10/15 od 24. 11. 2017. godine, odbacili Vašu krivičnu prijavu od 18. 04. 2011. godine, podnijetu protiv Pejović Slobodana, zbog krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl.142 st.1. Krivičnog zakonika SRJ,jer ne postoji osnovana sumnja da je izvršio prijavljeno krivično djelo, kao ni drugo krivično djelo za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti.“

Gospodine Vrhovni tužioče,

a/ nevjerovatnoje da se tužiteljka Vukčevićo krivičnoj prijavi podnešenoj protivSlobodana Pejovićazbog njegovog učešća u ratnom zločinu deportacija, koje je rezultiralo ubistvom 85. ljudi, izjasnila nakon punih šest godina i sedam mjeseci. Tačnije nakon 2333. dana.

b/ neistina je da sam se, kako se to navodi u Rješenju,u krivičnoj prijavi protiv Pejovića pozivao na član Krivičnog zakona SRJ, iz prostog razloga što sam tu prijavu podnio 18.04.2011. godine, dakle, u periodu kada je Crna Gora bila suverena država i imala svoje.

Gospodine Vrhovni tužioče,

ovim putem Vam se obraćam kako bih još jednom ukazao da je citirano Rješenje još jednau nizu nezakonitih radnji i odluka specijalne tužiteljke Lidije Vukčević, donijetih s namjerom da se od sudskog procesuiranja pošto-poto zaštiti učesnik ratnog zločina deportacija – inspektor za potrage Slobodan Pejović.

Pođimo redom:

1.Kao što znate, nakon što se Slobodan Pejović gostujućina TV Vijesti, (23.02.2015.godine) pohvalio da je po mojoj krivičnoj prijavi,njegov „slučaj arhiviran, a da ga tim povodom Tužilaštvo nije ni saslušalo“, uputio sam Vam narednog dana otvoreno pismo. Takav postupak Tužilaštva ocijenio sam protivzakonitim, podsjećajući Vas „da je Tužilaštvo bilo dužno da uzme izjavu od prijavljenog, kako bi dobio priliku da odbaci ili prizna optužbe iz nje.

2.Na kraju tog pisma, gospodine Stankoviću, zamolio sam Vas da zbog navedenih neregularnosti i kršenja zakona naložite novi postupak. Što ste i učinili, priznajući tako da je specijalna tužiteljka Lidija Vukčević, u predmetu protiv Slobodana Pejovića – prekršila zakon.

3. No, nakon saznanja iz medija da ste za tužioca u ponovljenom postupku odredili Lidiju Vukčević, koju ste, zbog navedenih radnji trebalo da sankcionišete i isključite iz ovog slučaja, javno sam od Vas zatražio da odredite drugog tužioca, „kako se ovaj postupak ne bi sveo na farsu“.

Gospodine Stankoviću,

da je pored svega navedenog, slučaj Pejović doista postao tužilačka farsa,navest ću još jedan dokaz: Tužilaštvo je odbacilo i drugu krivičnu prijavu protiv Pejovića podnešenu zbog njegovg prikrivanja ubica. Pejović je, kao što znate, na TV Vijesti, 2. marta 2015. godine, eksplicitno izjavio da zna ko je ubijao „muslimanske izbjeglice iz BiH na Orjenu“ . Citiram: “Šef te paravojne jedinice je bio ovdje iz Herceg Novog, jedan hercegnovski ljekar…taj ljekar je bio u rezervnom sastavu crnogorske policije“.

Gospodine Stankoviću,

pošto građani imaju pravo na potpunu i pravovremenu informaciju, molim da Tužilaštvo pruži odgovor javnosti na sljedeća pitanja. Počnimo od kraja:

a) na osnovu čega je to Pejović oslobođen optužbe da prikriva ubicu bosanskih izbjeglica na Orjenu? Ako je ta krivična prijava protiv Pejovića odbačena, recimo, nakon njegovog priznanja kod tužioca da je po običaju lagao i obmanjivao crnogorsku javnost, građani to imaju pravo znati. Kao i zašto, ako je tako, Pejović sada ne odgovara za krivično djelo lažnog prijavljivanja i uznemiravanja javnosti?

b) zašto je tužiteljica Vukčević probila svaki razumni rok za donošenje svoje kompromitujuće odluke!? I koje su je to teške muke, ili sile, natjerale da skoro sedam godina razvlači taj predmet i drastično krši zakon kako bi odbacila krivičnu prijavu protiv Lovca na Bošnjake, kako ga njegove žrtve zovu?

c) na osnovu kojih je to „činjenica“, molim Vas lijepo, Tužilaštvo odbacilo krivičnu prijavu protiv Pejovića!? Kojeg su na desetine svjedoka iz različitih gradova BiH,identifikovali, prepoznali i optužili da je bio„brutalni hapsitelj, koji je bacao djecu u zrak tjerajući ih da priznaju gdje im se kriju očevi“.I svjedočili, što u mojem filmu Heroj našeg doba, što pred crnogorskim tužiocima, 17. i 18.aprila 2012.godine, u Sarajevu, o Pejovićevim noćnim racijama i hapšenjima, koje je vršio po nalogu i spiskovima tadašnje Službe državne bezbjednosti.

Sjetimo se iskaza braće Nedžiba i Nermina Sijerčića iz Goražda. Oni svjedoče da ih je, oko ponoći,Pejović brutalno uhapsio u kući Rade Žugić u Meljinama, a dva dana kasnije pustio policajac Milan Jokić. Nakon čije je smrti Pejović djelo preminulog kolege sebi pripučio na prsi.

Posebno je bolno svjedočenje Elvire Rikalo iz Foče. Ona Pejovića u tom dokumentarnom filmu, dostavljenom Tužilaštvu, tereti da je u Baošićima, pred njenim očima uhapsio i u smrt odveo trojicu njene braće, Huseina, Zaima i Midhata , i da „te njegove krvave oči nikada neće zaboraviti“.

d) Na suđenju devetorici policajaca optuženih za ratni zločin deportacija, 6.septembra 2012. godine, upravo je tužiteljica Lidija Vukčević predložila Elviru Rikalo da svjedoči utom procesu. Tužiteljki nije bilo ni na kraj pameti da na optuženičku klupu stavi Slobodana Pejovića, kojega ista ta Elvira Rikaloteško optužuje i jedino njega prepoznaje kao učesnika tog zločina. Što je tužiteljici Vukčević bilo poznato skoro godinu i po ranije, tačnije od 18. 04. 2011. godine, kada sam podnio prijavu protiv Pejovića potkrijepljenu kopijom Heroja našeg doba.

Navedeno traži sljedeće pitanje: zašto je tužiteljica Vukčević na pomenutom suđenju izbjegla da Pejovića izvede pred sud, kada je, kao što vidimo, imala svjedoke i izgrađen slučaj protiv njega!? I zašto je veoma perfidno pokušala da na sudu izjednači Elviru Rikalo sa dželatom trojice njene braće Slodanom Pejovićem?

e) zbog čega tužiteljka Vukčević, nakon što je odbacila moju krivičnu prijavu, nije protiv mene pokrenula postupak za počinjeno krivično djelo lažnog prijavljivanja? Molim Vas, ne štedite me. Ni Vi, ni ona: neka se stvari ogole do kraja i neka padnu sve maske.

Gospodine Stankoviću,

zbog svega navedenog još jednom Vas pozivam da naložite novi postupak i odredite novog tužioca. U protivnom, pošto bi se Vašim eventualnim nečinjenjem blokirali svi pokušaji da se Lovac na Bošnjake procesuira u Crnoj Gori, to će se onda učiniti pred Posebnim odjelom za ratne zločine Tužilaštva BIH.

Na kraju, žalim što se nije obistinilo moje nadanje da će svi počinioci i naredbodavci ratnih zločina za koje ima dokaza i meritornih svjedočenja odgovarati, već prognoza nesrećne majke, čijeg su goloboradog sina Pejović i njemu slični uhapsili i odveli u smrt. Koja mi je rekla “da vrana vrani oči ne vadi“ i da „crnogorski ratno-udbaški lobi neće dozvoliti Pejovićevo procesuiranje i da će od njega još napraviti i heroja.“”