Video
Saopštenje Sindikalne organizacije Agencije za sprječavanje korupcije prenosimo integralno:
“IBAR zakoni trebaju da budu usvojeni u predviđenom roku i njihovo usvajanje treba da bude prihvaćeno kao rezultat rada većine činilaca u društvu, uključujući i veliki dio zaposlenih u Agenciji koji su svoj profesionalni i lični angažman posvetili jačanju integriteta u javnom sektoru.
Kao bitan dio IBAR zakona je i Zakon o sprječavanju korupcije koji je nakon deset godina od usvajanja zaslužio promjene i određena usaglašavanja. Ipak, nažalost, umjesto unaprjeđenja i podrške onom kvalitetnom radu ASK koji nije bio vidljiv zahvaljujući lošem menadžmentu koji je još uvjek u ASK, zakon u velikoj mjeri odražava lošu namjeru i partikularne interese takvog menadžmenta, i kao takav neće predstavljati primjer dobre prakse i neće dati zamajac prevenciji korupcije i dobrom radu ASK u budućnosti. Ne želimo da vjerujemo da radna grupa koja je radila na ovom tekstu predloga Zakona ne posjeduje dovoljan nivo stručnosti i kompetencija ili da postoji određeno nerazumijevanje kad su u pitanju neke norme, već da su pogrešno u ministarstvu dali vjeru znanju i stručnosti postojećem menadžmentu ASK.
S tim u vezi, Sindikalna organizacija Agencije je pripremila i proslijedila nadležnim odborima Skupštine dio amandmana i apelujemo ovim putem da budu razmotrene prilikom rasprave, kako bi se spasilo što se spasiti može.
Osnovni komentar se odnosi se na činjenicu da smo dozvolili da se uspostavljena dobra praksa ovim predlogom izbriše. Činjenica da je postojeći zakon u najvećem dijelu prepoznat od strane međunarodnih partnera po obezbjeđivanju odgovarajućih podsticaja na rad zaposlenih i po zaštiti zviždača koje ASK pruža, nije izgleda bila važna za donosioce odluka, već se išlo putem prepisivanja loše prakse koja je prisutna u regionu i koja nije dala rezultate.
Loša namjera sadašnjeg menadžmenta ASK koja je uključena u tekst zakona je evidentna. Tako, ne možemo da se ne upitamo da li su kolege iz radne grupe razmatrale ukidanje loše prakse koju je uspostavila aktuelna direktorica ASK da sama podnosi anonimne prijave i tako vrši pritisak i pokreće postupke protiv zaposlenih i lica iz javnog života koja se usude da upute kritiku njenog rada? Da li dosadašnja praksa neetičkog rada ovakve direktorice eliminiše veliki broj građana da konkurišu u mjestu u Savjetu ASK, jer je članom 88 Predloga zakona uvedeno da moraju proći test integriteta koji podrazumijeva da ta ista direktorica nije pokrenula neki stvarni ili izmišljeni postupak protiv tih lica. Dolazimo u situaciju da lice koje je u kućnom pritvoru ima više integriteta da obavlja ovu funkciju, od lica protiv kojeg je ista pokrenula neki postupak, čak i zbog banalnih razloga kao što je kašnjenje sa dostavljanjem nekog izvještaja ASK?
Da li se ovim predlogom ikako reguliše praksa koju je uspostavila direktorica da je javni funkcioner svako „izabrano imenovano ili postavljeno“ lice, a da ukoliko u njegovom rješenju piše da je „određeno“ lice ono nije javni funkcioner. Hoćemo li dozvoliti da se ozakoni ovakvo loše, jezičko tumačenje i zloupotreba ovog instituta? Ili će i to riješiti do sada neviđena praksa „kategorizacije“ koju će naknadno raditi.
Da li će primjena Zakona o radu na zaposlene u ASK dopinijeti boljem ambijentu i njihovoj zaštiti od bahatosti i lošeg menadžmenta, ili će istom to omogućiti jači pritisak i lakši obračun sa zaposlenima, kao i nepotrebno unijeti teret u budućem radu ASK? Da li je iz tog razloga ili nemara i pored više zahtjeva i urgencija da se ispoštuje član 26 Granskog kolektivnog ugovora, ministarstvo odbilo da sindikat uključi u rad na ovom zakonu?
Dalje, od sedam oblasti koje zakon tretira izmjene jedva da dotiču njih tri. Tako u dijelu nadležnosti ASK koje se odnose na sukob interesa i nespojivost funkcija, ograničenja u toku i nakon isteka funkcije, poklone, sponzorstva i donacije, integritet gotovo da izmjena i nema, osim onih tehničke prirode. Onaj mali opseg izmjena u ovoj oblasti zabrinjavajuće ne prati standarde u ovoj oblasti.
Čak ni tamo gdje postoje neke izmjene koje se daju komentarisati one predstavljaju korak unazad. Tako se u oblasti zviždača uvode bitne novine, kao što su zabrana zloupotrebe podnošenja prijave zviždačima i zabrana obavještavanja javnosti o podnijetoj prijavi bez propisivanja roka, što može u praksi samo voditi obeshrabrivanju zviždača u podnošenju prijava, iako bi cilj ovih odredbi i ovog instituta trebalo da bude da svako može da prijavi svoje sumnje u neke nezakonitosti i nezakonita postupanja i da o tome obavijesti javnost ukoliko želi, bez straha da će neko iste okarakterisati kao zlonamjerne. Najbitnija je izmjena koja se odnosi na brisanje mogućnosti zaštite zviždača od strane Agencije, što bi u praksi značilo apsolutno obeshrabrivanje zviždača da prijave određene sumnje, iz razloga moguće buduće odmazde od strane poslodavaca. Predviđena sudska zaštita postoji u svakom slučaju i bez njenog predviđanja ovim zakonom i ona nikako ne može nadomjestiti mogućnost zaštite koju može i koju treba Agencija da pruži.
Preporučeno
Na kraju, bitno je napomenuti da većina preporuka datih kroz analizu zakonodavnog okvira od strane eksperata Savjeta Evrope nije inkorporirana ovim Predlogom zakona. Najveća manipulacija od strane menadžmenta ASK je navedena u obrazloženju gdje se konstatuje da se za zaposlene uvode opšti propisi o radu, „u cilju usklađivanja sa GRECO preporukom, kako bi se na taj način dodatno osigurala nezavisnost Agencije, koji zakon zaposlenima pruža sigurnost kroz sudsku zaštitu“”.
