Video
Reagovanje prenosimo integralno:
– „Kad ne možeš argumentima ništa, onda udri na čovjeka.”
Na portalima je u petak osvanuo pamflet ozlojeđenih menadžera kojima su se pomrsile računice, pa još jednom, pošto im kod zaposlenih to ne prolazi, pokušavaju da crnogorskoj javnosti i akterima koji čine njen ukupni poslovni ambijent zamažu oči najgorim obmanama. Računaju, valjda, da hiljadu puta izrečena laž postaje istina. Ako je tako u njihovom svijetu, to nije slučaj pred crnogorskom javnošću. Ako im je do sada to i polazilo za rukom, sada više sigurno neće. Istina je neumoljiva, sazdana je od činjenica i niko je ne može dovesti u pitanje. Istina je uz nas i suprostavljena njima.
U tom pamfletu koji započinju hvalospjevom, zaboravio je menadžment da napomene da je prava i benefite zaposlenih, sa kojima se kite i koje tako često ističu, Sindikat ispregovarao mnogo prije nego su sadašnji čelnici CT-a uopšte došli u Crnu Goru.
Zaboravili su da kažu da te i brojne druge pogodnosti, koje nijesu izraz njihove dobre volje već rezultat sindikalne borbe, upravo oni žele da ukinu potpuno ili da ih formulišu na način da jednostrano o njima odlučuju, utirući put njihovom potpunom ukidanju.
Taj krajnji cilj ne pominju, a isti je odavno prozret jer su i drugi pokušavali isto ali im nije pošlo za rukom, pa neće ni ovom menadžementu.
Među zaposlenima Crnogorskog Telekoma odavno je prepoznata namjera menadžmenta da razbije sindikat kao jedinu liniju odbrane od njihove samovolje, kako bi jednostrano odlučivali o pravima zaposlenih. Ta namjera objelodanjena je i kulminirala u poslednjem saopštenju za javnost kojim su, u nedostatku argumenata za dokazane nezakonitosti, pokušali da diskredituju predsjednika Sindikata Telekoma. I ne samo njega već i generalnog sekretara i Uniju slobodnih sindikata Crne Gore, koji borbu hrabnih zaposlenih u Crnogorskom Telekomu podržavaju i vode kao sopstvenu borbu.
Nespremni da prihvate činjenicu da se pred njima nalazi nepokolebljivi i nepotkupljivi sindikalac čiju borbu za pravdu, pravednost i dostojastveni rad i zarade zaposlenih ne mogu zaustaviti niti novcem, niti prijetnjama, niti obećanjima, a suočeni sa sada već dokazanim nezakonitostima kojima su svjesno ometali štrajkačke aktivnosti, menadžment je štrajk gotovo 200 svojih zaposlenih poistovijetio sa samo jednim čovjekom.
I to prvim među jednakima u Sindikatu Telekoma kao pokretaču štrajkačkih aktivnosti. I ne bi bilo ništa sporno što menadžment daje toliko na značaju predsjedniku sindikata, jer on to i zaslužuje. Zato što je od korupcionaške privatizacije Crnogorskog Telekoma do danas uspio da, zajedno sa svojim saborcima iz Sindikata, omogući zaposlenima socijalni program, da zaključi jedan od najboljih Kolektivnih ugovora, ne samo u Crnoj Gori nego i u regionu, da natjera svaki prethodni menadžment da argumente Sindikata prihvati i poštuje, da godinama sačuva zaposlene od tehnološkog viška i obezbijedi im kroz argumentovan socijalni dijalog brojne benefite.
Jer on to zaslužuje zbog činjenice da je, zajedno sa sindikalnim članstvom, kadar da od početka privatizacije pokrene i vodi sada već drugi višemječni štrajk. Ne mareći što borbu vodi sa onima koji sebe smatraju nadmoćnim, nepobjedivim i nedodirljivim jer su vlasnici kapitala navikli da sve i svakoga kupuju, pa i „poštovanje“ i povjerenje. On to zaslužuje i stoga što je zajedno sa sindikalnim članstvom, a u skladu sa Zakonom, donio odluku o stupanju u štrajk koji ni poslije gotovo 4 mjeseca, pored svih nezakonitosti, potkupljivanja i zastrašivanja, nijesu uspjeli da slome i da razbiju. Jer svjesni su zaposleni da je menadžment tu od danas do sjutra, a da oni ostaju u ovoj firmi koju su stvarali, gradili i koju menadžment nikada neće doživljavati na način kako je zaposleni doživljavaju i osjećaju.
Dakle, nije problem u tome što mu menadžment posvećuje toliku, čak i medijsku pažnju. Problem svih problema je što taj menadžment i njihov plaćeni PR tim nastavljaju da degradiraju gotovo 200 zaposlenih koji su 4 mjeseca u štrajku tako što ih zanemaruju tvrdeći da štrajk vodi samo predsjednik Sindikata, tako što medijski pokušavaju da ih unize poručujući im da ne razmišljaju svojom glavom – onima koji svojim umom i svojim rukama stvaraju profit njima koji ga iz ove zemlje iznose. Problem je i u tome koliko nisko može da ide neko ko plaća basnoslovne sume novca za medijske propagande da bi prikrio sopstvenu odgovornost.
Činjenice koje oni uporno izbjegavaju da predoče i od kojih se medijskim pamfletima kriju, jer bi ih te činjenice razotkrile i objelodanile, su da:
– od 2008. godine u ovoj multimilionskoj kompaniji cijena rada nije povećana ni za jedan cent, dok su zarade menadžmenta i druge nezakonito ugovorene zarade vrtoglavo rasle;
– je od privatizacije broj zaposlenih smanjen za dvije trećine, a da menadžment i preostalu trećinu namjerava da prepolovi kroz outsourcing i tehnološki višak;
– menadžment Crnogorskog Telekoma vrijeđa zaposlene nazivajući ih pogrdnim imenima: „bagra”, „jadnici”, „vratiće se oni kad ogladne i kad prifali para”, „tu su oni odmah poslije praznika”, „neće duže od 15. januara”, „oni su sa one strane stakla”, „to su radnici nižeg ranga”, „neće duže od 1. februara” i izjavljuje kako će zaposlene „jahati”;
– su posljednjih 12 godina samo po osnovu smanjenja troškova na zarade zaposlenih uštedjeli preko 70 miliona eura;
– su prethodnih 12 i više godina zaposlenima isplaćivali do 30% manje zarade u odnosu na one koje su bili dužni da im isplate zbog čega zaposleni vode preko 120 sudskih sporova, čime godišnje menadžment potkrada zaposlene za neto preko 600 hiljada eura, a državu i njen budžet godišnje uskraćuju za najmanje polovinu tog iznosa;
– menadžment sve vrijeme operativnu dobit koja posljednjih godina svake godine iznosi preko 30 miliona, svojim odlukama i računovodstvenim tehnikama svodi na svega par miliona neto dobiti… itd.
Kao što je to opšte poznato svima, zaposleni u Crnogorskom Telekomu traže, jedino i samo, produženje istih prava koja su imali u prethodnih 16 godina za budući period i nadoknađivanje dijela inflacijom prepolovljene vrijednosti zarada. U štrajk smo ušli upravo zbog toga, kao i zbog najgrubljeg kršenja zakona i neskrivene namjere potpunog obespravljivanja zaposlenih.
Gospoda iz menadžmenta neka prestanu da govore da neće isplatiti zarade i da bi to bio presedan, jer hoće iz prostog razloga što im nećemo dozvoliti da i na taj način nastave da grubo krše Zakon i Kolektivni ugovor, koji ih nedvosmisleno obavezuje da moraju isplatiti zarade ukoliko je do štrajka došlo krivicom poslodavca, što je ovdje utvrđeno i dokazano!
Do štrajka je i došlo ne samo zbog otkazivanja Kolektivnog ugovora, već i nepoštovanja Kolektivnog ugovora i Metodologije o povećanju cijene rada, čime su odbacili svaku mogućnost povećavanja zarade u pregovorima, ali i kroz obaveznu arbitražu na koju ih je Sindikat pozvao još u junu prošle godine, na što se nijesu udostojili ni da odgovore.
Osim toga, ko zapravo neće da pregovara pokazuje ponašanje izvršnog direktora, gospodina Udovičića, koji za prethodnih godinu i po dana nije našao za shodno da se pojavi na pregovorima. Sada tih pregovora ni nema, jer svako zna od koga zavisi njihov početak. Za dobrobit zaposlenih, poslovne zajednice o kojoj menadžment dušebriži i za kojom lije krokodilske suze, ali i cjelokupnog crnogorskog društva, pozivamo ih da se okanu promotivno-propagandnih poruka, kroz plaćene tekstove, a što prije prihvate pregovore, kako bi se ova ozbiljna situacija sanirala dok za to ne bude prilično kasno.
Na kraju, neće biti da je nekoliko menadžera na čelu sa gospodinom Stjepanom Udovičićem u pravu, a da su svi ostali u krivu. Neće biti da su oni u pravu, a da nijesu u pravu zaposleni CT-a, nacionalna sindikalna centrala, granski sindikati u Crnoj Gori, njemački sindikat ver.di, ICTS sektor koji broji preko 83 hiljade članova u Njemačkoj, Alijansa Deutsche Telekom sindikata, Uni Global Union koji broji preko 20 miliona članova, Evropska konfederacija sindikata, Međunarodna konfederacija sindikata, redom poslanici u Skupštini CG, konačna rješenja i nalazi isnpekcija i ministarstava o utvrđenim nezakonitostima, i mnogi drugi ili bolje reći svi.
Neće biti, valjda, da su svi oni pogriješili, a samo je gospo’n Stjepan i par menadžera oko njega u pravu. Biće da su se gospoda negdje debelo preračunala. Biće da su se previše otrgli od stvarnosti. Biće da im je novac koji dobijaju kroz enormne zarade, varijabile, godišnje bonuse od oko pola miliona eura, udario u glavu zbog čega je nastupila faza sljepila i pomračenje uma, te da su predozirani novcem koji, tek da ih napomenemo, mi stvaramo našim radom.
Preporučeno
Zato neka prestanu da i dalje srljaju iznošenjem gnusnih neistina i pravljenjem štete našoj kompaniji i svim zaposlenima. Pozivamo ih da prestanu da brukaju i Kompaniju i zaposlene, kad su već sami sebe obrukali i pred zaposlenima i pred cjelokupnom crnogorskom javnošću.”
