Tradicionalnu staru crnogrsku nošnju, naše babe i đedovi nosili su i na vjenčanju, dok danas i nije baš slučaj da mladenci sudbonosno “DA” izgovore u odjeći koju su naši preci godinama unazad čuvali od zaborava. Ni to nije sve, kako je za Standard ispričala šnajderka Ljilja Šušić, u crnogoskoj nošnji u poslednje vrijeme zablistaju samo imućniji.
Šušić je u razgovoru za Standard ispričala o uticaju modernog vremena na nekadašnju tradiciju, koliko je potrebno novca izdvojiti za nošnju, te koliko je taj posao težak.
Danas, kako priča šnajderka, parovi pokazuju veliko interesovanje da na dan svog vjenčanja obuku nošnju prilikom izgovaranja sudbonosnog “DA”.
“Ipak ne može svako da izdvoji 1.500, 2.000 eura za vjenčanicu i crnogorsko odijelo, onda mladencima uglavnom predložim da iznajme nošnju u KIC-u za 400 eura”, objasnila je Šušić.
Kada je sami rad u pitanju, ovaj posao nije ni malo lak, ženska nošnja se šije mjesec i po dana, dok za muško treba dva mjeseca da se sašije odijelo.
“Znate kako to ide da se radi, od ujutru kad svane dan pa do uveče do 12, to je dan koji se provede cijeli radeći, bez drugih obaveza“, objašnjava šnajderka.
“Generaciski posao”
Šušić nam je ispričala i kako se ovaj zanat u njihovoj porodici prenosio generacijama, i da su sada ona i sestra te koje održavaju porodičnu tradiciju kako bi crnogorsku nošnju sačuvale od zaborava.
“Izrada nošnji je porodična tradicija, krenulo je od moje babe, zatim majke, a danas smo sestra i ja te koje se trude da crnogorska nošnja nikad ne bude zaboravljena. Radila je baba, majka, sad ja i sestra. Baba je čak radila u Titovo doba i to joj je bio honorarni posao pored kuće i djece. Tada se radilo ono iz komšiluka što se kaže, komšinica dođe “napravi mi ovo, ti znaš i tako se to širirlo. Porodična je tradicija, nije me niko učio. Sestra i ja smo živjele uz to, bilo nam je svakodnevnica i nekako je nemoguće da ne naučiš”, kaže Ljilja i dodaje da radnja u Njegoševoj ulici postoji već 30 godina.
“Baka koja živi u dvorištu gdje je radnja često pita “Bogati od kad je ova nošnja ovdje?”, ljudi jednostavno ne primjećuju jer ih vjerovatno i ne zanima“, priča Šušić.
Život od crnogorske nošnje
Ljilja je u planu imala da bude profesor. Završila je studije u Skoplju, i kada je već kako se ona prisjeća “počelo ono odvratno vrijeme tamo”, odlučuje da živi od crnogorske nošnje.
“Dešavalo se i da me psuju i pljuju jer je to bila era srpstva, a onda je to splaslo. Nakon referenduma su počeli stranci da dolaze i da nam hvale nošnju i kad bi ministri iz vlade doveli nekog od gostiju da vide kako izgledaju nošnje, sve te njihove pohvale su me dizale da budem na sedmom nebu. Oni su znali koliko je truda i rada uloženo, dok su naši sugrađani to zvali domaća radinost dok nisu shvatili da je to ručni rad i velika muka i počeli su da cijene”, prisjeća se šnajderka.
Nekad je bilo tradicija da se nosi nošnja, majka gospođe Šušić je na dan vjenčanja znala često da da nošnju nekom paru koji se vjenčava bez ikakve nadoknade.
“Ja sam se kao mlađa trudila da sve starije ispravljam, izluđivale su me te gramatičke greške, a danas se ja vraćam korijenima i isto govorim kao što je ona, Tradicija se vraća od 40 godina, geni se vraćaju, sad se ne bunim i to je jedna lijepa osobina, iako sam se trudila nekad da stare civilizujem”, priča kroz smijeh sagovornica Standarda
Tradicija živi
Po njenom mišljenju, tradiciju crnogoske nošnje u narodu i dalje živi.
“I dan danas, se sahranjuju u crnogorskoj nošnji, tačnije nijedna baba ne ode na onaj svijet bar da nema košulju. A košulja je obavezna stvar. Još uvijek živi tradicija crnogorske nošnje u narodu zaista, to je činjenica”, rekla je Ljilja i dodaje da novokompanovi bogataši najčešće kupuju nošnju.
“Neki je čak stave u dnevnim sobama u staklu, jer nije malo izdvojiti 1.500 eura za žensku nošnju i za ušku 2.000. Poznati ljudi iz crnogorskog društva za vjenčanje uglavnom osim vjenčanice i odijela, biraju i tradicionalnu staru nošnju“, zaključila je šnajderka Ljilja Šušić.
Autor: Kristina Perković
Preporučeno
Foto: Filip Filipović












