Video
“Što se nas tiče, imam jedan osjećaj zadovoljstva i nade u to da se mi na pravi način odnosimo prema srpskom svetu i kada to ne izgleda tako i kada mi ne osjećamo to dovoljno intenzivnim. Mislim da je ovaj put kojim smo krenuli, put ka EU, spas za Crnu Goru u svakom smislu i jedino pravo mjesto gdje se Crna Gora treba nalaziti”, smatra Sošić.
Govoreći o seriji Božićni ustanak koju je režirao, Sošić kaže da 1918. ima sličnosti sa 2022.
Ističe da nije bilo potrebno biti previše mudar ili obaviješten kako bi se anticipiralo da će odnosi Crne Gore i Srbije uvijek imati konstantu koja će, prema njegovim riječima, u odnosu na vrijeme i geopolitičke okolnosti mijenjati formu, ali će suština ostati ista.
“Suština je konstantni pokušaj asimilacije Crne Gore i Crnogoraca od strane velikosrpskih političkih, kulturnih i crkvenih elita. Nažalost serija je imala namjeru da pokaže jedan nedovoljno osvijetljen istorijski period o kojem se jako malo znalo i neke istorijske ličnosti o kojima se ništa nije znalo. Nažalost u protekle dvije godine smo bili i svjedoci i učesnici i žrtve sličnog pokušaja osvajanja ne vojskom, nego crkvom Srbije”, ističe Sošić.
Proces okupacije se nastavlja
Sošić ističe da se istorijski procesi ponavljaju, a dolaze, kako je kazao, iz istih centara moći.
“Okupacija iz 1918. je nastavljena. Prvom prilikom su osjetili povoljne geopolitičke okolnosti i proces dovršenja okupacije je nastavljen”, smatra Sošić.
Optužujući nas za nacionalizam, kako kaže, optužuju nas za osjećaj koji se zove otporom prema pokušajima vrijeđanja, asimilacije, okupacije. Na isti način, kako je kazao, Rusija optužuje Ukrajinu.
“Ne pristajemo na te podvale i na to da smo nazadni i da se ovdje probudio neki nacionalizam koji treba osuditi. Neki političari su pristali na tu podvalu ili je nisu svjesni do kraja. Koji je to nacionalizam? Kome je to zbog crnogorskog nacionalizma bilo tijesno? Ko se osjećao ugroženim i progonjenim? Po kojoj definiciji se sve što se dešavalo kao otpor zastrašujućoj bestijalnoj okupaciji crkve Srbije i države Srbije može nazvati nacionalizmom?”, upitao je Sošić.
Poručuje da političari ne smiju pristati na podvalu, jer će , kako kaže, na taj način zapasti u zamku da se obračunavaju sa nečim što ne postoji i na račun tog obračuna dati privilegije crkvi Srbije.
”Evo ti mi reči. Kako se zove kada vojska jedne države uđe u drugu državu? Zove se okupacija. A kako se zovu oni koji sarađuju sa okupatorom? Izdajnici.”
Sošić ističe da je ova često citirana replika iz serije “Božićni ustanak” u trenutku nastanka predstavljala opštu istinu.
“Istine koja nema nikakve “specijalne mudrosti” i kojom ništa specijalno nije rečeno. Međutim smještena u današnji kontekst u kojem se nama pokušavaju opravdati razne vrste nasrtaja i okupacija, u kome se u Ukrajini pokušava osloboditi od Ukrajinaca i oni se pokušavaju predstaviti nacionalistima pa je onda nužno sravniti državu sa zemljom. Tako se i mi optužujemo za nacionalizam i neku vrstu povampirenog komitovanja. Govoriti tako o komitama je svetogrđe jer se radi o najistaknutijim borcima za slobodu u našoj istoriji”, kazao je Sošić.
Izloženi smo, kako kaže, zamjenama teza i strahovitoj propagandi od koje ne vidimo suštinu. Smatra da je bilo nužno napisati tako banalne replike koje u suštini predstavljaju razbijanje propagande.
”Kao što se danas ugroženom predstavlja crkva Srbije koja ima sva moguća prava i koja je porobila državu. Ona je jedini preostali instrument okupacije, ali najjači i najperfidniji”, dodaje Sošić.
Crnogorci su bili svetionik porobljenih djelova Evrope
Sošić ističe da je Crna Gora društvo velikih heroja, vizionara i velikih ideja. Velike ideje, zajedno sa fenomenom slobode , smatra, ugrađene su u crnogorski mentalitet.
”Crnogorci su širom svijeta bili poznati po konstantnoj nepokornoj borbi za slobodu. Jedan mali siromašni narod koji je ratovao i ginuo čuvajući svoje malo krševito parče zemlje. Pojam patriotizma i ljubavi prema domovini danas je profanisan i doživio je, kroz propagandu, da se poistovjećuje sa tim šta vam je država dala i u kakvom blagostanju živite. U kakvom su blagostanju živjeli naši preci? Šta su to naši preci mogli da dobiju od domovine pa su ginuli za nju?”, upitao je Sošić.
Preporučeno
Časno je, normalno i jedino ispravno i moguće poginuti za slobodu svoje domovine. To je jako osjećanje po kojem su Crnogorci bili poznati i bili su apsolutno svetionik porobljenih djelova Evrope, zaključuje Sošić.
