„Društvo juri za drugim ciljevima, ne shvatajući da je samo obrazovan pojedinac garant opstanka tog istog društva“, kazao je Špadijer.
Dodaje da je nezainteresovanost među učenicima inicirana upravo zbog nemara cjelokupnog društva, a i sistema kada je riječ o obrazovanju.„Shvata se da je obrazovanje obaveza i zadatak isključivo nastavnika, dok ostali nemaju obavezu da na bilo koji način učestvuju. Mediji, na prvom mjestu mislim na TV kuće, ne forsiraju obrazovni program, radi se u prenatrpanim školama i vrtićima ili u ruiniranim starim i hladnim zgradama… Ponekad i iz samih institucija sistema dobijamo zbunjujuće signale. Posljednji je, recimo, izdvajanje sredstava Ministarstva prosvjete za pomoć štampanim (privatnim) medijima u trenutku, dok postojeće škole vape za adaptacijom, grijanjem, sanitarnim čvorovima, fiskulturnim salama, a gradovi za novim zgradama škola i vrtića“, ocjenjuje on.
Osvrnuvši se na podatke Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija, o tome koliko je učenika ponovilo razred tokom prošle školske godine, Špadijer ističe da ih ne smatra alarmantnim, jer se radi o vrlo malom procentu u odnosu na sveukupan broj stanovnika. U svakom slučaju, neophodno je da obrazovni sistem reaguje na neuspjehe.
Razred ponovilo 300 osnovaca i 45 srednjoškolaca
„Prvi put, nakon dugo vremena, javnost dobija ovakve podatke, tako da ne mogu reći koliko su realni. Smatram da je po obrazovni sistem mnogo opasnije žmuriti na neuspjehe, nego napraviti jednu nužnu selekciju. Pri čemu, naravno, niko ne gubi pravo na obrazovanje, već se samo insistira na tome da se na sljedeći stepen obrazovanja pređe tek kad se zadovolji prethodni“, objašnjava Špadijer.
Na pitanje šta vidi kao potencijalne indikatore nezainteresovanosti za školovanje, Špadijer ističe da se u tom kontekstu otvara prostor za analizu.
„Ono što je bitnije od puke statistike su razlozi ponavljanja – da li je tu u pitanju nebriga i nerad učenika, zanemarivanje od roditelja, nedovoljan i neozbiljan rad nastavnika, nebriga pedagoško psiholoških službi i uprava škola. Očekivano je da u školama, čiji je jedan od zadataka i da se izmjeri uspjeh učenika u savladavanju gradiva, bude i onih koji gradivo nijesu savladali. Mnogo je opasnije da učenici koji nijesu uspjeli savladati planom predviđeno gradivo pošto-poto prolaze u sljedeći razred, a pritom su nespremni da isprate nove zahtjeve“, smatra Špadijer.
Švedska vraća papir i olovku u škole, tablet dao neželjene rezultate
U razgovoru za naš portal osvrnuo se i na primjer Švedske, u kojoj je tim stučnjaka izrazio zabrinutost zbog digitalizacije u obrazovnom sistemu, pa se tako ta država prije nekoliko mjeseci vratila tradicionalnim metodama učenja. Zanimalo nas je i koliko su nove tehnologije uticale na stvaranje novih navika kod naših učenika, te utiče li to sada nepovoljno na obrazovanje u Crnoj Gori. Naš sagovornik objašnjava da, kako tradicionalne, tako i inovativne metode i informatički pristupi imaju smisla samo ako se koriste promišljeno, ciljano i planirano.
„U suprotnom, metode, kakve god da jesu, gube svoju svrhu. Živa riječ i interakcija u učionici su primarni pristupi u obrazovanju. Sve ostalo je pomoć, začin i dopuna. Mi smo se vrlo brzo snašli u onlajn nastavi u vrijeme COVID-a. No, vrlo brzo, onlajn nastava nam postaje alibi za svaki posrtanje u sistemu obrazovanja. Nekad mi se čini da se onlajn nastava shvata kao super-lijepak koji će da sastavi sve odlomljene fragmente sistema“, ističe on.
A na pitanje koliko je u današnje vrijeme teško prosvjetnim radnicima da uspostave autoritet, Špadijer odgovara da sve zavisi od profesora.
„Autoritet se uspostavlja znanjem, dosljednošću, moralnošću, saosjećanjem, pristupačnošću, hrabrošću… Ne može ga obezbijediti, niti sačuvati ni sila, ni bilo koja institucija“, poručuje Špadijer.
„Ciljevi dostižni samo ako budemo mudri“
Komentarišući mogući kvalitet obrazovanja u budućnosti, Špadijer iskazuje određenju dozu entuzijazma.
„Prognoze su optimistične, a ciljevi realni i dostižni samo ako budemo mudri, iskreni i odlučni, odnosno ukoliko se formira tim iskrenih, radnih, vrijednih, upućenih, visprenih i hrabrih pojedinaca, kojima je uspjeh crnogorskog obrazovnog sistema iskren cilj. U suprotnom, tavorićemo decenijama na rubu kolapsa obrazovnog sistema“, ocjenjuje on.
Borbi sa savremenim trendovima, kako ističe Špadijer, mora se pristupiti isključivo planiranim potezima, sa dubokom željom da se unaprijedi obrazovni sistem.
Preporučeno
„U suprotnom, svaki oblik samoobmanjivanja, neopravdane megalomanije, sitnog šićara koji opstruira krupne korake reformisanja sistema nepovratno krade i vrijeme i energiju“, zaključuje Špadijer.
Video