SPC brani srpstvo iz luksuznih dvorova i džipova

Ne znam zašto bi se neko miješao i što bi nekome smetalo da Crna Gora ima svoju crkvu, ali očigledno smeta i biće problema oko rješavanja crkvenog pitanja. Mislim na probleme koji su već očigledni, ne samo u odnosu Srpske pravoslavne crkve prema tom pitanju u Crnoj Gori, već još više u odnosu određenih srpskih krugova prema vašoj državi. To su ljudi koji negiraju postojanje crnogorske nacije koji u tom negiranju koriste i SPC, kaže u razgovoru za Vikend novine Jakša Šćekić, dugogodišnji novinar i urednik u domaćim i stranim medijima.

Šćekić se osvrnuo na aktuelna dešavanja u regionu, od Kosova i posjete Majka Pompea, do crkvenog pitanja i parlamentarnih izbora u Crnoj Gori i Srbiji.

Komentarišući upozorenja da će Rusija pokušati da destabilizuje region, Šćekić kaže da je to vrlo vjerovatno i da ni Crna Gora neće biti pošteđena, obzirom da je ulaskom u NATO Crna Gora za Rusiju prešla “crvenu liniju”.

Šćekić smatra da u priči o SPC ima dosta preuveličavanja, ali ne spori da Srpska crkva ima dosta uticaja kada se radi o Kosovu i zemljama regiona.

“SPC brani Kosovo i srpstvo iz luksuznih dvorova, organizuje sastanke na koje dolazi džipovima… Ponašaju se kao nevladina organizacija koja ne plaća porez ni PDV. Ako hoće da brane srpske svetinje na teritoriji Kosova, onda treba da žive i rade tamo. Ne vidim zašto patrijarh ne bi bio u Pećkoj Patrijaršiji. Umjesto toga, SPC iz Beograda napada oca Savu koji je u Dečanima, koga lično poznajem i jako cijenim, zato što pokušava da ima dobar odnos sa susjedima Albancima”.

VN: Kad kažete da će biti problema oko rješavanja crkvenog pitanj a u Crnoj Gori, šta imate u vidu?

ŠĆEKIĆ: Mislim na probleme koji su već očigledni, ne samo u odnosu Srpske pravoslavne crkve prema rješavanju crkvenog pitanja u Crnoj Gori, već još više u odnosu određenih srpskih krugova prema vašoj državi. To su ljudi koji negiraju postojanje crnogorske nacije koji u tom negiranju koriste i SPC. Vidim da predstavnici Srba iz Crne Gore imaju povlašćeni status kod srpskog predsjednika Aleksandra Vučića, dok lider Srba u Hrvatskoj, recimo, to nema. Taj žal što se Crna Gora odvojila iz zajednice sa Srbijom ne prolazi. A trebalo bi da Srbija bude zahvalna Crnoj Gori, jer da nije obnovila državnost 21. maja 2006. godine, ni Srbija ne bi imala svoju državu. Nažalost, nije tako. U glavama pojedinih srpskih političara, intelektualaca, istoričara, Crna Gora je “srpska zemlja”, a Kosovo neodvojivi dio Srbije.

Prije nekoliko dana bila je jedna tribina, profesor Ković je organizovao, a Srđa Tripković govorio. Tema je bila Kosovo, a naracija ista kao i devedesetih godina prošlog vijeka. To su stvari koje će Srbiju da ukopaju.

VN: Da ne pretjerujete?

ŠĆEKIĆ: Nažalost, ne. Zato što su ljudi koji su za negiranje crnogorske nacije, Kosova kao neodvojivog dijela Srbije, koji gledaju prema Istoku, mnogo jači i glasniji od onih koji su za Evropsku uniju i odlazak na Zapad. Kosovo je iracionalno pitanje koje međunarodna zajednica pokušava da riješi na racionalan način. Ali, to je jako teško. Jer nijedan iracionalni problem koji je u svijesti ljudi, ne možete riješiti na racionalan način. U Srbiji u ovom trenutku ne postoji čovjek koji može da potpiše ili uradi bilo šta što bi iole ličilo na davanje saglasnosti za nezavisnost Kosova.

VN: Ali, nezavisnost Kosova je činjenica koju će i Srbija jednog dana priznati…

ŠĆEKIĆ: Naravno, ja to znam, tu kod mene, narodski rečeno, kucate na otvorena vrata. Mislim da je Vučić pogriješio što je Kosovu dao prioritet u ispunjavanju obaveza iz pregovaračkog procesa sa EU. Trebalo je da reguliše sva poglavlja EU, a da poglavlje 35, a to je pitanje Kosova, ostavi na kraju. Ali, tako je, kako je.

Kada je Vučić pokušao da organizuje veliki dijalog o Kosovu u Srbiji, to je propalo, ali su zato nacionalisti uzeli taj dijalog pod svoje. Svi znaju da taj problem mora da se riješi, znaju kako da se riješi, ali to ne odgovara Rusiji. Rusiji ne odgovara Srbija u EU, Srbija u NATO jednog dana. Rusi grade te odnose sa Beogradom, stvaraju bazu u Srbiji koja počiva na ljudima koji su za nacionalističku politiku, za gledanje ka Istoku i ljudi koji su za “status kvo”.

VN: Zašto Rusiji odgovara “status kvo” na relaciji Kosovo Srbiia?

ŠĆEKIĆ: Rusiji sadašnja situacija veoma odgovara, jer dok god je status kvo u slučaju Kosova, Srbija ne može ući u EU, a još manje u NATO savez. Srpska pravoslavna crkva je u funkciji održavanja tog zamrznutog konflikta. Patrijarh iskoristi svaku priliku da kaže da je Kosovo srpsko. Sada se plaća cijena slogana: “Srbija iz tri dela biće opet cela”. Vidimo da nije cijela, nego je ostala u dva dijela…

VN: Pojedini svjetski mediji upozoravaju da će Rusija pokušati da destabilizuje region, dakle i Crnu Goru…

ŠĆEKIĆ: Ta upozorenja nijesu tek tako data, nego su proizvod određenih saznanja i analiza. Dakle, sasvim je vjerovatno da će Moskva pokušati da “buši” i Crnu Goru, bez obzira na to što je članica NATO-a. Moje mišljenje je da Rusija neće sadašnjem crnogorskom rukovodstvu oprostiti što su izašli iz bratskog zagrljaja i otišli u NATO. Bez obzira što predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin kaže da je za dobre odnose, činjenica je da je Crna Gora, članstvom u NATO, za Rusiju prešla “crvenu liniju”.

Što se tiče regiona i njegove stabilnosti, Evropska unija je izuzetno važan partner, zato je sada najhitnije da Unija preživi Brexit. Naravno, veoma je važna i podrška SAD, ali ni ona nije sporna. Bez obzira da li će Tramp dobiti drugi mandat ili ne, SAD i Evropa su prirodni saveznici. A što se tiče globalne scene veliki se na kraju, uvijek dogovore.

VN: Šta da očekuje Srbija?

ŠĆEKIĆ: Srbija je preko noći dobila pristup evroazijskoj ekonomskoj uniji. Do sada to nije moglo, stalno je nešto nedostajalo, a sada, odjedanput, može. Evo još jedan podatak Medvedev dolazi 20. oktobra da posjeti Srbe i to one na čijoj su strani bili za vrijeme Drugog svjetskog rata. To je osjetljivo pitanje i veliki problem u Srbiji. Rat između četnika i partizana nije završen, o čemu svjedoči proces rehabilitacije pripadnika četničkog pokreta.

VN: Govori se i o sve većem uticaju Kine, Turske…

ŠĆEKIĆ: Kineze interesuje samo jedna stvar da mogu da grade i da im to bude preporuka da nastave da rade u EU. Oni se politički neće miješati. Njima treba rast društvenog proizvoda preko četiri odsto da bi imali ekonomski i politički mir u samoj Kini. Oni će sjedjeti na tribinama, gledaće i sa svima će biti dobro da bi mogli nešto da grade.

VN: A Turska?

ŠĆEKIĆ: Turska hoće da nađe vezu sa Bosnom, da se tu etablira. Kao što Rusija hoće da ima Srbiju kao neku svoju oazu, tako i Turska hoće da ima Bosnu kao državu blizu EU ili unutar Unije.

Inače, Turska je interesantan fenomen. Ne krije da hoće da širi svoj uticaj, da bude prisutna na Balkanu i na Bliskom istoku i to preko dvije stvari ekonomije i turskih serija. Mi nipodaštavamo turske serije, ali one su vrlo ozbiljan kulturološki projekat Turske.

Moram da kažem i ovo, iako to nije bilo Vaše pitanje, nije bilo korektno prema Srbiji, što je predsjednik Turske Erdogan, dok je bio u Beogradu, počeo veliku ofanzivu na Siriju.

VN: U Crnoj Gori je u toku rad na reformi izbornog zakonodavstva. DF je napustio skupštinski Odbor koji treba da ponudi rješenja koja će biti prihvatljiva i vlasti i opoziciji. Uprkos kompromisu koji je postignut između dijela opozicije i vlasti, većina analitičara smatra da će opozicija insistirati i dalje na tehničkoj, odnosno vladi građanskog jedinstva…

ŠĆEKIĆ: Postoji model ponašanja opozicije u Srbiji i Crnoj Gori. I crnogorska i srpska opozicija bi željeli tehničku vladu koja bi organizovala i raspisala izbore. Velika Britanija nikada nije u istoriji u fluidnijem položaju nego danas, sa Brexitom, pa opozicija, Laburisti, ne traže tehničku vladu da bi se rijeešio problem izlaska Velike Britanije iz EU. Koalicione vlade ili vlade nacionalnog spasa se formiraju samo za vrijeme rata. Čak ni u vrijeme NATO intervencije nijesu pravljene tehničke ili vlade nacionalnog jedinstva.

Dakle, ti zahtjevi nemaju nikakvog osnova. Uostalom, dovoljno je vidjeti kako rade zapadne demokratije, one čije standarde usvajamo funkcije se dobijaju na osnovu rezultata izbora. Dakle, možeš da postaneš ministar samo ako tvoja partija pobijedi na izborima.

Što se tiče uslova pod kojima će se izbori sprovesti, što, koliko vidim u Crnoj Gori uključuje i reformu izbornog zakonodavstva, to treba da bude stvar dogovora i dobro je što se na tome radi u okviru skupštinskog odbora. Kakve su šanse da se postigne dogovor, vidjećemo. Pitanje je šta je u pozadini – iskrena želja da se poboljšaju izborni zakoni, ili kupovanje vremena do ispostavljanja prvobitnog zahtjeva formiranje tehničke vlade.

VN: I u Srbiji postoje slični zahtjevi kao u Crnoj Gori…

ŠĆEKIĆ: Tako je. I u Srbiji opozicija traži tehničku vladu, nova izborna pravila… Apsurd je da su sva izborna pravila donijeta kada je opozicija bila na vlasti. Najveći problem u Srbiji ipak su mediji i mislim da je opozicija tu u pravu, pogotovu kada se radi o pristupu Javnom servisu. U Crnoj Gori je nešto drugačije. Crnogorska opozicija ima veći pristup Javnom servisu, nego što je to slučaj u Srbiji.

POMPEO POSLAO PORUKU I MOSKVI

VN: Američki državni sekretar nedavno je posjetio Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju. I to je poruka…

ŠĆEKIĆ: Naravno, Pompeo je bio da, između ostalog, pošalje poruku Rusiji da ne pokušava da se miješa u Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju. Zato će sada da se lome koplja oko Srbije. Sad će Amerikanci jednom rukom da stežu Prištinu, drugom da olabave Beograd, kako bi vremenom Srbiju izvukli iz ruske sjenke. E, to Rusi dobro znaju i zato su poslali jako ozbiljnog ambasadora, čovjeka koji veoma dobro zna Srbiju, koji je bio član Kontakt grupe i koji je vrlo aktivan na društvenim mrežama u medijima… I Amerikaci šalju ambasadora… Vidjećemo šta će se dešavati.

NE BIH SE IZNENADIO DA JEDNOG DANA AMFILOHIJE POZOVE PAPU U PODGORICU

“Ne bih se nimalo iznenadio da vođa crnogorske crkve bude mitropolit Amfilohije, i ne bih se iznenadio da uputi zahtjev papi da posjeti Podgoricu. To sada zvuči kao fanstastika, ali nije nemoguće. Što god ja mislio o Amfilohiju Radoviću, on je zagovornik istorijskog pomirenja između pravoslavne i katoličke crkve, barem tako se javno oglašavao. SPC, međutim, sa oba oka gleda u Moskvu, umjesto da gleda razroko, jednim okom u Moskvu, drugim u Rim…”

PODIZANJE STRASTI ODGOVARA SRPSKOM RUKOVODSTVU

VN: Predstavnici Srba u Crnoj Gori često su u Srbiji, u društvu najviših zvaničnika. Kako to Vama izgleda?

ŠĆEKIĆ: Crna Gora ima problem kojeg u Srbiji nema a to je da je najveći dio opozicije baziran na nacionalnoj osnovi, i to nije dobro. Taj dio opozicije predstavlja političku borbu kao da se radi o gušenju prava srpskog naroda u Crnoj Gori. Takav stav uvijek rasplamsa strasti. U takvoj atmosferi nema normalnog razgovora ni o čemu… Čim se postavi pitanje nacija dođe do uzavrelih strasti. Dolazi se u sferu iracionalnog, a tada je veoma teško na racionalan način rješavati probleme.

Podizanje strasti odgovara srpskom rukovodstvu, jer jačanjem veza sa Srbima van Srbije, pokušavaju da skrenu pažnju sa Kosova. Zato je Milorad Dodik svako malo tu, kao i Andrija Mandić i Milan Knežević, da bi Vučić rekao da on brani Srbe svuda, da bi mu na Kosovu skandirali Aco Srbine nakon posljednjih izbora, a problem je ostao isti. Kada pogledate izvještaj međunarodnih organizacija koje su pratile izbore jasno se vidi da su na teritorijama gdje žive Kosovari, izbori protekli u redu, a da su na teritoriji gdje žive Srbi primijećeni pritisci da se izglasa kompletna Srpska lista.

DPS ĆE GURATI USPJEHE, A OPOZICIJA “IDI MI DOĐI MI MI SMO UGROŽENI

VN: Kako će izgledati predizborna kampanja u Crnoj Gori?

ŠĆEKIĆ: DPS će gurati uspjehe koji objektivno postoje, a opozicija će pričati o ugroženosti, crkvi, idi mi dođi mi… Partije sa srpskim predznakom će se žaliti da im vlast ne daje ćirilicu, praviće heroje od nekih lica kao što su od onog čovjeka koji ne daje svom djetetu da igra za Budućnost, nego za Crvenu zvezdu. Te priče više ne prolaze. Ono što građane interesuje jeste kako se živi, kolika mi je plata i da li ću moći da zaposlim svoje dijete. Na tome se dobijaju ili gube izbori.