“Vlada je ponudila Srpskoj crkvi sve ono što ona u Crnoj Gori već ima! Ona gospodari evo cijeli vijek sa svim sakralnim objektima i njima pripadajućim nepokretnostima. Čak ni crkveni objekti koji su građeni u najnovije vrijeme nijesu finansirani iz Beogradske Patrijaršije, već crnogorskim novcem. Prema tome, potpuno je jasno da su starije objekte gradili naši preci, a ne neko iz Srbije, i što tu treba dokazivati, izuzev ako ćemo se prema našoj imovini odnijeti kao prema crnogorskim aerodromima, koji su prije raspada Jugoslavije preregistrovani kao imovina Srbije, pa smo vlastitu imovinu morali platiti državi Srbiji!”, kazao je Vujović u razgovoru za Standard.

On je ispričao da je svojevremeno, nakon Referenduma pokrenuo peticiju za poništenje odluka Podgoričke skupštine i svih pravnih posljedica koje su nastupile odlukama te nelegalne i nelegitimne skupštine.

“Mi smo mnogo kasnije proglasili te odluke nevažećim ali ta odluka je imala samo simbolički, ali ne i faktički značaj jer po odlukama Podgoričke skupštine SPC funkcioniše i dan danas, ubirajući pritom i nenormalne količine novca sa naše imovine, koji uvjeren sam nadmašuje po količini i državni budžet, opterećen kreditima, dok SPC sama „kreditira“ antidržavnu djelatnost. Prisjetimo se samo one Napoleonove krilatice: „Pare, pare, pa čitav svijet!“, dodao je akademik Vujović.

Na pitanje kakav je stav Dukljanske akademije nauka i umjetnosti prema Zakonu o slobodi vjeroispovijesti, Vujović objašnjava da je stav DANU bio potpuno jasan i prije donošenja ovog zakona, te da se često nalazila na udaru “ovih kleronacionalističkih struktura”, pri čemu se nije isključivo ni govor mržnje ni najbrutalnije uvrede.

“Jedna delegacija DANU, u kojoj sam bio i ja, bila je na prijemu kod premijera Duška Markovića i iznijela svoj pozitivan stav u vezi sa Zakonom, pri čemu su istaknute i zamjerke u blagonaklonom odnosu državnih vlasti prema SPC, koja se redovno ignorantski odnosi prema Ustavu CG, pa i prema Crkvenim i Božjim zapovijestima. Ovđe je važno što se Zakon selektivno primjenjuje i tolerišu kršenja istog od strane crkvenih lica do mjere da se krivac za smrt više osoba na Skadarskom jezeru osuđuje sa 6 mjeseci kućnog pritvora, što predstavlja kaznu ni za civila a kamoli za kaluđera, koji se po svojoj slobodnoj volji danom zamonašenja nalazi u „kućnom“ (crkvenom) pritvoru u radosti „slaveći Boga“. Više bi bio osuđen civil zbog nekoliko slomljenih flaša i čaša u nekoj seoskoj krčmi”, objašnjava Vujović.

“Amfilohije da registruje Mitropoliju kao politički subjekt”

Ljudi iz Vlade CG su svjesni, kaže akademik Vujović, da SPC neće prihvatiti ništa manje od očuvanja velikodržavnog projekta u okviru Crkve. Sa druge strane, dodaje on, nepravedno je da se velikom broju pravoslavnih Crnogoraca ne omogući da imaju svoje sakralne objekte, iste koje su njihovi preci mukotrpno gradili.

“Pregovori su morali propasti zato što je Amfilohiju ponuđeno da zadrži u svojim rukama sve ono što on inače već ima i čvrsto drži do mjere da je počeo predstavljati opasnost po državu, njen mir i stabilnost, jer se SPC više ponaša kao paravojna i politička organizacija, nego kao vjerska institucija. Od svih kompromisa najgori su „truli kompromisi“ u politici kao „umjetnosti mogućega“. Zato je moguće da se iskarikiraju i crkveni obredi, pa se političke demonstracija proglašavaju „litijama“! Za mene bi bilo poštenije kada bi Amfilohije  u očiglednoj namjeri da napravi „pravoslavnu džamahiriju“ jednostavno registrovao Mitropoliju kao politički subjekat, što ona i jeste po svom djelovanju u dobrom dijelu, i izašao na  predstojeće izbore”, kazao je za Standard Vujović.

Kako navodi, ovo „natezanje konopca“ liči na neku novu vrstu Referenduma ili pokušaj njegove revizije.

“Stoga bi se većini litijaša moglo poručiti, zbog aktuelne pandemije, čijem su drugom talasu doprinijeli u dobrom dijelu nerazumnim okupljanjima: „Perite redovno ruke, jer mozgove vam je odavno isprao Amfilohije!“ U čijem interesu i od koga oni „brane“ crnogorske svetinje? Bolje bi bilo da idu sa sloganom:„Ne damo Dedinje“! Ljudi zamagljene i mitologizovane (srbizirane)vizure vlastite države teško da nas mogu dovesti bilo čemu dobrome”, poručio je on.

SPC ne priznaje Makedonsku crkvu, čime negira “vlastitu majku”

Pitali smo gospodina Sretena Vujovića, kakav epilog očekuje u ovoj situaciji, na šta je odgovorio poređenjem sa makedonskim iskustvima, navodeći da su Makedonci prije više od 60 godina istrgli svoju crkvu iz ruku SPC, vratili sva svoja dobra i sakralne objekte, pri čemu su imali podršku političara i znali su kako reagovati kad je par episkopa SPC “pokušalo da im uradi ovo što nama Amfilohije radi nesmetano više od tri decenije”.

“Jednog od tih episkopa uhapsili su zbog nepoštovanja države, a istovremeno su se dali u istragu i pronašli tajne bankovne račune, sa velikom količinom novca stečenog kriminalnom djelatnošću, zbog čega je bio tretiran kao svaki drugi kriminalac. Do dana današnjega SPC ne priznaje Makedonsku crkvu, premda je Ohridska Arhiepiskopija Majka Crkva SPC. Eto, u tzv. srpstvu, sve je moguće, pa i negirati vlastitu majku! Moguće je Isusa Hrista zamijeniti Svetim Savom propagirati „svetosavlje“ umjesto hrišćanstva, pa i pravoslavlju dati nacinalnu odrednicu i nazivati ga „srpstvom“. Ovo vjerovatno na osnovu tvrdnji članova SANU da je i sam Hrist govorio srpskim jezikom a da je aramejski samo dijalekat srpskoga! Lako je njima. Oni imaju dvije „ralnosti“: Ovu koju dijelimo zajednički i tu fiktivnu realnost u kojoj je sve postalo od Srba, možda i sam Bog”, ispričao je Vujović.

Tvrdi da se u ovoj drugoj oni osjećaju udobnije jer u toj “fiktivnoj realnosti” je sve moguće, pa i ovakav „galimatijas“ koji prave sa i oko Crne Gore.

Rješavanje crkvenog pitanja dugotrajan i bolan proces

“Rješavanje crkvenog pitanja će po mom mišljenju biti dugotrajan i bolan proces. Epilog bi bilo lakše predviđeti, kada bi crnogorske vlasti po osnovu antidržavne djelatnosti i uzurpacije našeg, u dobrom dijelu do kriminaliteta devastiranog, sakralnog nasljeđa, pokazala više riješenosti o neselektivnosti primjene Zakonskih propisa”, kazao je.

Za Vujovića je nepostizanje dogovora između Vlade i SPC u nedavnim pregovorima, epilog koji je bio sasvim očekivan.

“Naime, ova crkvena tvorevina je samo „produžena ruka“ srpskih kleronacionalista. Potrebno se samo prisjetiti pravila u pravoslavnom svijetu. Svaka pravoslavna crkva se prostire u granicama vlastite države. Ukidanjem crnogorske države odnosno njenim utapanjem u Kraljevinu Srba Hrvata i Slovenaca, što nije ništa drugo nego surogat Velike Srbije, bilo je potrebno formirati i crkvu koja će se u takvim granicama prostirati. Tako je nestala i Crnogorska pravoslavna crkva, koja je jednostavno asimilovana od strane SPC”, priča Vujovič.

Napominje da se Odlukama zasijedanja AVNOJ-a u Jajcu, Crnoj Gori i drugim obespravljenim republikama vraća dostojanstvo u okviru nove poslijeratne Jugoslavije. Međutim, da Crnoj Gori nije vraćena njena vjekovna crkva, koja je gotovo tri vijeka kao vladikat bila i središte društvenog i političkog života i čuvar svih slobodarskih aktivnosti.

“Komunisti su smatrali da je pitanje crkve u jednom socijalističkom (komunističkom) društvu riješeno jednom za svagda time što je bila sklonjena iz društvenog života, a za njene poglavare su birani uglavnom partijski poslušnici, koji su bili pod kontrolom komunista. Dakle, ovakva crkva je relikt Kraljevine SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije, odnosno Velike Srbije i evo gotovo čitav vijek čuvar te imaginarne infrastrukture, koja je u krvavom raspletu raspada SFRJ donijela nebrojena zla”, dodaje.

Navodeći stihove pjesme Đorđa Balaševića: „Prvo su došli popovi, pa topovi, pa lopovi“, akademik Vujović ističe da je u tom “krvavom naumu” sve bilo do tančina isplanirano; političari su postali gospodari ljudskih života, a sveštenici SPC vlasnici ljudskih duša, u koje su uselili mržnju umjesto ljubavi, a koja predstavlja osnovu hrišćanskog vjerovanja.

“Kada imamo u vidu najnoviju propast velikosrpske ideje na širim balkanskim prostorima, srpski klerošovinistički krugovi su se htjeli zadovoljiti i „proširenom“, Srbijom sa Crnom Gorom kao sastavnim dijelom te monstruozne i zloruke tvorevine. Zato Srbija Crnoj Gori nikada nije „oprostila“ referendumski rezultat 2006. godine računajući da je obnova suverenosti samo privremeno stanje stvari i da će preko svojih „satelita“, prosrpskih partija u Crnoj Gori i smjene aktuelne vlasti doći do revizije odluke o suverenosti i svega što bi činilo smetnju za ostvarenje ovakvog cilja”, ispričao je on.

Stvari se dodatno komplikuju ulaskom Crne Gore u NATO

“Samim tim činom garantuje se nepovredivost crnogorskigh granica, koje preko jurisdikcije SPC u Crnoj Gori nijesu promijenjene, jer crkveni ljudi su ujedno i politički ljudi, pa samim tim imamo apsurdnu situaciju sa dva društvena (državna) okvira: aktuelni državni i „naddržavni“ ili „paradržavni“, crkveni u skladu sa čim se SPC ponaša, ne poštjući ništa što predstavlja crnogorski nacionalni i kulturni identitet. Sjetimo sa samo u kontitnuitetu najbrutalnijih uvreda na račun Crnogoraca, koje odašilje srpski mitropolit Amfilohije, ponašajući se kao neko ko se nalazi izvan i iznad Ustava Crne Gore”, kaže Vujović.

Vujović ističe da su se ulaskom Crne Gore u NATO stvari dodatno iskomplikolvale, pri čemu je SPC bila veliki kočničar i protivnik evroatlanskih integracija.

“Srbija, njeni politički sateliti u Crnoj Gori i SPC su postali nedovoljno jaki da realizuju svoje velikodržavne apetite, pa su zato morali pronaći moćnog saveznika, što je i rezultiralo „terorizmom u pokušaju“ a ne „državnim udarom“, jer da je u pitanju pokušaj državnog udara u tome bi učestvovale sve državne institucije, a prije svega policija i vojska! Nego i tu se namjerno „operiše“ sa ovim terminom, ne bez zle namjere”, zaključuje Vujović u razgovoru za Standard.

Sreten VUJOVIĆ  je rođen 1957. godine na Cetinju. Dugi niz godina radi kao prosvjetni radnik u osnovnim i srednjim školama u zemlji i inostranstvu. Član je i jedan od osnivača Nezavisnog društva crnogorskih pisaca i Crnogorskog P.E.N. Centra, čiji je ujedno prvi generalni sekretar i aktuelno potpredsjednik iste asocijacije. Član je Hrvatskog P.E.N. Centra, Društva hrvatskih književika, Matice Muslimanske i jedan od inicijatora osnivanja Matice crnogorske. Kao predstavnik Crnogorskog P.E.N. Centra potpisnik je Odluke o osnivanju Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, čiji je član od 2016. godine.

Objavio je 16 naslova. Poezija i prozni radovi su mu prevođeni na preko deset jezika, zastupljen je u nekoliko zbirnih knjiga poezije i nekoliko antologija, kako na crnogorskom, tako i drugim jezicima.

Živi i stvara na Cetinju.