“Kamo śutra” od početka godine organizuje proteste i blokade saobraćajnica tražeći smjenu vladinih čelnika za bezbjednost zbog, kako su kazali, propusta policije u slučaju zločina na Cetinju 1. januara kada je ubijeno 13 osoba.

Zbog toga su se našli i na meti političkih partija, koji tvrde da iza njihovih protesta stoje kriminalne organizacije.

Oni to odbacuju.

Kako je nastala studentska grupa “Kamo śutra”

Povod za osnivanje “Kamo śutra” nije bilo Cetinje.

Inspirisali su ih studenti u Srbiji koji mjesecima traže odgovornost za nesreću u Novom Sadu u kojoj je poginulo 15 osoba.

Sredinom decembra organizovali su potpisivanje pisma podrške srpskim kolegama, koje je podržalo više od 1.000 crnogorskih studenata.

“Glavni komentar na to naše pismo podrške, pored svaka čast, bio je što se ne bavimo svojim dvorištem nego Srbijom”, pojašnjava Marko Vukčević, student prava.

Potom su krajem decembra – predstavljajući se prvi put kao “Kamo śutra”, inspirisani istoimenim albumom crnogorskog umjetnika Rada Rapida – ispred Pravnog fakulteta u Podgorici organizovali i skup podrške srpskim studentima.

Istog dana podržali su protest ispred Skupštine Crne Gore protiv seksualnog uznemiravanja u podgoričkoj Gimnaziji, slučaja koji će dovesti do smjene direktorice.

“Tada se dogovaramo da nastavimo djelovanje, s logikom da kad god se nešto dešava u društvu, mi dajemo komentare, organizujemo sitne akcije… Onda se dešava 1. januar i Cetinje”.

Prvi protest nakon Cetinja

Tog dana je u gradu na 30 kilometara od Podgorice ubijeno 13 osoba.

Policija je u vrijeme ubistava gotovo šest sati tragala za Acom Martinovićem, koji je počinio samoubistvo.

Članovi “Kamo śutra” su pratili dešavanja iz minuta u minut.

“Tu noć smo svi bili ludi od iščekivanja, u agoniji od šest sati zbog nesposobnosti policije… Zvali smo jedne druge i dogovorili se da moramo sad da uradimo nešto veliko”, kaže Milo Perović, student Fakulteta dramskih umjetnosti na Cetinju.

To ‘nešto veliko’ bio je protest 5. januara ispred Ministarstva unutrašnjih poslova u Podgorici, organizovan dan nakon trodnevne žalosti u Crnoj Gori.

Kao studentska grupa koja je u tom trenutku postojala desetak dana i koju čine studenti od 18 do 24 godine, nisu imali ni logistiku ni infrastrukturu:

“Neke zvučnike smo pozajmili, onda smo išli na pijacu i kupovali druge… I onda ne možemo da ih povežemo. Imamo tri zvučnika, od toga dva možemo da povežemo kablom, treći ne možemo, nego na ova dva stavljamo mikrofon koji je povezan na taj treći i tako…”

Uprkos tim poteškoćama, protestu se, prema procjenama, odazvalo pet hiljada ljudi.

Definisanje zahtjeva

Tražili su ostavke potpredsjednika Vlade za bezbjednost Alekse Bečića i ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića zbog, kako su kazali, propusta policije na dan masovnog ubistva.

Osim ostavki, zahtijevaju reformu policije, oduzimanje ilegalnog oružja, povratak građanskog obrazovanja kao obaveznog predmeta u školama i bolju brigu o mentalnom zdravlju.

Kako u “Kamo śutra” dogovaraju djelovanje, pa i zahtjeve?

“Direktnim odlučivanjem na sastancima. Imamo prvo rasprave, suočavamo argumente i vidimo na kraju za šta je većina. Neke važnije odluke pustimo i da prespavaju, da stvarno ispitamo dobro tu temu i šta to podrazumijeva. Da se ne zalijećemo”, kaže Milo Perović.

Odbijanje Spajića

Premijer Milojko Spajić je, međutim, odbacio zahtjev studenata navodeći da je “ostavka čin moralne i objektivne odgovornosti”, a da su svi članovi Vlade “podložni promjeni nakon analize njihovog učinka”.

Nije saopštio ko sprovodi analizu i kada će ona biti završena.

“Evo prošlo je više od mjesec dana, zašto evaluacija već nije urađena”, pita Marko Vukčević.

Iz “Kamo śutra” nisu zadovoljni ni kako je odgovorio na ostale zahtjeve.

“Odgovor je u stvari bio dosta opširan. Puno se pričalo, ništa se zapravo nije reklo…”

Na meti napada

“Kamo śutra” je nakon serije protesta počeo sa blokadama saobraćajnica u Podgorici.

Vladajuće Demokrate tvrde da iza protesta na kojima se traže ostavke njihovih zvaničnika Bečića i Šaranovića stoje kriminalne grupe i snage bliske Milu Đukanoviću, nekadašnjem lideru opozicione Demokratske partije socijalista (DPS).

Neformalna grupa studenata “Kamo śutra” je to negirala.

“Konstantno pokušavaju da skrenu temu sa onoga što je stvar a to je zločin na Cetinju, da su 23 osobe izgubile život u dva masovna ubistva u roku dvije i po godine u tako malom mjestu. Oni (protesti) nisu uopšte politički upereni”, naglašava Marko Vukčević.

Napominju da ne traže smjenu vlasti i nove izbore, a namjerno na skupovima ne navode imena članova vlade čije smjene traže jer ih, kako kažu, “ti ljudi lično ne zanimaju”.

“Samo želimo da oni koji su na vlasti rade svoj posao. Od nas ne postoji opasnost. Niti ćemo da izlazimo na izbore niti koga da podržavamo ili guramo.”

Ističu da nijedan član studentske grupe nije ni u jednoj partiji.

Odgovaraju i na pokušaje političkog etiketiranja kroz partijsku prizmu članova njihovih familija.

“U organizaciji imamo i ljude čiji su članovi porodica i članovi partija. Imamo osobu čiji je član porodice u DPS-u, ali isto imamo i jednu čiji je član jedan od osnivača Nove srpske demokratije (bivši prosrpski Demokratski front)”, pojašnjava Marko Vukčević.

Licemjernim smatraju različita tumačenja:

“U jednom momentu, kad njima odgovara ta priča, mi smo neka starija grupa, a onda kad se pomene da je otac nekome u nekoj partiji onda smo djeca balavci. Mislim da su to vrlo dvostruki aršini”, kaže Milo Perović.

Kako do studentskog bunta

Sagovornici RSE ističu da u Crnoj Gori jača studentski bunt, koji je do sada suzbijan i partijarhalnim obrascima vaspitanja.

“Znači od kuće ne smiješ roditeljima da se usprotiviš, učiteljici ne smiješ da se usprotiviš, direktoru… Konstantno te uče da ne smiješ i nemaš pravo, posebno kad si mlad, da se pobuniš, misliš drugačije i to javno kažeš. Bitno je da se baš to razbija”, poručuje student master studija na Fakultetu dramskih umjetnosti.

Cilj “Kamo śutra” je da doprinesu izgradnji kritične mase studenata koji su spremni da to što misle javno i kažu. I da se njihov glas ozbiljno čuje.

“Evo pokazali smo da se naš glas stvarno čuje kad nešto kažemo, da to čuje čitava Crna Gora. Tako da nije nemoguće, samo je poenta da ustanemo, da krenemo i iskoristimo tu priliku”, poručuje Marko Vukčević.

Šta dalje – kako vide sebe u budućnosti

“Nećemo u stečaj. Nastavićemo ono što smo planirali od početka. Da budemo organizacija mladih koja će da reaguje na sve ono što misli da treba da reaguje u ovoj državi i da kroz te svoje ‘sitne gerila akcije’ iskazuje stav,” kaže Vukčević.

Cilj im je i da organizacija sačuva kredibilitet.

“Ili što bi mi Crnogorci rekli čast i obraz”, kaže Milo Perović.

A šta im lično znači cijeli pokret koji je doveo do protesta i blokada na koje se odazivaju hiljade građana:

“Kad budem star unucima ću da se hvalim, što je najbitnije. A oni će tada da se bune protiv mene”, kaže Milo Perović kroz smijeh.

Jednostavni zahtjevi kao trn u oku vlastima

Ovi mladi, hrabri ljudi su nam pokazali da ima smisla boriti se da živimo u bezbjednoj državi i u kojoj će nosioci vlasti pokazati odgovornost, ocijenjuje politikolog Marko Savić za RSE.

“Jedino radikalno kod njih je što su im zahtjevi radikalno jednostavni. I upravo zato su trn u oku nosiocima vlasti, partijama i ovim dušebrižnicima koji žele da ih etiketiraju”.

Ti pokušaji partija da etiketiraju studentsku grupu su tužni, kaže Savić.

Studenski prkos i buntovništvo imaju utemeljenja u Crnoj Gori, napominje sagovornik RSE i podsjeća na studentski forum iz 90-ih, koji je imao vrlo značajne proteste protiv rata u bivšoj Jugoslaviji.

Sve što je uslijedilo kasnije zapravo bilo je rezultat identitetskog i kulturološkog traganja i pokušaja otpora pritiscima i uticajima iz drugih država.

“Protest je dio identiteta, na koji je svakako uticalo i to što naš obrazovni sistem ne baštini kritičku misao i ne podstiče oblikovanje građanskih sloboda i vrijednosti”.

Dan studenata u Crnoj Gori se obilježava 4. aprila, na dan kada je 1936. na studentskim demonstracijama u Beogradu ubijen crnogorski student Žarko Marinović.