Video
Mikro odluke koje je Nikola svakodnevno donosio i kojima je bio dosljedan, rezultirale su nezaboravnim životnim iskustvom.
„Sve u vezi sa Kinom, način na koji sam počeo da učim kineski jezik u srednjoj školi, prvo osvojeno takmičenje u Podgorici, prvi odlazak od kuće sa 16 godina na drugi kraj svijeta, konkurisanje za stipendiju i njeno dobijanje, sve je bilo neplanirano“ kazao je sa uzbuđenjem Nikola, koji studira na jednom od najprestižnijih inženjerskih univerziteta na svijetu – Shangai Jiao Tong University.
Tu priliku je kako kaže, i pored raznih poteškoća kada je u pitanju savladavanje materije zbog jezičke barijere, iskoristio na najbolji mogući način.
„ Najteži izazov bio je sami jezik. Iako sam mnogo vremena posvetio učenju jezika, nikada nisam u potpunosti mogao da pratim nastavu, što je rezultiralo otežanom shvatanju gradiva“ rekao je Nikola.
Red, rad i disciplina koju Kinezi njeguju prenijela se i na njegov način života. Učenje po 12 časova dnevno postalala je njegova svakodnevnica.
Kao veoma druželjubljiva osoba, sklapanje prijateljstava mu nije predstavljalo problem.
„ Živio sam u kampusu koji je brojao 40 hiljada studenata, upoznavanje i sklapanje prijateljstava dešavalo se svakog dana. A sa mnogim osoba koje sam tamo upoznao i dan danas imam kontakt. Koliko sam ja bio radoznao i koliko sam želio da se upoznam sa kulturama drugih studenata, toliko su i oni bili zainteresovani da čuju gdje je to Crna Gora, da li je to neka pokrajina u Francuskoj, možda neka afrička država ili malo selo u Brazilu. Sa punim srcem sam im pričao o mojoj Crnoj Gori“ govori Nikola sa osmijehom na licu.
I pored niza obaveza, Nikola je pronalazio vremena da uživa u ljepotama ove neobične zemlje. U želji da upozna kulturu svojih kolega iz Kine, kad god mu se ukazala prilika putovao je i istraživao Šangaj i obližnje gradove, i na taj način širio znanje i iskustvo.
„Najviše sam volio subotu, tada sam posle naporne sedmice učenja izlazio da se cjenkam sa bakicama, koje su vjenčavale svoje 50-godišnje sinove i ćerke na poznatoj Šangajskoj pijaci brakova u Narodnom parku“ ispričao nam je kroz smijeh.
Zbog globalne zdravstvene situacije, prije tačno godinu Nikola je bio primoran da se vrati kući i da svoje studiranje nastavi u Crnoj Gori. Trenutno pohađa studije na UDG-u, gdje bez poteškoća polaže ispite sa izvanrednim prosjekom.
„ Iako sam morao da se odreknem tri godine posvećenog rada i napora, moram priznati da sam nakon svega osjećao olakšanja. Veliki stres koji su studije nosile sa sobom je nestao i umjesto toga je ustupila zahvalnost. Zahvalnost za sva iskustva koja sam prošao, sva prijateljstva koja sam stekao i svo znanje koje će mi u životu mnogo značiti“ zaključio je Nikola.
Za Nikolu ovo nije kraj pustolovine. U septembru se seli za Portugaliju kako bi iskoristio dobijenu Erasmus stipendiju.
A za sve mlade i ambicozne ljude ima poruku.
„ Vjerujte u sebe i kada niko drugi ne vjeruje, ulažite u svoje znanje, budite tolerantni i dobri ljudi“.
Preporučeno
Anđela Prijović, studentica FPN u Podgorici
