Video
Piše: Jelena Martinović
Ove osnove ,,biologije” je objasnio sinoć sveštenik Gojko Perović u prisustvu dva ljekara, dr Slađane Ćorić i ginekologa dr Vojislava Šimuna, koji nijesu imali primjedbu na ovu definiciju ,,druge stvarnosti“.
Kako je struka saslušala i nije demantovala sveštenika, primjedbu na hromozome, opise abortusa, medicinske zahvate i sve ono što nije vjersko pitanje imala je građanka Paula Petričević koja je dala jezivu opomenu – jednom stečeno pravo nije zauvijek stečeno i za njega se mora stalno boriti.
Skoro 2000 godina crkva priča istu priču. A za to vrijeme se dogodilo mnogo toga da bi se neki stavovi tvrde dogme mogli pomjeriti makar za milimetar. Ipak, ne mrdaju, osim onda kada su teritorijalne i materijalne prilike religijskih institucija u opasnosti.
Na primjer – ukinuto je ropstvo i žene su dobile pravo glasa. Malo bliže istorije – još Ustav SFRJ iz 1974. godine kaže u članu 191: ,,Pravo je čoveka da slobodno odlučuje o rađanju djece“.
Pa onda skoro pola vijeka star Zakon o uslovima i postupku za prekid trudnoće kaže da se do 10. sedmice prekid trudnoće može izvršiti na osnovu pisanog zahtjeva majke.
Građanka Petričević je kazala da je problem što problematizujemo problem kojeg nema. Zaista niko u Crnoj Gori nije dovodio u pitanje pravo na abortus. Onda je to učinila RTCG na osnovu izjave mitropolita Joanikija, koji je podržao inicijativu Vrhovnog suda SAD za ukidanje abortusa riječima da je prekid trudnoće u bilo kom njenom stadijumu užasan grijeh.
RTCG ističe da pokreće debate i da je zabrinuta zbog onoga što se dešava u okruženju. Ipak, kada je prošle godine u Poljskoj umrla žena kojoj nije dozvoljen abortus
iako je bio medicinski opravdan, nije organizovana debata o tome koliko je zakonska zabrana abortusa štetna niti da li je to nekakvo ljudsko pravo. RTCG je reagovala na vijest staru 2000 godina.
Na spontano okupljanje je građane navela jeza od najave neke nove stvarnosti ,,abortus da ili ne“, ,,crkveno, žensko ili državno pitanje“, abortus kao način borbe protiv bijele kuge… Muškarci i žene brane svoja Ustavom i zakonom zagarantovana prava jer ih državna televizija najavom relativizuje i vraća na početke – kao da tek treba da se borimo za njih.
To je stvarnost koju je nedavno pomenula Margaret Etvud: ,,Izmislila sam Gilead. Vrhovni sud ga je učinio stvarnim. Mislila sam da pišem fikciju u Sluškinjinoj priči“.
Sve što je napisano jednom može da postane realno.
Niko u Crnoj Gori još nije obavijestio javnost da je nekome odbijen abortus u zakonskom roku, niti smo ikada čuli da se neki ljekar pozvao na prigovor savjesti, kao što je to slučaj u Hrvatskoj. Onaj ko je odlučio da specijalizira ginekologiju, svakako je znao sa kakvim izazovima će se susretati, pa je tako mogao da specijalizira radiologiju kako ne bi došao u iskušenje prigovora savjesti iz vjerskih razloga.
Nijesmo čuli ni da je neki ljekar savjetovao ženi da ne abortira uprkos medicinskim dokazima da je to neophodno zbog oboljenja nje ili ploda.
Jer abortus nije kontracepcija i nijedna žena ga tako ne doživljava. Nijedna takva odluka se ne donosi lako, a još teže se zaboravlja. I svaka žena živi sama sa njom.
Čovjek živi sa odlukama, a građani sa zakonima. Kako je rekao Gojko Perović, svi vjernici su građani. Ti građani imaju svoje predstavnike u Skupštini. Poslanici imaju moć da promijene zakone. Ako vjerske institucije budu zamislile da se nešto treba promijeniti u zakonima ove sekularne države, one će to uraditi kroz svoje vjernike, odnosno građane, odnosno poslanike.
S druge strane, svi građani nijesu vjernici.
Ako nadvladaju ovi prvi, ,,samo građani“ će biti u problemu jer će im ,,građani vjernici“ natrljati zakone na nos. Možda je Etvud izmaštala Gilead, ali postoji Poljska, Hrvatska, a na dobrom putu je i Mađarska.
A ako se takvo što desi, mislite li da će žene željeti da prestanu da odlučuju o tome da li će biti majke i da će nas, blago nama, biti više?
Žene će se vratiti starinskim metodama, tajnim klinikama, one bogatije će plaćati privatnike koje ionako niko ne kontroliše niti znamo koliko se abortusa i kakvih u njima obavlja… I biće mrtvih i osakaćenih zauvijek da ne mogu da budu majke ako/kada to jednom požele.
Preporučeno
Jer zakon ne može da ubije čovjekov osjećaj za sopstveno pravo. Ali može čovjeka.
