Video
Šuković, koji je je ovogodišnji dobitnik nagade za životno djelo “Crnogorac” Društva crnogorskih novinara, koja se dodjeljuje povodom 23. januara – Dana crnogorskog novinarstva, ističe da se medijske kuće u vlasništvu crnogoraca mogu prebrojati na prste jedne ruke, dok je onih drugih, na desetine.
„Desetine onih medijskih kuća koje bi se mogle smatrati uticajnim su u vlasništvu ljudi sa strane, prije svega iz Srbije“, dodao je Šuković.
Šukoviću nije jasno zbog čega se od polarizacije medija pravi problem, kada je to, po njegovom mišljenju, jako dobro.
„Ono što je tipično za svako glasilo jeste uređivačka politika. Ljudi vjeruju u različite stvari, imaju različite sisteme vrijednosti… Da li se to poklapa sa vlasnicima tih medijskih kuća, ili su vlasnici tipovi koji shvataju značaj medija, pa priđu tome kao biznisu, ili čak kao misiji. Ovo je pluralno društvo i logično je da različite medijske kuće promovišu različite sisteme vrijednosti“, kazao je Šuković.
Ono što, kako dodaje Šuković, nije logično, a nije ni po Ustavu ni po Zakonu – da zagovarate javno i otvoreno neke vrijednosti koje su totalno kontra-univerzalne, nije civilizacijski prihvatljivo da se afirmišu i nagrađuju ljudi, politike koje dovode do masovnih ubistava, razaranja, i tako dalje.
„Kako ćete smatrati da je stvar slobode govora – ako lijepo govorite o onima iza kojih je ostala neka Buča ili Mariupolj, govorim o najsvježijim primjerima… Toga ne bi smjelo da bude, ali ga ima koliko god hoćete. U okviru dozvoljenoga imalo bi još uvijek više nego dovoljno prostora da budemo podijeljeni, da se razlikujemo i da u skladu sa tim afinitetima i sistemima vrijednostima se okupljamo, što da ne i u novinarskim društvima. Ako moram da živim u istom gradu i državi sa nekim ljudima, sa kojima sam uz to i kolega, ne moram da budem u istom studiju, istom udruženju novinara, imam luksuz da idem na drugu stranu“, rekao je Šuković.
Kada je u pitanju kodeks novinara, Šuković smatra da bi on trebao novinare da „spašava i od nas samih“.
„Kodeks bi trebalo da je najmanji zajednički sadržalac, međutim očigledno je da nije. Preveliki broj medijskih kuća ne zarezuje uopšte kodeks. Sve je do te mjere relativizovano, da najviše predavanja o poštenju i moralu drže ljudi koji gaze taj kodeks i druge civilizacijske principe. Problem je što je u Crnoj Gori percepcija sve, a percepcija nije isto što i zrela javnost. Kada biste imali zrelu javnost, onda bi činjenice bile ključne. Pošto nemate zrelu javnost sposobnu da donosi zaključke zdravim razumom, vama je percepcija sve. I za odnos prema medijima, političkim partijama, prošlosti, budućnosti..“, zaključio je Šuković.
Vujović: Zabrinjava trend kontrole određenih medija
Sloboda medija zavisi od redakcije do redakcije, jer su uslovi i prakse drugačiji, smatra izvršni sekretar Medijskog savjeta za samoregulaciju Ranko Vujović.
„Generalno se može reći da postoji sloboda medija, međutim zabrinjavaju neki trendovi, koji možda još uvijek nisu vidljivi u velikoj mjeri, kao na primjer trend kontrole određenih medija. Postoji nekoliko politika koje grupe medija u Crnoj Gori promovišu, tako da ako je novinaru prihvatljiva određena politika, njemu neće biti problem da radi“, kazao je Vujović.
Kako je primjetio Vujović, ukupan politički ambijent koji se stvara, koji je najbitniji, ne obećava i ne sluti na dobro kada pričamo o nekoj budućnosti.
„Još uvijek neke osvojene slobode nisu ugrožene, što ne znači da to ne bi moglo sjutra da se dogodi“, dodao je Vujović.
Kračković: Sloboda medija u Crnoj Gori je neupitna
Sloboda medija u Crnoj Gori je neupitna i novinari jesu slobodni da rade svoj posao, mada postoje razni pokušaji da se ta sloboda ograniči i suzbije, ocijenio je novinar Vijesti i predsjednik Sindikata medija Crne Gore Radomir Kračković.
Brojni napadi i prijetnje novinarima, kao i određeni politički pritisci na medije, kako smatra, utiču na slobodu medija u izvjesnoj mjeri, ali je generalno utisak da novinari u Crnoj Gori, s obzirom na polarizaciju medija, mogu slobodno da obavljaju svoj posao.
“Oštra medijska polarizacija u Crnoj Gori postoji godinama i loše je što se, s vremena na vrijeme, vode pravi medijski ratovi između dvije ili tri grupe medija , što ne može da doprinese poboljšanju ukupnog medijskog ambijenta. S druge strane, ne bi bilo logično ni da svi mediji i novinari razmišljaju slično ili isto, jer bi onda imali jednoumlje”, smatra Kračković.
Dodaje da zabrinjava to što čelnici medija ne mogu da se dogovore što je minimum profesionalnih standarda, koji svi treba da praktikuju u radu.
“Vjerovatno do tog dogovora nikada neće ni doći, jer su te dvije strane toliko oštro suprotstavljene da gotovo nema mogućnosti za kompromis. Ta medijska polarizacija je nešto sa čim živimo i to je činjenica koja se neće mijenjati”, naglašava Kračković.
Kračković ističe da su ekonomski položaj, bezbjednost, radna prava i uslovi u kojima rade zajednički faktor svim novinarima, bez obzira u kojem mediju rade i kakva je uređivačka politika, i da tu svi moraju biti solidarni.
“Solidarnost bi trebala da bude na mnogo većem nivou nego što je sada, jer kad dođe do pitanja rješavanja radnih prava i ekonomskog položaja novinara, čelni ljudi medija jedinstveno nastupaju i tada mogu da se dogovore. Zato i medijski radnici onda treba da se dogovore oko svojih zajedničkih ineresa i da ih zajedno zastupaju”, navodi Kračković.
Govoreći iz ugla sindikata medija, Kračković naglašava da je ekonomski položaj novinara nešto što treba postaviti na sam vrh agende.
Preporučeno
“Samo zadovoljni i ekonomski nezavisni novinari mogu u potpunosti profesionalno obavljati svoj posao, služiti u javnom interesu građanima, odnosno gledaocima, slušaocima i čitaocima. Svjedoci smo rastuće inflacije koje su uslovile povećanje plata radnika u drugim profesijama, pa u Sindikatu medija smatramo da novinari, pogotovu ako se uzmu u obzir stres i preopterećenost obimom posla, ne treba da ostanu na začelju”, zaključuje Kračković.
