Nakon burnog jula, avgust je za dolar počeo neodlučno, na granici između ekonomske realnosti i političkog pritiska, a slabiji podaci o zapošljavanju odmah su preokrenuli očekivanja tržišta, šanse da će Federalne rezerve smanjiti kamatne stope već u septembru skočile su sa 63% na više od 90%. Posmatrajući tržišta fjučersa, poruka je jasna: loše vijesti su postale dobre, ali samo zato što bi mogle da natjeraju Fed da popusti sa politikom.

Međutim, glavno pitanje nije samo da li će stope padati, već zašto to izgleda sve izvjesnije. Američka ekonomija se ne raspada, prihodi firmi su stabilni, građani uglavnom finansijski sigurni, a sektor usluga i dalje jak u većim zemljama poput Japana i Kine. Ipak, tržište rada, glavni stub američkog oporavka poslije pandemije, počinje da pokazuje prve slabosti, a upravo ti signali povlače dolar naniže.

Tržišta su reagovala očekivano. Akcije američkih komapnija porasle su zahvaljujući nadi da će stope biti snižene, dok su prinosi na obveznice pali, pa je dolar, koji je mjesecima bio snažan, oslabio, i prema rizičnim i prema sigurnim valutama, čak i dok su rasle tenzije u svjetskoj trgovini i politici, što pokazuje da ulagači na valutnim tržištima ne vide samo kamatne stope kao problem, već sumnjaju i u sam kredibilitet američke politike.

Problem je dublji od same ekonomije. Nedavni politički potezi unijeli su sumnju u institucije koje bi trebalo da budu nezavisne. Smjena direktora američke agencije za statistiku rada i ranija ostavka jednog od guvernera Federalnih rezervi otvorili su pitanja o političkom miješanju. Iako bi centralne banke morale da ostanu van politike, sve više izgleda da to nije slučaj.

Kada tržišta počnu da sumnjaju u nezavisnost Federalnih rezervi, poruke koje ta institucija šalje gube na težini, pa ako smanjenje kamatnih stopa djeluje kao politička odluka, a ne kao odgovor na realne ekonomske potrebe, dolar gubi vjerodostojnost, što je mnogo opasnije od samog pada vrijednosti.

Na to se nadovezuje i nepredvidiva trgovinska politika. Nove prijetnje američkog predsjednika Donalda Trumpa o carinama, uključujući i one prema Indiji zbog trgovine sa Rusijom, unose dodatnu nesigurnost u globalnu ekonomiju. U teoriji, takve tenzije bi trebalo da ojačaju dolar kao sigurno utočište, ali kada su te politike impulsivne i bez jasnog pravca, one zapravo narušavaju povjerenje u američko vođstvo.

Zbog toga druge valute lakše dišu, ali i one imaju svoje izazove. Euro se drži na nivou od oko 1,155 dolara. Nije previše ojačao, ali ima stabilnu poziciju zahvaljujući umjerenim inflacionim očekivanjima i monetarnoj politici koja djeluje manje politički. Funta je takođe stabilna na oko 1,33 dolara i izgleda da se smirila nakon političkih turbulencija u Velikoj Britaniji.

Japanski jen, tradicionalno mjerilo globalnog rizika, sada je stabilan pri kursu od oko 147 jena za dolar. Postoje signali da bi Banka Japana mogla da počne da normalizuje politiku, što daje dodatnu snagu jenu.

Azijske valute uglavnom miruju, rastrzane između slabije globalne tražnje i slabljenja dolara koje im donosi olakšanje. Australijski i novozelandski dolar nijesu u zavidnoj poziciji, alii m vrijednost pada sporije, zbog čega njihov dalji pravac više zavisi od tražnje za sirovinama i kineske politike, nego od američkih odluka.

Švajcarski franak je malo oslabio, ali ne zbog domaćih dešavanja, već zbog najava iz Vašingtona da bi mogao biti pogođen carinama od čak 39%, što bi direktno pogodilo švajcarski izvoz, pa Bern ubrzano pokušava da izgladi situaciju sa SAD.

Dolar više ne jača po inerciji, već je njegovo slabljenje rezultat kombinacije političkih grešaka, narušenog povjerenja u institucije i promjena u globalnom balansu moći. Tržišta više ne vide SAD kao stabilno uporište, a ta promjena se već odražava na devizno tržište.

U narednim mjesecima, sve će zavisiti od toga koliko će ekonomija da uspori i kako će američka politika da reaguje. Ako tržište rada nastavi da slabi, Fed će vjerovatno morati brzo i agresivno da snižava stope, ali ako investitori procijene da to rade iz političkih, a ne ekonomskih razloga, dolar bi mogao da izgubi ne samo vrijednost, već i povjerenje.

Za to vrijeme bitcoin zadržava relativnu stabilnost. Nije eksplodirao kao odgovor na slabost fiat valuta, ali nije ni potonuo, već se, nakon kratkotrajnog skoka, zadržao malo iznad 114.000 dolara, balansirajući između nade i opreza.

Ova blaga reakcija bitcoina govori mnogo. Ranije bi ovakva situacija bila vjetar u leđa za kriptovalute, kao alternativa slabom dolaru, ali danas je slika složenija.

S jedne strane, Fedovo najavljeno ublažavanje politike ne doživljava se kao signal panike ili inflacije, već više kao priznanje slabosti, pa u takvom kontekstu, bitcoin gubi imidž „digitalnog zlata“ u ambijentu u kojem se ulagači i dalje više okreću tradicionalnim sigurnim lukama kao što su državne obveznice i fizičko zlato, koje lagano raste prema cijeni od 3.381 dolaru po unci.

S druge strane, spekulativni kapital koji je nekada išao u kripto sada je usmjeren na AI sektor, a akcije kompanija kao što su Nvidia i Palantir su u centru pažnje. Bitcoin se, u očima institucionalnih ulagača, sve više doživljava kao dugoročna opklada koja će ih zaštititi kada dođe do većeg sistemskog potresa. Ipak, bitcoin ima jedinstvenu ulogu, kao pokazatelj povjerenja u širi sistem, jer ako američka monetarna politika izmakne kontroli, bilo kroz partijsko miješanje, pad kredibiliteta ili haotičnu devalvaciju, kripto bi mogao da postane glavna alternativa.

Na valutnom tržištu sve se vrti oko povjerenja, a to povjerenje danas polako erodira. Dolar još nije u tolikoj krizi, ali prvi je put nakon dugog perioda ozbiljno uzdrman, pa se tržišta, uvijek okrenuta budućnosti, već pripremaju za ono što bi moglo da uslijedi.