Žena je oduvijek bila nosilac pokretačkih ideja i promjena, temelj porodice i društva. Sasvim je očekivano i prirodno da žene u Crnoj Gori počnu hrabrije da rade na ostvarivanju ličnih ambicija i ciljeva, daju svoj puni doprinos društvu i lokalnim zajednicama u kojima žive i učestvuju u kreiranju politika koje se tiču svih nas, kazala je u intervjuu za portal Standard, ministarka Javne uprave, Suzana Pribilović.

Odgovarajući na pitanje da li je došlo vrijeme da u Crnoj Gori, gdje je decenijama vladao patrijarhat, žene napokon dođu do izražaja i postanu uključenije u javni život, ministarka kaže da je naša zemlja od davnina njegovala sve ono što danas čini široki spektar pravnih i drugih instituta objedinjenih terminom ljudska prava.

“Upravo, posebno važan aspekat ljudskih prava jeste rodna ravnopravnost bez koje se ne može govoriti o osviješćenosti jednog društva. Istraživanja pokazuju da su vidljivost i učešće žena na javnim poslovima u porastu, tako da imamo žene na rukovodećim funkcijama. U ukupnoj zaposlenosti u državnim organima 55% čine muškaraci, dok 45% čine žena”, objasnila je Pribilović.

U Ministarstvu javne uprave, na čijem je čelu, postoji veća zastupljenost žena, posebno ističući veći procenat i kada je u pitanju visoko-rukovodni kadar. Naravno, dodaje ona, treba da težimo što većem učešću žena na poslovima u javnoj upravi, ali i da aktivno radimo na sprovođenju politika kojima se obezbjeđuje rodna ravnopravnost.

Foto: MJU

“Kao žena na javnoj funkciji uvijek se rado odazivam pozivima i inicijativama koje su usmjerene na afirmaciju žene i rodne ravnopravnosti”, pojašnjava ministarka.

Prema njenim riječima, Crna Gora je zemlja zrele demokratije i kao takva trudi se da kreira pogodan normativni i institucaionalni ambijent za veće osnaživanje žena i naše veće učešće u javnim poslovima. Princip rodne ravnopravnosti utkan je u crnogorski Ustav i zakonodavni okvir, jer smo, kao država, svjesni da je ravnopravnost polova, u svim sferama društva, važan aspekt ostvarivanja ljudskih prava, srž moderne demokratije, i zadovoljstva svih građana.

“Osim toga ostvarivanje ravopravnosti polova ima izuzetne socio-ekonomske posljedice, jer osnaživanje žena pozitivno utiče na ukupni ekonomski razvoj društva. Puno je žena na javnim funkcijama i odgovornim poslovima koji daju značajan doprinos razvoju crnogorskog društva. Sa druge strane, nemjerljiva je i neizostvna uloga koju žena daje u vaspitavanju i obrazovanju djece. Treba da naučimo da svim ovim brojnim aspektima učešća i djelovanja žena damo žnačaj kao društvo. Nedavno smo u mom resoru, u okviru Međunarodnog Dana djevojčica u ICT-u, organizovali takmičenje „Tehnologija i ja-za bolji svijet“ za učenice srednjih škola u Crnoj Gori sa ciljem razbijanja stereotipa da su ICT poslovi dominantno muški poslovi. Vjerujem da i ovako mali događaji doprinose afirmaciji uloge žena u svim oblastima“, objašnjava ona.

Ministarka Pribilović sa pobjednicama konkursa “Tehnologija i ja – za bolji svijet”

Ministarku smo pitali i da li više voli kada je oslovljavaju sa ministre ili ministarko.

“Kada uzmemo u obzir (uglavnom) nezavidan položaj žena u izvršavanju javnih poslova tokom istorije, i to da su prednost u tim oblastima imali muškarci, sasvim je očekivano da će oblici nekih zanimanja u ženskom rodu zvučati usiljeno i neprirodno. Kako jezik kojim se služimo ima neosporan uticaj na formiranje obrazaca naših načina razmišljanja i vrijednosnih sistema, smatram da je korišćenje oblika u ženskom rodu jedan mali, ali nikako zanemarljiv dio borbe za ravnopravnost. Sve počinje od mikro nivoa. Tako da, ministarka sam”, jasna je Pribilović.

Ustaljeno mišljenje u Crnoj Gori da žena treba da se posveti više porodici i djeci, i da usput žrtvuje karijeru oduvijek je prožimalo crnogorsko društvo. Da li smo uopšte spremni da se oslobodimo patrijarhata, pitanje je koje se samo nameće. 

Kako ministarka smatra, žena, jednako kao muškarac, ima pravo da pravi lične izbore, a mi kao društvo treba da prihvatimo te izbore, a ne da ih osuđujemo. Sigurno je da jedno patrijahalno društvo koje se izgrađivalo na kultu čojstva i junaštva po matricama snažnih crnogorskih žena iz naše istorije, koje su bile posvećene majke žene, borkinje, sve ono što je nekad težak položaj žene u Crnoj Gori zahtijevao, uticao da i danas pravimo moderne arhetipe žena. Vjeruje i da nas takvi arhetipi opterećuju kao društvo. 

MInistarka Pribilović na panelu na temu “Žene u javnoj upravi“ u Dubaiu

“Danas su se promijenile i društvene i ekonomske oklonosti i ovo vrijeme traži neke drugačije i zahtjevnije uloge žena. Brzi tempo života, želja da se porodici obezbijedi egzistencija u punom smislu, potreba za profesionalnim ostvarivanjem, nametnuli su jedan novi obrazac ponašanja u koji savremena žena treba da se uklopi. Ja smatram da je pravo da svako živi svoj život onako kako želi i hoće osnovno ljudsko pravo. Tako treba da bude i kod izbora svake žene ponaosob. Vjerujem da to treba da bude lični izbor svake od nas. Svako ljudsko biće treba se ostvaruje u životu na način na koji osjeća, u skladu sa svojim unutarnjim i vjerujem da svako treba da prati sebe. Neke žene jednostavno žele da budu potpuno posvećene porodici, druge imaju profesionalne ambicije, neke uspijevaju da budu uspješne na svim poljima. Mislim da kao društvo ne treba da stalno mjerimo na kantaru bilo čije opredjeljenje”, pojašnjava ona.

Ipak, postoji sve veći broj crnogorskih žena koje uspješno balansiraju karijeru i brigu o porodicu. Defitivno uspjevaju pomiriti poslovni i privatni život, one su aktivne, solidarne, društveno angažane…Obavljaju poslove koji su nekada bili rezervisani samo za muškarce, a to rade jednako dobro kao i njhove muške kolege.

Međutim, izvještaj CEDAW-a za Crnu Goru pokazao je da postoje i dalje tradicionalna shvatanja i podijele poslova na muške i ženske, pri čemu su žene najzastupljenije na poslovima koji omogućavaju ravnotežu između privatnog i profesionalnog života. Sigurno da nije lako održavati balans, dodaje Pribilović, ali tu veliku ulogu igra partner ili porodično okruženje žene.

“Ukoliko sve poslove obavlja u dogovoru i uz podršku partnera ili porodice, onda je ostvaren neophodan balans. Smatram da je teško mjeriti kome je u bilo kojoj poziciji teže. Sigurno da je najveća odgovornost biti roditelj i brinuti se o porodici. Sa druge strane, postoji veliki broj žena koje su samohrane majke, postoje žene koje imaju djecu, a obavljaju odgovorne poslove i profesionalno su ostvarene. Ja mislim da kao društvo treba da prestanemo da osuđujemo, mjerimo ko je bolji, čije su zasluge veće. Uloge žena u 21. vijeku su umnožene i vjerujem da kao društvo treba da damo podršku ženi, zapravo, svakoj ženi da se, šta god bio njen izbor, osjeća voljeno, zadovoljno, poštovano i ponosno. Žene današnjice zaslužuju to”, zaključuje Pribilović.

 

 

J.L.