Video
Istraživanja pokazuju da je svako peto dijete bilo žrtva nasilja što je daleko od frapantnih podataka od prije desetak godina kada je polovina učenika bila izložena nekom obliku maltretiranja. To ne smije biti izgovor da se ovaj problem svede na minimum uz snaženje pedagoško-psihološke službe u školama.
Preporučeno
Konkretne mjere za suzbijanje vandalizma, sprječavanje vršnjačkog nasilja u školama i zaštitu imovine obrazovno-vaspitnih ustanova, koje će na osnovu aktuelne analize stanja u ovoj oblasti predložiti radna grupa za borbu protiv nasilja u školama biće poznate u roku od mjesec, potvrđeno je Pobjedi iz Ministarstva prosvjete.
Radna grupa koja će se baviti ovim problemom formirana je krajem prošle godine i zajednički je projekat pomenutog vladinog resora, Uprave policije, Ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstva finansija, Zajednice opština i udruženja ,,Roditelji“.
PR Ministarstva prosvjete Milica Lekić navodi da su upitnici koji se bave problematikom nasilja upućeni svim školama na teritoriji Crne Gore i da će na osnovu zaključaka ponuđena rješenja dodatno osnažiti kapacitete vaspitno-obrazovnih ustanova.
”Neozbiljno bi bilo prejudicirati odluke radne grupe. Da li će one uključivati opremanje „najkritičnijih“ lokacija video-nadzorom, aktiviranje zaštitara u školi ili neku drugu aktivnosti, ostaje da odluči komisija, koja će u narednih mjesec izaći sa prijedlogom” – kazala je Lekić.
Ona navodi da je resor prosvjete posvećen i projektu sa Udruženjem „Roditelji“ i Juventasom te Unijom srednjoškolaca kroz koji je i sprovedeno posljednje istraživanje na temu vršnjačkog nasilja. Istraživanje koje je obuhvatilo 75 osnovnih i 41 srednju školu sa teritorije osamnaest opština sprovedeno je od 1. oktobra do 20. novembra prošle godine i pokazalo je da je svako peto, odnosno četvrto dijete u crnogorskim osnovnim i srednjim školama u prošloj godini doživjelo neki oblik vršnjačkog nasilja.
Takođe, došlo se do podataka da je u prošloj školskoj godini 25 odsto učenika šestog, sedmog i osmog razreda osnovnih škola doživjelo neki oblik nasilnog ponašanja, te je skoro polovina nastavnika srednjih škola potvrdilo da su im se učenici požalili da su bili žrtve nasilnog ponašanja.
Pozivajući se na projekat ,,Škola bez nasilja – sigurno školsko okruženje“- čija je implementacija počela još 2005, a kroz koji je obuku inicijalno prošlo 40-ak škola – Lekić navodi da je uputstvo „Podjela odgovornosti i postupanje u cilju prevencije i u slučajevima pojave na silja – uputstvo školama“, urađeno u okviru projekta, usvojio Nacionalni savjet za obrazovanje i ono je postalo obavezno za primjenu u školama.
Na pitanje provjerava li se da li se i u kojoj mjeri u školama sprovode ovakva uputstva, ali i akcioni planovi za borbu protiv nasilja, i ko kontroliše imaju li sve škole planove, Lekić, ne precizirajući na koji način i kojim mehanizmima, konstatuje ,,da se prati realizacija pomenutih mjera koje su škole obavezne da se sprovode“.
‘‘Naravno da se prati realizacija mjera koje su škole obavezne da sprovode. Sama činjenica da se , prema istraživanjima, na početku projekta 2005/2006. svako drugo dijete susretalo sa nekim oblikom vršnjačkog nasilja, a sada je to svako peto dijete, i to verbalnim primarno, govori da je napravljen određeni iskorak” – kazala je Lekić.
Odgovarajući na isto pitanje načelnik Odsjeka za istraživanje i razvoj obrazovnog sistema u Zavodu za školstvo Radoje Novović ističe da su škole autonomne da organizuju svoj rad, utvrđuju pravila ponašanja unutar svojih ustanova i da sprovode procedure koje su im predložile institucije sistema. On iznosi i lični stav da bi trebalo zakonski uvesti mjeru da škola snosi posljedice ukoliko ne obezbijedi siguran ambijent za sve učenike.
”Kada šalju djecu u školu, roditelji žele da se njihova djeca, pored znanja, vještina i stavova koje usvajaju, osjećaju i sigurno i da školska atmosfera pogoduje njihovom razvoju, a ne da doživljavaju traumu i da se to negativno odražava na njihovo napredovanje” – kazao je Novović.
On ocjenjuje i da projekat ,,Škola bez nasilja“, iza kojeg stoje Ministarstvo prosvjete i Zavod za školstvo, ima strateški značaj.
‘‘Projekat je od strateške važnosti za obrazovni sistem i mi trenutno ne vidimo bolje rješenje za smanjenje vršnjačkog nasilja. A kakav će biti odaziv škola zavisi od njihove posvećenosti, motivacije, vjere i dosljednosti u primjeni svih sedam koraka koji su predviđeni ovim projektom. Ukoliko bi se škole doslovno držale uputstava koja su predviđena projektom siguran sam da bi se vršnjačko nasilje smanjilo. Kod nas ima dobrih primjera u implementaciji ovog projekta (OŠ ,,Pavle Rovinski“ iz Podgorice), ali ima i škola gdje nije zaživio na zadovoljavajući način” – kazao je Novović.
On ističe da nije zadovoljan rezultatima koje je pokazalo posljednje istraživanje o vršnjačkom nasilju, te da smatra da nasilje treba da bude manje prisutno u školama, ali i dodaje da su rezultati, u poređenju sa onima od prije deceniju, znatno bolji.
”Ako bismo upoređivali sa rezultatima sličnih istraživanja od prije 12-13 godina, onda su rezultati daleko bolji. Naime, tada je na uzorku od 7.000 učenika od IV do IX razreda u osam osnovnih škola više od 50 odsto djece imalo iskustvo vršnjačkog nasilja” – kazao je Novović.
Istraživanje urađeno krajem prošle godine ukazalo je i na činjenicu da određeni broj škola u Crnoj Gori nema pedagoško-psihološku službu.
Naime, odgovarajući na pitanje zašto nijesu upitnicima obuhvaćene stručne službe, Milena Nikolić, koja je predstavila podatke istraživanja, je konstatovala da su iz velikog broja škola dobili odgovor da u okviru školskog sistema nemaju pedagoško-psihološku službu. Tada je Duška Šljivančanin (iz institucije zaštitnika ljudskih prava i sloboda), ocijenila da je ovakav podatak ,,više nego zabrinjavajući i alarmantan“.
Na pitanje – šta je u minulom periodu konkretno urađeno na osnaživanju pedagoškopsiholoških službi u osnovnim i srednjim školama; koliko radnika ove struke zapošljava pojedina škola i da li smatrate da je to dovoljan broj s obzirom na brojnost učenika u našim osnovnim i srednjim školama, iz Ministarstva nijesmo dobili konkretan odgovor, dok Novović smatra da bi bilo idealno kada bi se smanjili normativi za zaposlenje stručnih saradnika (pedagoga i psihologa).
”Stručni saradnici su dosta opterećeni raznovrsnim, ali važnim aktivnostima i oni su često najbliži saradnici Zavoda za školstvo. Često su preopterećeni. Prema tome, ukoliko bi država našla sredstava da dodatno finansira otvaranje novih radnih mjesta za ove stručnjake, to bi bilo veoma korisno” – ocijenio je Novović.
On je i dodao da su gotovo svi stručni saradnici (pedagozi i psiholozi) prošli obuku o prevenciji vršnjačkog nasilja, zanemarivanju i zlostavljanju djece i imaju razrađene mehanizme za preventivno, ali i interventno djelovanje.
”Međutim, treba naglasiti da su stručni saradnici dio sistema, jedna karika u lancu i nemaju čarobni štapić da sami mogu riješiti problem nasilja” – kazao je Novović.
