Vlada je 17. septembra predstavila „Euro Model“, koji bi trebalo da se primjenjuje od januara 2027. godine. Prema najavi premijera Milojka Spajića, minimalna neto zarada za zaposlene sa osnovnim i nižim obrazovanjem iznosiće 1.000 eura, za srednju stručnu spremu 1.250, a za visoko obrazovanje 1.400 eura.

Svrkota, međutim, smatra da se ovakav program ne može posmatrati samo kroz iznos koji će građani dobijati na račun, već kroz širi ekonomski kontekst i način na koji će država finansirati povećane rashode.

„Ovaj program i njegov tajming kao i dva prethodna ima jasnu političku dimenziju koju neću detaljnije komentarisati“, kaže Svrkota.

On posebno upozorava na model punjenja budžeta.

„Potpuno prebacivanje punjenja budžeta na oporezivanje potrošnje je mač sa dvije oštrice koji može naštetiti privredi u trenucima smanjene i otežane likvidnosti na globalnim tržištima i očekivane visoke inflacije“, navodi Svrkota.

USLOVI VIŠE NIJESU ISTI KAO KOD ”EVROPE SAD 1”

Prema njegovoj ocjeni, ključna razlika u odnosu na prvi program jeste ekonomsko okruženje u kojem se reforma sprovodi.

„Zašto su uslovi za realizaciju naizgled sličnog programa sada drugačiji. U trenutku početka realizacije programa ES 1 istovremeno se dešavao i priliv migranata sa kapitalom iz različitih zemalja koji su doprinijeli značajnom bustu ekonomije“, kaže Svrkota.

Dodaje da su tada „kamatne stope centralnih banaka bile značajno niže“, dok su „cijene energenata i hrane bile značajno niže“.

„Svi želimo veće plate, država želi veću potrošnju, zvuči kao winwin situacija, ali…“, navodi Svrkota.

Problem vidi u tome što je crnogorska ekonomija izrazito zavisna od uvoza.

„Mi smo izrazito uvozna ekonomija, to znači da ta veća potrošnja će se u malom procentu zadržati unutar sistema i da će efekti biti kratkoročni“, upozorava.

U takvom sistemu, povećanje raspoloživog dohotka može povećati potrošnju, ali dio tog novca odlazi na uvezenu robu, čime je efekat na domaću proizvodnju ograničen.

Poseban rizik Svrkota vidi u turizmu.

„U trenucima krize ljudi troše racionalnije a mi kao ekonomija koja zavisi od turizma gdje će se povećavanje zarada odraziti inflatorno kroz povećanje cijena roba i usluga može doći u situaciju gdje kvalitet ponuđenog turističkog proizvoda neće odgovarati cijeni.“

On pritom naglašava da ne tvrdi da će se takav scenario nužno dogoditi.

„Ne kažem da će se to desiti, ali je nešta što treba imati na umu“, kaže Svrkota.

NAJVEĆI PRITISAK NA MALE PRIVREDNIKE I SJEVER

Problem vidi i kod privrednih subjekata koji se već bore sa likvidnošću.

„Veliki broj privrednih subjekata je već u krizi likvidnosti, povećani izdaci za zarade će najviše pogoditi one najmanje kao i privredu manje razvijenih oblasti poput sjevera gdje će usled gubitka populacije i smanjenog obrta kapitala biti teže profitabilan sa tolikim troškovima za plate zaposlenih“, upozorava Svrkota.

Prema njegovom mišljenju, povećanje zarada ne proizvodi iste posljedice za sve djelove ekonomije. Velike kompanije i razvijenije sredine imaju veći prostor da podnesu rast troškova, dok se mali privrednici i firme na sjeveru suočavaju sa manjim tržištem, manjim obrtom kapitala i odlaskom stanovništva.

JAVNI SEKTOR KAO ”VELIKA RUPA” PLANA

Posebno pitanje predstavlja povećanje zarada u javnom sektoru.

„Veliku rupu u ovom planu će predstavljati i povećanje zarada u javnom sektoru koji je poznat po niskoj produktivnosti“, kaže Svrkota.

Upravo zbog toga očekuje promjene nakon izbora.

„Očekujem odmah posle izbora početak smanjenja broja zaposlenih kao jedino moguće rešenje“, navodi on.

JAVNOST NIJE SVJESNA GLOBALNIH DEŠAVANJA

Svrkota smatra da veliki dio javnosti najavljeni program posmatra prvenstveno kroz neposrednu korist, odnosno veće zarade, dok se manje pažnje posvećuje globalnim ekonomskim kretanjima.

„Veliki dio javnosti sa radošću dočekuju ovaj plan potpuno nesvjesno globalnih dešavanja prije svega inflatornih na tržištima energenata i hrane“, kaže on.

Uz to, upozorava da se moraju uzeti u obzir i mjere koje će država morati da sprovede kako bi finansirala program.

„Kao ni restriktivnih mjera koje država planira da sprovede kako bi se sve ovo isfinansiralo“, zaključuje Svrkota.