Video
Pred Višim državnim tužilaštvom u Podgorici u toku je postupak protiv četiri osobe zbog silovanja, od kojih je protiv dvije osobe postupak u fazi izviđaja, dok je protiv dvije donijeta naredba za sprovođenje istrage.
Silovanje je djelo koje je najteže dokazati, a traumatično je kako za žrtvu, tako i za okolinu.
Ljiljana Radišević, specijalni pedagog i savjetnik za sistemske porodične terapije, objašnjava za Pobjedu da se žrtve silovanja nose sa različitim emocijama, gdje dominiraju strah, osjećaj krivice, bespomoćnosti i stida.
” Ovo rezultira gubitkom povjerenja prema drugima, gubitkom samopouzdanja i kontrole nad sopstvenim životom. Žrtve iz straha misle da im drugi neće vjerovati i da su same na neki način krive za to što im se dogodilo. Sve to treba imati u vidu kada se razgovara sa žrtvom, a prije svega njenu spremnost da o tome priča, uz uvažavanje svih njenih uvjerenja i emocija. Takođe, uzima se u obzir i odnos sa počiniocem, kao i broj i kontinuitet prisilnih radnje. Počinioci su često bliske osobe sa žrtvama “, navodi Radišević.
” Silovanje je samo jedan oblik seksualnog nasilja. Prema brojnim istraživanjima, kao žrtve prednjače žene, ali ne možemo zanemariti činjenicu da se kao žrtve pojavljuju djeca i muškarci. Potencijalna žrtva može biti bilo ko iz opšte populacije, a često su to i socijalno ugrožene kategorije, kao osobe ometene u razvoju. Moramo imati u vidu da cilj silovanja često nije samozadovoljenje seksualne potrebe već i potreba da se žrtva degradira, ponizi, obezvrijedi, fizički povrijedi. Posebno bih izdvojila silovanje u braku, koje nije dovoljno prepoznato na našim prostorima “, kaže naša sagovornica.
Prema njenim riječima, žrtvama silovanja najbolje će se pomoći kreiranjem sigurnog okruženja u kojem će biti spremne da o tome govore i da to prevaziđu.
“Podrška od bliskih osoba ili stručnjaka, zatim psihoterapijski rad koji podrazumijevaju potrebu različitih metoda i tehnika, u zavisnosti od samog pravca, a ključno za njihovu primjenu je ,,sigurno okruženje “ i spremnost žrtve”, dodaje Radišević.
Ona ističe da se žrtve silovanja dugo oporavljaju od trauma ali i da to sve zavisi od bliskih prijatelja i od okruženja.
“Posljedice mogu biti psihičke, fizičke i socijalne. Sve to dovodi do narušavanja funkcionisanja osobe u različitim sferama života kao što su partnerski odnosi, porodične relacije, poslovno okruženje, vršnjački odnosi i školski sistem, (ukoliko se radi o djeci). Prvo sa čim se osoba susretne su šok i nevjerica, strah. Sve to rezultira i nepovjerenjem u sistem institucija i društvo u cjelini, što dovodi do socijalne distance i isključenosti osobe iz zajednice “, zaključuje ona.
Bivši sudija, a sada advokat Lazar Aković, saglasan je da je silovanje teško dokazivo i da počinioci ovakvih djela obično tvrde da su ih žrtve lažno prijavile iz raznih motiva.
“Suđenje za ovo krivično djelo je vrlo neprijatno i teško za žrtvu. Specifično je i za dokazivanje. Uglavnom se izvršava daleko od očiju javnosti, tako da gotovo nikada nema svjedoka. Kada silovatelj upotrijebi silu prema žrtvi koja mu pruža otpor, nanese joj pritom i fizičke povrede, a žrtva se nakon toga blagovremeno obrati ljekaru i konstatuju se te povrede, u daljem toku postupka uz njen svjedočki izkaz, ovo djelo je lakše dokazivo”, objašnjava Aković.
Međutim, kako navodi, ako se žrtvi prijeti i onda ona iz straha ne pruža otpor, usljed nedostatka drugih dokaza sudu ne preostaje ništa drugo, već da vrlo pažljivo cijeni iskaze obje strane.
” Kao sudija imao sam nekoliko slučajeva koje sam sudio počiniocima ovih djela i donio sam osuđujuće presude. Kao advokat branio sam dvije osobe koja su optužene za ovo teško krivično djelo. Interesi odbrane u procesu su različiti od interesa optužbe, mada bi etički cilj trebalo da bude isti – ostvarenje istine i pravde. Kao sudija sam bio u obavezi da donesem zakonitu i pravičnu odluku, a kao advokat sam bio u obavezi da branim klijente na profesionalan način, s tim što sam strogo vodio računa da dodatno sa svojim ponašanjem i postupanjem ne povrijedim osjećanja žrtava “, ističe Aković.
Naš sagovornik navodi da su brojni razlozi zbog kojih većina silovanja ostaje neprijavljena.
” Javlja se strah da će porodica, prijatelji, zajednica, te mediji saznati o silovanju. Kod žrtava se takođe javlja strah da im se neće vjerovati, te da će ih optužiti da su uživali u tom činu. Žrtve silovanja se boje osude od strane najbližih i društva, boje se osjećaja srama. Često žrtve silovanja imaju i osjećaj krivice vjerujući da su na neki način dali povod odnosno dozvolu silovatelju. U patrijarhalnim društvima postoji shvatanje da se činom sliovanja ,,uprlja“ čast žrtve i njene porodice “, objašnjava Aković.
On navodi da podaci govore da samo jedna od pedeset žena koje su silovane prijavi zločin organima vlasti.
” Poražavajući su podaci koji govore da se najveći broj neprijavljenih silovanja desio tokom djetinjstva. U javnosti je mišljenje da silovatelji vrebaju svoje žrtve u mračnim ulicama. Nažalost, činjenice govore suprotno. Veliki broj silovanja počine osobe koje poznaju žrtvu –komšija, muž, momak, prijatelj, a sve češće i očuh. Umjesto mračnih ulica, znatan broj silovanja se dogodi u kući žrtve, na mjestu gdje se ona osjeća sigurnom i neugroženom “, zaključuje sudija Lazar Aković.
Prema Zakoniku o krivičnom postupku kazne za silovanje su od jedne do 15 godina.
Ko prinudi drugog na obljubu ili sa njom izjednačen čin upotrebom sile ili prijetnjom da će neposredno napasti na život ili tijelo tog ili drugog lica, kazniće se zatvorom od dvije do deset godina.
Ako je djelo učinjeno prijetnjom da će se za to ili drugo lice otkriti nešto što bi škodilo njegovoj časti ili ugledu ili prijetnjom drugim teškim zlom, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina.
Ako je usljed djela nastupila teška tjelesna povreda lica prema kojem je djelo učinjeno ili ako je djelo uradilo više osoba na naročito svirep ili naročito ponižavajući način ili prema maloljetniku ili je djelo imalo za posljedicu trudnoću, učinilac će se kazniti zatvorom od tri do petnaest godina.
Preporučeno
Ako je usljed djela nastupila smrt lica prema kojem je djelo izvršeno ili je djelo učinjeno prema djetetu, učinilac će se kazniti zatvorom od pet do osamnaest godina.
