U CG nije rođena nijedna COVID pozitivna beba

Da li je bilo slučajeva novorođenih beba sa COVID?

Dakić: Dvoje novorođenčadi, koji su imali oko 20 dana života, dobili su virus od svojih roditelja i dobro su se oporavili. Do sada nije bilo slučajeva korone kod beba na rođenju. Imali smo i bebe od COVID pozitivnih majki, koje su porađane u bolnici Codra. Te bebe smo po pravilu testirali dva puta i bile su negativne.

Posljednja istraživanja u svijetu govore da je bilo nekoliko beba u Velikoj Britaniji, koje su na rođenju bile COVID pozitivne, ali kod nas nije bilo tih slučajeva.

U Centar za neonatologiju ne primamo sve bebe koje se rode u Codri, jer nema potrebe. Na našem odjeljenju smještena su samo djeca koja bi i inače bila kod nas iz razloga što imaju malu porođajnu težinu ili neke zdravstvene probleme. Ako je beba za intenzivnu njegu, bez obzira da li je mama COVID pozitivna ili negativna, ona dolazi kod nas.

U Centar za neonatologiju dolaze bebe sa zdravstvenim problemima ili prijevremno rođene bebe. Da li sada zbog situacije sa koronom majke ostvaruju kontakt sa djecom koja su kod vas?

Dakić: Centar za neonatologiju je odjeljenje intenzivne njege i kod nas borave uglavnom teško bolesne bebe i bebe rođene prije vremena. Odjeljenje je tako koncipirano, ne baš najsrećnije, da majke inače ne borave pored beba. U normalnim okolnostima se trudimo da mame, bar one koje su iz Podgorice, dolaze, doje svoje bebe, da ih obilaze i budu u kontaktu sa njima, a mame sa strane pokušavamo da smjestimo u neki drugi dio naše bolnice.

Korona je prilično mnogo toga promijenila u ponašanju svih, pa i našem, jer još od januara posjete nisu bile dozvoljene prvo zbog gripa, pa poslije zbog korone. Trudimo se da makar pred odlazak bebe kući nekoliko puta mama uspije da uđe i podoji je. Ima vrlo motivisanih majki, čije se bebe rode samo sa kilogram i budu kod nas dva ili tri mjeseca. One ih ne doje jer sad nemamo tu mogućnost, ali izmlazanjem i drugim tehnikama sačuvaju podoj i poslije uspješno doje svoje bebe. Zato se i trudimo da par puta majka ipak dođe da nahrani bebu.

Ono što bi i za naše odjeljenje bilo dobro, kao i za porodilište, je da budemo prijatelji beba. Bebe koje nisu isključivo u intenzivnoj njezi, nego ulaze u neku vrstu oporavka, trebalo bi da budu pored svojih majki. One se mnogo brže onda oporavljaju, a i mama se edukuje i prilagođava svojoj bebi, jer je vrlo teško kada uzmete bebu na rođenju majci, a ima samo 850 gr ili kilogram, i dobije je tek poslije dva mjeseca.

Zašto je odmah nakon porođaja važan prvi kontakt koža na kožu sa majkom i zašto je važno inicirati dojenje u prvom satu?

Dakić: Jako je važno stavljanje kože na kožu i za majku i za bebu. Kada se beba odmah poslije porođaja stavi mami na kožu, majka osjeti veliku privrženost, zadovoljstvo i ponos svojom bebom. Majke koje su imale svoju bebu na koži odmah po rođenju, kako pokazuju sva istraživanja, mnogo duže i uspješnije doje. Kada se beba stavi na kožu mame, ona sama pronađe dojku i počne da sisa. U tom momentu majka osjeti zadovoljstvo i luči se jedan vrlo bitan hormon oksitocin koji pomaže da posteljica izađe prije i da mama ima manje krvarenja.

U isto vrijeme počinje da se vrši produkcija mlijeka mnogo više nego kad beba ne doji. I beba ima jako veliku korist od toga zato što kada se stavi na kožu majke, ona pokupi sa mamine kože sve dobre bakterije koje će joj pomoći da razvije uspješan imuni sistem. Primijećeno je da takve bebe mirnije dišu na stomaku majke, srce im radi mirnije, čuvaju svoju toplotu, šećer u krvi im je normalniji, tako da su koristi obostrane.

Šta je to APGAR skor? Zašto je važan i šta nam govori?

Dakić: APGAR skor govori o vitalnosti bebe na rođenju, a procjenjuje se u prvom i petom minutu. Ako beba nije dobro i radi se reanimacija, onda se APGAR radi u desetom i petnaestom minutu. Obično bude priče oko niskog APGAR skora, ali treba znati da je to samo numerički izražena vitalnost beba. Još 1952. godine Virdžinija Apgar, žena koja se bavila anestezijom i neonatologijom, napravila je tu skalu koja se i danas koristi. Tom prilikom, ocjenjuje se disanje bebe, srčana radnja, koža, vitalnost, odnosno tonus i refleksna nadražljivost.

Ocjene su od 0 do 2 i zavisno od toga kako beba izgleda dobiće i ocjenu. Bebe koje dobiju 10 rođene su u savršenoj kondiciji, dok APGAR između 0 i 3 ili 4 govori o tome da beba nije u dobrom stanju i da joj treba pružiti podršku. Zavisno od toga kako se oporavlja, drugačiji je i tip podrške. Bebama sa skorom od 4 do 7 takođe treba dati podršku, ali svakako umjereno.

Ako se bebin APGAR ne popravlja preko 7 ni poslije deset minuta to govori da nije u dobrom stanju. Nizak APGAR u prvom minutu nema veliki prognostički značaj. Obično se majke plaše te prve vrijednosti, jer misle da djeca mogu kasnije imati cerebralnu paralizu ili neka druga neurološka oštećenja. To apsolutno nije tačno, jer prvi APGAR skor, u prvom minute, govori samo o vitalnosti bebe na rođenju. Ukoliko se beba brzo oporavlja i APGAR se popravlja u petom ili desetom minutu to je dobar prognostički znak. Ako se desi da se beba ipak ne oporavlja ni to apsolutno ne znači da će ona imati neka oštećenja, ali postoji ipak prognostički značaj takvog niskog APGAR skora.

Međutim, treba znati i to da 70 posto djece koja imaju cerebralnu paralizu na rođenju su imala normalan APGAR, tako da to ne mora apsolutno ništa da znači. Ta ocjena je i subjektiovna, zavisi od onoga ko ocjenjuje, ali i od drugih faktora, a ne samo od stanja bebe. Može da zavisi i od ljekova koje majka uzima ili od kondicije bebe u stomaku. Zbog svega toga APGAR nije apsolutna vrijednost, mada je dobar kao poređenje i procjena prve vitalnosti. Vrijednosti u petom minutu i nekada desetom i petnaestom su mnogo značajnije nego u prvom.

Koliko je opasno obmotavanje pupčanika oko bebinog vrata? Koliko to može iskomplikovati porođaj?

Dakić: Gotovo u 20 odsto trudnoća plod ima obmotanu pupčanu vrpcu oko vrata. Međutim, ona je elastična i ako se vidi da je na nekom pregledu  beba imala pupčanik oko vrata to ne znači da će tako i ostati. Beba je aktivna u stomaku, pa se pupčanik često sam odmota.

Nekad se desi da bude obmotan jedanput, a može i više puta. Važno je što se sve to lijepo vidi na ultrazvuku. U tom slučaju se radi i dopler analiza i CTG i sve to takođe može ukazati da li se dešava nešto neuobičajeno tokom trudnoće. Opasnije od pupčane vrpce obmotane oko vrata je čvor na pupčaniku, ali se to dešava rijetko, jedan posto u toku trudnoće.

Postoji puno tehnika koje naši akušeri znaju ako se desi da pupčanik ipak ostane obmotan oko vrata bebe i to se vidi pred sam porođaj. Oni znaju pri samom izlasku glavice, na koji način napraviti poteze da bi beba mogla da se oslobodi pupčanika.

U nekim slučajevima, gdje je kraći pupčanik, radi se carski rez. Međutim, postoje nekad i neke indicije koje su to trudnice koje bi mogle da imaju bebe sa pupčanikom oko vrata. Pupčanik je obično dugačak 50, 60 ili 70 centimetara, ali postoje trudnoće u kojima pupčanik bude i metar dužine. Najveći je bio metar i 90. Tu se sa oprezom gleda beba, kao i ako ima puno plodove vode, jer je mogućnost pokreta i okretanja onda veća.

Majka može da primijeti ako je njena beba uznemirena više nego obično, može se reći da se radi o patnji bebe u stomaku, a nakon toga ako nastane tišina, odnosno beba bude usporena, to je znak da se trudnica odmah javi ginekologu. Postoje čak i neke vježbe ili težak fizički napor koji mogu dovesti do obmotavanja pupčanika oko vrata bebe.

Da li se bebe rođene carskim rezom u startu teže prilagođavaju spoljašnjoj sredini ili imaju neke poteškoće za razliku od beba rođenih prirodnim putem?

Dakić: Iako se carski rez zove tako on nije nimalo carski. Za bebu je mnogo bolje da se rodi prirodnim putem. Carski rez je operacija i primijećeno je da to ima uticaja na bebu. Bebe rođene carskim rezom šest puta češće imaju respiratorne probleme. Smatra se da je to zbog toga što kad prolazi kroz porođajni kanal majke dolazi do pritiskanja pluća bebe i izbacivanja plućne tečnosti. Ta tečnost je poslije odgovorna za teže disanje bebe. Takođe je primijećeno da kada majka počne da dobija bolove onda se u organizmu bebe dese različite stvari – luče se neki hormoni koji pomažu unaprijed resorpciju plućne tečnosti. Tako se beba već sprema za porođaj.

Kada prolazi kroz porođajni kanal majke ona se srijeće sa dobrim bakterijama majke, što takođe poslije utiče na njen imuni sistem. Te bebe imaju manje problema sa disanjem, varenjem, infekcijama. Prve bakterije koje pokupi beba rođena carskim rezom su bolničke, a svi znamo da to nisu dobre bakterije. Porođaj prirodnim putem za bebu ima velikih prednosti, a takođe i za majku, jer carski je ipak operacija. Majka se po porođaju ne osjeća tako dobro, najčešće se beba ne može staviti mami na stomak, ima slučajeva ali i to je rjeđe. Žena koja se porodila carskim rezom ostaje duže u bolnici, samim tim i beba sa njom,, pa je na taj način izložena bolničkim infekcijama.

Možda najveći stres za majku prvih dana u porodilištu je kada sazna da beba gubi na težini. Koliko je to normalna pojava i da li treba zaista da se zabrinemo?

Dakić: Normalno je da beba izgubi 5 do 7 odsto, pa čak i do 10 odsto na težini u prva dva dana. Beba ima stolicu, oslobađa se i tečnosti i slabije sisa. Koliko god da je kolostrum kvalitetan i nema nikakve zamjene zbog svega što sadrži, to je ipak prvo mlijeko kojeg nema puno i nije kaloričan kao prelazno i ostalo mlijeko.

Ipak, neprocjenjiva je njegova vrijednost. Kada beba izgubi do deset odsto težine to nije ni za kakvu brigu. Ono što poslije majku brine je kada beba treba da nadoknadi težinu. Neke bebe to nadoknade za sedam dana, neke za deset, ali ako beba nadoknadi porođajnu težinu za dvije nedjelje i to je sasvim dobro.

Koji su najčešći zdravstveni problemi beba koji se dešavaju po rođenju?

Dakić: Ono što najčešće još u porodilištu brine mamu i produži njen boravak tamo je žutica. Postoje naravno i drugi problemi, neke bebe dobiju temperaturu zbog dehidracije u porodilištu, neke slabije sisaju, neke su usporenije, ali to su sve normalna stanja. Ono što je vidno i što najviše mame brine je žutica, ali oko 60 odsto terminskih beba, znači rođenih na vrijeme, ima fiziološku žuticu. Ima je i 80 odsto prijevremeno rođenih beba. To nije za brigu, ona se zato i zove fiziološka.

Postoji skala po kojoj se gleda kada se zbog žutice ne interveniše, nego samo beba treba da što više sisa. Kada je potrebno uključuje se terapija, najčešće je to foto terapija koja je apsolutno bezbjedna. Postoji drugi tip žutice – patološka, ali ona ima svoje karakteristike. Kod fiziološke žutice, dojenje je ono što pomaže. Postoji još jedna vrsta žutice koju moramo spomenuti, a to je žutica kod majki koje doje.

Smatra se da kod nekih majki koje doje postoje neki enzimi koji utiču procese pretvaranja bilirubina. Međutim, te vrijednosti nisu tako visoke da je potrebno intervenisati. To je najčešće bezazleno. Ranije se prekidalo dojenje na 24 do 48 sati, sad se nasuprot tome preporučuje da i te bebe treba što više dojiti. Ta vrsta žutice može da traje i do mjesec dana.

Ako žutica traje mjesec dana treba li češće ići pedijatru?

Dakić: Ne treba češće ići pedijatru. Očigledno je da je beba počela da dobija žuticu više kad je mama izašla iz bolnice. Ta beba može da ide na redovne kontrole, u porodilištu se savjetuje kontrola nakon dvije nedjelje i mislim da je to sasvim dovoljno.

Naravno, ako majka primijeti da je beba svakim danom sve više žuta, pospana i da slabije sisa, ako osim žute boje kože ima i nekih drugih simptoma to je onda razlog da se beba odvede pedijatru. U normalnim uslovima, kada beba lijepo sisa, pelena je svaki put mokra, ima žutu stolicu, onda nema nikakve potrebe.

Da li se prilikom izlaska iz porodilišta bebi rade analize krvi?

Dakić: Nema potrebe da se rade analize krvi zdravim bebama. Zdrava beba u porodilištu treba da dobije vitamin K i BSG vakcinu. Naravno, analize se vrše bebama koje nisu zdrave, odnosno za koje neonatolozi u porodilištu primijete da se nešto dešava.

Da li na bebu utiče i na koji način epidural koji mama primi na porođaju? Da li ste vi kao neonatološkinja za ili protiv epidurala?

Dakić: Moderan način vođenja porođaja podrazumijeva epidural. Ponekad imamo malo straha da li će beba biti pospanija poslije epidurala, ali se tu rade istraživanja kolika se doza daje i u kojim intervalima porođaja. Ako se sve to radi bezbjedno, nisam protiv epidurala. Ne bi bilo ni pametno biti protiv nečega što radi čitav svijet i što pripada modernom akušerstvu.

Šta raditi prilikom dojenja u slučaju kada su bradavice uvučene?

Dakić: To neki veliki problem. Ako su potpuno uvučene, majka može da koristi vještačke bradavice. U suštini beba i ne sisa samo bradavicu, nego zahvata kompletan okolni dio – areolu dojke. Ako se u bebina usta stavi samo bradavica onda je to nepravilan položaj na dojci. I u toku samog sisanja će se bradavice lagano povlačiti. Što se tiče njege bradavica, nakon podoja mora biti suva, ne treba je ničim mazati, dovoljno je majčino mlijeko da se bradavice sačuvaju.

Kada mama i beba izađu iz porodilišta i prvi put treba da posjete ljekara, da li odlaze na Odjeljenje ginekologije, u Dječiju bolnicu ili kod izabranog pedijatra?

Dakić: Majke uglavnom dobiju savjete od neonatologa u porodilištu da se za dvije nedjelje jave pedijatru. Ukoliko je beba imala nekih problema majka će dobiti savjet da bebu za 15 dana pregleda neonatolog. U normalnim situacijama majka i beba idu u Dom zdravlja, koji ima savjetovalište i pedijatre koji to uspješno rade. Oni će procijeniti i da li je ta beba eventualno za konsultaciju neonatologa.