Video
Prema njegovim riječima nevladine organizacije koje su godinama pružale psihosocijalnu podršku osobama koje koriste droge, ostale su bez podrške.
“Zatvorile su dnevne centre za pomoć osobama koje koriste droge zbog nedostatka sredstava. Resorno ministarstvo, Ministarstvo rada i socijalnog staranja, sada Ministarstvo finansija i socijalnog staranja nijesu prepoznale to kao prioritet i isključile su iz finansiranja. Na poziv NVO 4 Life za razgovor predstavnici Ministarstva nijesu odgovorili”, navodi Mijović.
Kako dodaje, iako su prethodna strategija i akcioni planovi 2013 – 2020 istekli, nova Strategija još nije uradjena kao ni akcioni planovi.
“Nijesu urađeni monitoring i evaluacija prethodne strategije i akcionih planova. Ne funkcioniše ni Državni savjet za droge koje je krovno tijelo za borbu protiv droge u Crnoj Gori a čiji Predsjedavajući Predsjednik države. To tijelo se nije sastajalo već 4 godine. Zadatak tog tijela je da usvaja informacije, zaključke i preporuke Komisije za droge i preporučuje ih nadležnim ministarstvima na realizaciju”, istakao je Mijović.
Naglasio je da Komisija za droge Ministarstva zdravlja Crne Gore koja se sastoji od 4 psihijatra, 2 predstavnika Ministarstva zdravlja Crne Gore i njega kao predstavnika civilnog sektora, i pored pozivanja za organizovanje sastanka, nije se sastala takođe 4 godine.
“To je stručno tijelo čiji su zadaci da prati i analizira stanje po pitanju droga u Crnoj Gori i da daje savjete i preporuke za postupanje. Iako smo na jednoj od sjednica dali dvije preporuke Ministru zdravlja i Državnom savjetu za sprečavanje zloupotrebe droga, ni jedna ni druga nijesu ispoštovane (jedna djelimično). Problem je što su Komisija za droge i Državni savjet za sprečavanje zloupotrebe droga savjetodavna tijela i njihove preporuke nijesu obavezujuće za one kojima su upućene na realizaciju”, porčio je Mijović.
Ističe da podatke o broju osoba koje koriste droge nemaju, registar ne funkcioniše jer se podaci ne prikupljaju na valjan način.
“Naime, podaci se skupljaju samo iz zdravstvenih ustanova. Tako da se brojem osoba koje koriste droge može samo licitirati. Svakako dostupni podaci istraživanja i podaci nevladinih organizacija nedvosmisleno ukazuju na povećan broj osoba koje koriste droge. Pogotovo među mladima. Najčešće korišćene droge su marihuana i kokain. Nakon čega slijede sintetičke droge, ekstazi, MDMA i speed. Nije primijećeno značajno povećanje broja osoba koje koriste heroin”, saopštio je Mijović.
Prema njegovim riječima na polju prevencije prisutan je problem nedostatka standardizovanih programa prevencije, nefunkcionisanje najvećeg broja opštinskih kancelarija za prevenciju.
“Iako ih na papiru postoji 21, najveći broj njih postoji samo na papiru i nemaju aktivnosti godinama unazad . Takođe, mali broj organizacija civilnog društva realizuje preventivne aktivnosti zbog malog budžeta opredijeljenog od države za te svrhe. Tako da se može reći da prevencija praktično ne postoji, ako isključimo poneki sporadični projekat neke od organizacija civilnog društva. Ne postoji mjesto gdje maloljetnici mogu potražiti i dobiti omoć, ne postoje psihijatri za maloljetnike zavisnike/ce od droga”, navodi Mijović.
U zatvorima u Podgorici i Bijelom Polju, ističe, ne postoje zatvorske bolnice, ne postoje programi rehabilitacije i resocijalizacije za osobe koje koriste droge.
“Sudovi osobama zavisnim od droga izriču kazne mjere obaveznog liječenja, a zbog nedovoljnih kapaciteta u Psihijatrijskoj bolnici Kotor, u kojoj je samo 9 kreveta ukupno i za zatvorenike i za lica na slobodi iz cijele Crne Gore, a u kojoj se realizuje mjera liječenja, često se dešava da osoba koja je pri kraju odležane kazne, posle nekoliko godina dodje na red ili izađe na slobodu, a uopšte se ne realizuje određena mjera . Ne postoji postpenalni prihvat zatvorenika i program socijalne reintegracije nakon izlaska iz zatvora”, dodao je Mijović.
Kako ističe, programi smanjenja štete, terapija buprenorfinom i metadonom dostupni su u zatvorima.
“Programi tretmana rehabilitacije i resocijalizacije u Crnoj Gori funkcionišu u Centru na Kakarickoj Gori, za žene i muškarce, iako minimalnom popunjenošću. Muški centar je predviđen za 60 a ženski za 16 osoba. U ovom trenutku u oba centra nema više od 20 osoba. Razlog tome je što porodice osoba koje koriste droge ne mogu da priušte da plate 230 eura koliko košta tretman mjesečno. Rezidencijalni tretman traje 1 godinu.
Naglasio je da iako Nvo 4 Life godinama zahtijeva da prvi tretman bude besplatan, do sada su uspjeli da pritskom na donosioce odluka smanje mjesečnu cijenu plaćanja, koja je nekada bila 330 eura mjesečno, na 230.
Preporučeno
“U jednoj od preporuka Komisije za droge koju smo usvojili, a ja kao predstavnik civilnog sektora predložio, je dogovoreno da opštine plate sredstva za tretman korisnika sa svoje teritorije. Do sada su samo dvije manje opštine tu preporuku ispoštovale, optine Danilovgrad i Tivat. Žene su i dalje diskriminisane, ni u Kotoru, Psihijatrijskoj klinici u Dobroti, ni u Podgorici u Kliničkom centru Crne Gore ne postoji ni jedan krevet za smještaj i detoksikaciju zavisnica od droga (liječenje) dok za muškarce postoji”, zaključio je Mijović.
