Sahranjeni su u Nikšiću, bez ikakvih obilježja, a operativna saznanja Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine su dovela do toga da upute zahtjev Komisiji za nestala lica Crne Gore.

Predugo traje

– Povrijeđen sam što se sve tako dogodilo, i što traje dugo, ali imam i neki osjećaj olakšanja jer se možda sve završava uskoro, kazao je juče Pobjedi Ferid Klapuh.

On je rekao da je ovo prvi presuđeni ratni zločin u Crnoj Gori, ali da je sud tek 2015. godine, nakon pritiska javnosti raspisao međunarodne potjernice.

– Zbog čega to nijesu učinili ranije – pita Ferid Klapuh.

Ferid i Tea (FOTO: UGC)

On je prošle godine dao svoj DNK, koji će sada biti iskorišten za identifikaciju tijela koja su pronađena u Nikšiću. Kaže da je čekao toliko da bi bio siguran. Podsjetio je da su u maju prošle godine komisije Bosne i Hercegovine i Crne Gore kazale da će riješiti slučaj.

– Kada su ubijeni i kada je rađena autopsija u Podgorici, oni su znali ko su žrtve. Zašto ih nijesu tada sahranili pod imenom i prezimenom, već u grobnici bez ikakvog obilježja – rekao je on Pobjedi.

Osnovane sumnje

Iz Akcije za ljudska prava (HRA) je juče saopšteno da su pronađeni posmrtni ostaci tri osobe, dvije žene i jednog muškarca. Na privremenom groblju kod Trebjese, juče su izuzeti uzorci kako bi se uradila DNK analiza, i potvrdio identitet Hasana, Feride i Sene Klapuh.

U saopštenju Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije se navodi da je ekshumacija izvršena uz prisustvo članova Komisije za nestala lica Vlade Crne Gore, predstavnika Međunarodne komisije za nestala lica, Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, kao i stručnjaka Centra za sudsku medicinu Kliničkog centra Crne Gore.

Uzorak će biti poslat u laboratoriju Međunarodne komisije za nestale osobe u Hagu, a rezultati se očekuju za oko mjesec dana – 33 godine nakon njihove smrti.

Porodica Klapuh (FOTO: HRA)

Ukoliko se potvrdi da posmrtni ostaci pripadaju ubijenim članovima porodice Klapuh, biće izvršena ekshumacija i transport u Bosnu i Hercegovinu gdje će biti sahranjeni.

Iz Ministarstva je juče saopšteno da će konačna identifikacija biti obavljena uz prisustvo članova porodice, nakon čega će posmrtni ostaci biti predati porodici za dostojanstven ispraćaj.

– Ohrabruje što su, poslije višegodišnjih apela sina i brata žrtava Ferida Klapuha, kao i inicijativa građanskog aktiviste Aleksandra Saše Zekovića i HRA, konačno preduzeti prvi konkretni koraci ka ekshumaciji, identifikaciji i dostojanstvenoj sahrani – saopšteno je juče iz HRA.

Sahranjeni bez obilježja

Tijela ubijenih Hasana, Feride i Sene Klapuh su, prema dosadašnjim saznanjima, 1992. godine sahranjena u Nikšiću bez ikakvog grobnog obilježja i službene zabilješke. A da su tu sahranjeni, pretpostavlja se na osnovu izjava svjedoka.

Iz HRA se nadaju da će Ferid Klapuh, koji sa roditeljima i sestrom nije putovao, ovim dobiti djelić mira, jer pravda i dalje pretežno ostaje nedostižna. Od četvorice pripadnika Vojske Republike Srpske koji su u Crnoj Gori pravosnažno osuđeni u odsustvu na po 20 godina zatvora – Radomira Kovača, Zorana Vukovića, Zorana Simovića i Janka Janjića – nijedan nije odgovarao. Njima je suđeno u odsustvu, jer su bili u bjekstvu.

Dvojica su u međuvremenu preminula, a prema informacijama Interpola iz decembra 2021. godine, Vuković se nalazi u Foči. Medij Detektor je objavio da i Kovač živi u Foči. Peta osoba kojoj je suđeno je Vidoje Golubović, dobio je osam mjeseci zatvora, zbog neprijavljivanja krivičnog djela i izvršilaca i jedini je izdržao izrečenu kaznu. Na osnovu njegovog iskaza je i podignuta optužnica.

Groblje bez obilježja (FOTO: UGC)

Iako je optužnica podignuta zbog ratnog zločina, prvobitna presuda je bilo ubistvo iz koristoljublja. Nakon žalbe državnog tužilaštva, Viši sud u Podgorici je 16. decembra 1996. godine, Golubovića osudio na kaznu zatvora od osam mjeseci za krivično djelo pomoć učiniocu poslije izvršenog krivičnog djela, a ostale na po 20 godina, te preinačio presudu i ubistva okarakterisao kao ratni zločin.

Molbe i izbjegavanje pravde

Brojne crnogorske NVO duže od deceniju insistiraju da se zločinci privedu pravdi, odnosno da odsluže kaznu. Tako je Ministarstvo pravde obavijestilo HRA u decembru 2023. godine da je spremno da uz podršku BiH organizuje ekshumaciju. Građanski aktivista Aleksandar Saša Zeković je tražio da Crna Gora omogući sahranu posmrtnih ostataka porodice Klapuh na dostojanstven način, o trošku države i sa državnim počastima na mjestu koje odredi porodica.

Zoran Vuković, kojem je Viši sud Crne Gore presudio u odsustvu, jer je bio u bjekstvu, bio je uhapšen u Srbiji 2015. godine na graničnom prelazu Kotroman, po međunarodnoj potjernici Crne Gore. U januaru je Crna Gora uputila Srbiji molbu za njegovo izručenje. Nakon tri mjeseca Viši sud u Beogradu je utvrdio da su ispunjeni svi uslovi za izručenje Vukovića Crnoj Gori. Ipak, ministar pravde Republike Srbije Nikola Selaković, nije odlučio o izručenju, zbog čega je Vuković 2016. godine pušten iz ekstradicionog pritvora.

Drugi osuđeni, Radomir Kovač, nalazi se na slobodi od jula 2013. godine, pošto se poslije izdržavanja kazne na koju ga je osudio Haški tribunal zbog zločina u Foči vratio u BiH. Za njim je Crna Gora prvo raspisala nacionalnu potjernicu u aprilu 2014. godine, a potom i međunarodnu potjernicu u februaru 2015. godine.

Za Zoranom Simovićem je takođe raspisana međunarodna potjernica, a Uprava policije Crne Gore je utvrdila da on ima prijavljeno prebivalište u BiH. Radio Slobodna Evropa je od Osnovnog suda u Foči dobila informaciju da je on preminuo 2020. godine. Janko Janjić je izvršio samoubistvo 2000. godine prilikom pokušaja pripadnika SFOR-a da ga uhapse na osnovu optužnice Haškog tribunala.

Ministarstvo pravde Crne Gore se nakon apela HRA, 3. oktobra 2022. godine obratilo Ministarstvu pravde BiH molbom da se prema Vukoviću, Kovaču i Simoviću izvrši dvadesetogodišnja kazna zatvora, koja je izrečena pravosnažnom presudom Višeg suda u Podgorici, na osnovu Evropske konvencije o prenosu postupka u krivičnim stvarima. Ministarstvo Bosne i Hercegovine je crnogorskim kolegama odgovorilo da zahtjev nije razumljiv i da nijesu precizirani lični podaci osuđenih.

HRA je upozorila tadašnjeg ministra pravde Marka Kovača, da navedena konvencija ne daje mogućnost da se Vukoviću, Simoviću i Kovaču crnogorska kazna izvrši u BiH. Budući da su oni državljani BiH, Evropska konvencija omogućava Crnoj Gori da zatraži prenos postupka i ponovno procesuiranje, ali ne i izvršenje kazne.

Prvi presuđeni ratni zločin

To je bio prvi presuđeni ratni zločin zbog kojeg se sudilo u Crnoj Gori 1996. godine. Pet zločinaca je tada pravosnažno osuđeno na 20 godina, ali je samo jedan izdržavao zatvorsku kaznu zbog pomaganja i prikrivanja zločina.

U zapisnicima sa suđenja se mogu pročitati jezivi detalji ubistva ove porodice, koja je platila vojnicima kako bi bezbjedno prošli u Crnu Goru.

Kod brane Mratinje su pucali u njih i bacili ih s mosta. Ferida i Sena su, prema nalazima obdukcije, bile žive još neko vrijeme nakon ranjavanja.

Prema dostupnim podacima, porodica Klapuh je zamolila zločince da im pomognu, iako su bili pripadnici Vojske Republike Srpske, odnosno specijalnog odreda „Dragan Nikolić“. Prema izjavama svjedoka, u Plužinama je Janjić ubio Hasana i zajedno sa jednim od braće Kovač njegovo tijelo bacio u rijeku. Vidoju Goluboviću je naredio da tragove krvi prekrije pijeskom. Nakon toga, pucali su u Feridu i Senu i bacili ih s mosta. Tijela je našao putar, a policija je brzo utvrdila ko su žrtve i ubice, zbog toga što je njihov prelazak u Crnu Goru bio registrovan na graničnom prelazu Šćepan Polje. U svjedočenjima se navodi da su ubice nakon ovog zločina otišle u kafanu…