On je za Televiziju E ocijenio da je neko radio na tome da se sve sakrije.

– Kad su već našli i identifikovali ubijene osobe – zašto nijesu sahranjene na normalnom groblju i zašto nijesu sahranjene pod imenom i prezimenom? Znači da je neko radio na tome da se sve to sakrije. Nemam ni smrtovnicu, ne mogu ni ono što su moji imali – stan, imanje – ne mogu ništa da vratim jer nema smrtovnica – ispričao nam je on.

Ferid inače živi u Sarajevu. Tamo je, kako nam je kazao, otišao kao student i otad se nikad više nije vratio u Foču.

ČETVORO OSUĐENIH, ZATVOR ZA JEDNOG

Za ovaj ratni zločin Viši sud u Podgorici 1996. godine osudio je u odsustvu četvoricu pripadnika Vojske Republike Srpske, a samo jedan od njih, koji je crnogorski državljanin, bio je u zatvoru – i to osam mjeseci. 

Porodica Klapuh tog juna 1992. bježala je, poput hiljada građana Foče, da se spasi od rata. I to su očekivali u Crnoj Gori, a ubijeni su čim su prešli granicu – u blizini Plužina.

Na njih su pucali oni koji su im obećali da će pomoći, da će ih spasiti. Među egzekutorima: komšije, ljudi kojima su platili da ih prevezu preko crnogorske granice. 

Ferid je Televiziji E kazao da je bio u Sarajevu kada su ubijeni njegovi roditelji i sestra. Čekao je, kaže, da mu se jave da su stigli na sigurno. A onda je dobio poziv iz Plužina: sestra i roditelji su ubijeni.

Ferid decenijama, uz sudske presude, ali i svjedočenja komšija i prijatelja pokušava da rekonstruiše odlazak svojih iz Foče i njihovo ubistvo u Crnoj Gori. Zna da su tražili pomoć od jednog od komšija i da su mu za to platili.

Ističe i da je tog komšiju dobro poznavao.

 – Kriminalac koji je i prije rata hapšen – priča Ferid i dodaje kako je tom čovjeku njegov otac Hasan pomagao. 

PO NALOGU

Vjeruje da su to uradili po nečijem nalogu.

– Ima tih ljudi, bio je neki u kriznom štabu, sad živi u Podgorici, Predrag Laković se zove, njega nađite pa ga pitajte. On je prije odlaska iz Foče sjedio sa njima tri sata u stanu mojih roditelja. Bio je član kriznog štaba. Znate šta znači biti član kriznog štaba – on je odlučivao o svemu. Mogao je da pusti nekoga. Mogao je da ne pusti nekoga, a kum sam mu bio. E sad zamislite koje su to mrcine, koji su to ljudi – kazao je Ferid.

GODINA ZA POTVRDU DA JE REEKSUMACIJA MOGUĆA

Još prošle godine je dao svoj DNK, koji će sada biti iskorišćen za identifikaciju tijela koja su reekshumirana juče iz neobilježene grobnice kraj teniskih terena u Nikšiću. Čak godinu je čekao papir da je moguće reeksumirati tijela njegove sestre, majke i oca.

– Morate me razumjeti jedna je stvar ovo što se radi ekshumacija, to je ono ljudsko da mogu da sahranim svoje roditelje i svoju sestru. To je ono ljudsko i kočili su me i u tome. Institut za nestale osobe Crne Gore i Bosne i Hercegovine imali su sastanak u Dubrovniku prošle godine u maju. Od maja do sada trebalo je da im papir izdaju skoro godinu dana. Tužilaštvo kaže nismo mi nadležni i na kraju bude tužilaštvo nadležno. To je takva patnja. Ono što im piše u zakonu što treba da rade nijesu radili. Odugovlačili su proces, to je trajalo toliko dugo godinu dana Zamislite godinu dana da izdaju papir kao da niko nikada u Crnoj Gori nije vršio ekshumaciju pa ne znaju taj proces – ispričao je Ferid Televiziji E.

PRIKRIVANJE TRAGOVA PIJESKOM

I to je samo dio Feridove patnje. On više od 30 godina traži odgovore i čeka da se proces protiv optuženih da su mu ubili sestru, majku i oca okonča. Viši sud u Podgorici, presudom iz 1996. godine ubistvo članova porodice Klapuh okarakterisao kao ratni zločin.

Za taj je zločin, u odsustvu, na 20 godina osudio Zorana Vukovića, Radomira Kovača, Zorana Simovića i Janka Janjića. Istovremeno je zbog neprijavljivanja krivičnog djela i počinilaca na osam mjeseci osuđen Vidoje Golubović, jedini u grupi koji je bio državljanin Crne Gore.

Svi su bili pripadnici Vojske Republike Srpske. Golubović je uhapšen mjesec nakon zločina kada je došao u Plužine da posjeti porodicu. 

Prema sudskim spisima koje je prošle godine u Podgorici i Beogradu prikupljao Radio Slobodna Evropa, Golubović je pred Višim sudom u Podgorici ispričao da je nakon ubistva porodice Klapuh u kanjonu Pive dobio naredbu da pijeskom prekrije tragove krvi na cesti.

Preko granice su prošli sa tri automobila, a porodica je bila u vozilu sa Zoranom Vukovićem. Prema sudskoj presudi, prvo je iz vatrenog oružja ubijen Hasan, zatim supruga Ferida, a na kraju njihova ćerka Sena.

– “Zoka, nemoj molim te!” Molila je Sena Vukovića – kazao je Golubović sudu.

POTJERNICE NAKON 20 GODINA

Ostali osuđeni nijesu bili dostupni pravosuđu, pa je Crna Gora za njima raspisala međunarodne potjernice, ali tek nakon 20 godina. Nijesu, decidan je Ferid, ni Vlada ni sud Crne Gore, uradili ono što je trebalo kada je presuda postala pravosnažna.

– Trebalo je da raspišu međunarodnu potjernicu za njima, međutim oni to nijesu uradili – nego tek 20 godina nakon pritiska javnosti i međunarodnih organizacija i udruga raznih su pristali da raspišu međunarodnu potjernicu 2015. godine – podjseća Ferid Klapuh.

Po crnogorskoj potjernici, Srbija je decembra 2015. uhapsila jednog od njih – Zorana Vukovića, koji je ranije u Haškom tribunalu osuđen na 12 godina zatvora zbog počinjenih zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja.

Godinu se čekalo njegovo izručenje Crnoj Gori no dvoje ministara pravde Srbije iz tog perioda – Nikola Selaković i Nela Kuburović Kisić – nijesu potpisali spremno rješenje o izručenju. Srbija je u decembru 2016. pustila Vukovića i on se vratio u Foču.

BIH NE PRIZNAJE SUĐENJE U ODSUSTVU

Od tada do danas pred ovaj slučaj ispriječio se novi problem – Bosna i Hercegovina ne priznaje suđenje u odsustvu.

– Ono što je bio problem u slučaju ubistva porodice Klapuh jeste činjenica da su Zoran Vuković i Zoran Simović, Janko Janjić i Radomir Kovač u Crnoj Gori osuđeni na 20 godina zatvora u odsustvu, a BiH je jedina u regionu koja ne poznaje suđenje odsustvom i samim tim ne priznaje ovu presudu – kazala je za Televiziju E Bojana Malović, iz Akcije za ljudska prava.

Bosna i Hercegovina nije procesuirala nijednog od četvorice osuđenih. Haški tribunal je pored Zorana Vukovića sudio i Radomiru Kovaču. Obojica su uhapšeni 1999. godine i izručeni Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju, ali ne zbog slučaja Klapuh, već zbog drugih zločina na teritoriji Foče. 

Kovač je osuđen na 20 godina. I njemu kao i Vukoviću izrečena je kazna zbog počinjenih zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja. U slučaju Kovača, vijeće tribunala je utvrdilo da je silovao i prodavao djevojke, među njima i jednu 12-godišnjakinju.

Prema presudi Haškog tribunala dvije djevojke je prodao za po 500 njemačkih maraka neimenovanim crnogorskim vojnicima 1993. godine.

I Vuković je u Hagu osuđen zbog silovanja 15-godišnjakinje.

Krajem novembra 2002. prebačeni su u Norvešku na izdržavanje kazni. Vuković je pušten 2008. godine, a Kovač 2013. godine. Janko Janjić je takođe trebalo da bude izručen Hagu, ali je prilikom hapšenja počinio samoubistvo.

U Hag u laboratoriju Međunarodne komisije za nestale osobe će biti poslat i uzorak DNK Ferida Klapuha. Rezultati se očekuju za oko mjesec – 33 godine nakon ubistva njegovih sestre, majke i oca.