Video
Radović je negirao crnogorsku naciju, nazivao Crnogorce „komunističkim nakotom ili kopiladima“, a islam lažnom vjerom. Aktivno je podržavao Srbiju u vođenju pet ratova na teritoriji bivše Jugoslavije, dočekivao, branio, slavio i krio ratne zločince iz ratova devedesetih, među kojima su i Željko Ražnatović Arkan i Radovan Karadžić i podržavao je opsadu Dubrovnika.
Bio je protivnik NATO, koji je nazivao Četvrtim rajhom. Parade ponosa LGBT zajednice smatrao je „paradama smrti i uništenja“.
Odluku Đukanovićevog DPS-a 2008. da prizna Kosovo Amfilohije je nazivao „najvećom sramotom i izdajom Crne Gore“, a tadašnju politiku Crne Gore kletvama je pokušavao da vrati ka Rusiji.
– Ko ne bio vjeran jednojezičnoj, jednokrvnoj Rusiji, dabogda živo meso od njega otpadalo. Bio proklet tri puta i tri hiljade puta od mene – govorio je Radović.
Pod Amfilohijevim patronatom formirana je prva Vlada Crne Gore, nakon smjene DPS-a. Na mjestu mitropolita naslijedio ga je Joanikije Mićović.
Uprkos svemu tome, na otkrivanju spomenika predsjednik Opštine Kolašin Petko Bakić rekao je da je on govorio „jezikom ohrabrenja i mira“.
– Njegov rad ima vidljive i nevidljive plodove. Vidljivi su u sagrađenim crkvama i manastirima širom Crne Gore: hram u Baru, u podgoričkom hramu koji nad gradom stoji kao brod nade, u obnovljenoj Cetinjskoj bogosloviji đe se rađaju note novih svešteničkih glasova, do oltara na kojima se liječi srce naroda. Nevidljive su u stotinama razgovora u četiri oka, u narodnim kuhinjama koje hrane postiđelu glad, u molitvi… Gdje je dolazio obnavljale su se svetinje, gdje je govorio rađala se nada, gdje je ćutao – ćutanje je govorilo više od riječi – rekao je Bakić.
Ocijenio je da je Radović bio „strog kad treba – a uvijek pravedan“.
– Onoliko kad čovjek može biti kada se oslanja na nebo. U godinama tvrde buke stajao je ispred ljudi sa krstom i riječju i tražio da se poštuju svetinje, sloboda savjesti i dostojanstvo svakog čovjeka. Nije raspaljivao nego smirivao, nije razdvajao nego sabirao. Kao što su se mostovi gradili u tišini, tako je i on spajao obale: da voda nosi naše razlike, a ne ljudi. Zato nama koji danas stojimo pred njegovim spomenikom pripada ponos i skromnost. Ponos jer je upravo naš Kolašinac, bivši predsjednik Opštine Vladimir Martinović dao prijedlog i opredijelio sredstva iz budžeta za podizanje ovog spomenika. Hvala mu što je sa vjerom i razumijevanjem prepoznao potrebu da u srcu Kolašina stoji lik onoga koji nas je učio miru, radosti i sabornosti i potrebu da se ovaj spomenik uspravi na mjestu kojem pripada – pored crkve pod nebom koje je volio i u gradu čije je čedo – izjavio je Bakić.
Ovo je, cijeni on, mjesto gdje će se mladi i stari skupiti.
– U svijetu koji brzo zaboravlja budite ljudi koji pamte čovjeka koji je, sa krstom u ruci i molitvom na usnama, predvodio litije i branio svetinje. Ako se ikad dvoumite kuda: dođite ovdje, stanite, prekrstite se, poslušajte tišinu i sjetićete se puta, tada će i ova bronza progovoriti, ne glasno nego jasno – naveo je on.
Na otkrivanju spomenika govorio je i srpski pisac i nacionalistički ideolog Matija Bećković.
Preporučeno
Odluku o podizanju spomenika Radoviću odobrilo je Ministarstvo kulture i medija (MKM), a potpisala ministarka Tamara Vujović iz redova Demokrata. Inicijativu za postavljanje spomenika pokrenuo je još 28. decembra 2022. godine tadašnji predsjednik Opštine Kolašin, Vladimir Martinović.
