Predsjednik Opštine Kolašin Petko Bakić u intervjuu za Standard kaže da evropske integracije moraju postati vidljive u ulici, vodi, javnoj usluzi i pravilima koja jednako važe za sve. Kao jedan od najvažnijih projekata navodi postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda sa kanalizacionom mrežom i unapređenjem vodosnabdijevanja, vrijedno oko 12 miliona eura, od čega je osam miliona obezbijeđeno iz granta Evropske unije.

Ali Bakić upozorava i na drugu stranu ubrzanog razvoja. Kapital ne može biti urbanistički plan, a Kolašin, kako kaže, ne smije postati grad koji je „lijepo posjetiti, a teško u njemu živjeti“. Zato će se, poručuje, uspjeh mnogo manje mjeriti brojem kranova iznad grada, a mnogo više brojem ljudi koji u Kolašinu vide razlog da ostanu.

EVROPA MORA DA SE VIDI U ULICI, VODI I JAVNOJ USLUZI

STANDARD: Kada građaninu Kolašina kažete da Crna Gora ide ka Evropskoj uniji, šta on konkretno treba da osjeti u svakodnevnom životu: bolju infrastrukturu, uređeniji grad, nova radna mjesta, čistiji prostor ili veću kontrolu investicija?

PETKO BAKIĆ: Sve to zajedno. Jer evropska integracija nema svoju punu vrijednost ako ostane samo tema pregovaračkih stolova, izvještaja i institucija. Za građanina ona mora imati sasvim konkretan oblik.

Mora se vidjeti u ulici kojom prolazi, u vodi koju pije, u čistijem gradu, sigurnijem poslu, kvalitetnijoj javnoj usluzi. Mora se osjetiti i u uvjerenju da se prostor ne uređuje prema trenutnoj potrebi, već prema pravilima koja jednako važe za svakoga.

Upravo iz tog razloga u Kolašinu evropske integracije nastojimo da prevedemo na jezik lokalnog razvoja. Uspostavili smo Službu za evropske integracije kao trajnu institucionalnu adresu za pripremu projekata i korišćenje evropskih fondova i otvorili informativni kutak „EU i tačka“. Ali smisao tih institucija nije u njihovom nazivu, već u onome što mogu da donesu gradu.

Najbolji primjer je postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda, sa kanalizacionom mrežom i unapređenjem sistema vodosnabdijevanja. Vrijednost ugovora za izvođenje radova je oko 12 miliona eura, od čega je osam miliona obezbijeđeno iz granta Evropske unije.

To je evropska politika prevedena na svakodnevni život Kolašina.

Međutim, jednako su važni oni rezultati koji se ne mogu izraziti samo milionima. Uređena procedura. Odgovorna administracija. Javni novac za koji postoji jasan trag. Investitor koji unaprijed zna šta smije, a šta ne smije. Građanin koji ne mora da poznaje nekoga da bi ostvario ono što mu po zakonu pripada.

Volio bih da dođe vrijeme kada građaninu neće biti potrebno objašnjavati šta mu je evropski proces donio. Prepoznaće ga po tome što je ono što je nekada smatrao izuzetkom postalo normalan način života.

STANDARD: Kolašin je posljednjih godina jedan od najbrže rastućih gradova na sjeveru, ali taj razvoj nosi i veliki pritisak na prostor. Kako spriječiti da evropski put za Kolašin ne znači samo nove hotele i apartmane, već bolji život za ljude koji ovdje žive tokom cijele godine?

PETKO BAKIĆ: Tako što ćemo najprije jasno odrediti šta smatramo razvojem.

Broj novih objekata jeste pokazatelj investicione aktivnosti, ali nije dovoljan pokazatelj kvaliteta jednog grada. Kolašin nije samo turistička destinacija. On je prije svega mjesto u kojem ljudi ustaju svakog jutra, vode djecu u školu, rade, podižu porodice i planiraju svoj život.

Zbog toga ne možemo graditi grad za gosta, a zaboraviti čovjeka koji u njemu ostaje kada se turistička sezona završi.

Ubrzan investicioni ciklus donio je Kolašinu velike mogućnosti, ali je istovremeno pokazao gdje su granice postojeće infrastrukture. Naš odgovor zato nije zaustavljanje razvoja, nego njegovo uređenje.

Osnovali smo Agenciju za projektovanje i planiranje prostora i pristupili izradi novog Prostorno-urbanističkog plana. Taj dokument treba da postavi osnovu kontrolisanog razvoja grada, turističkih zona, sela, infrastrukture i zaštićenih područja. I aktuelna rasprava o novom PUP-u pokazuje koliko je važno pronaći ravnotežu između investicionih ambicija, kapaciteta prostora i interesa ljudi koji ovdje žive.

Tu mora postojati mjera.

Moramo znati gdje grad može da raste, kakvu infrastrukturu taj rast zahtijeva i gdje interes prostora i zajednice mora imati prednost nad pojedinačnim ekonomskim interesom.

Istovremeno ulažemo u ono što možda nije uvijek atraktivno na fotografijama, ali određuje stvarni kvalitet života: vodovod i kanalizaciju, gradske i seoske puteve, parking, javnu rasvjetu, komunalnu opremu, sportske sadržaje i javne površine.

Kolašin ne treba da postane mjesto koje je lijepo posjetiti, a teško u njemu živjeti.

Naš uspjeh ćemo zato mnogo manje mjeriti brojem kranova iznad grada, a mnogo više brojem ljudi koji u njemu vide razlog da ostanu.

KAPITAL NE MOŽE BITI URBANISTIČKI PLAN

STANDARD: Šta ulazak u EU konkretno može donijeti Kolašinu kao turističkom centru: bolju povezanost, nove investicije, više gostiju, veće standarde usluge ili stroža pravila za one koji grade i posluju?

PETKO BAKIĆ: Za ozbiljnu turističku destinaciju te stvari se ne mogu razdvojiti.

Bolja povezanost donosi goste i kapital. Veća dostupnost evropskih programa otvara prostor za infrastrukturu i nova znanja. Veći standardi podižu kvalitet usluge. Ali sa većim mogućnostima dolaze i zahtjevnija pravila.

I mislim da je upravo to dobro za Kolašin.

Naš dugoročni interes nije da privučemo svaku investiciju po svaku cijenu, već onu koja razumije mjesto u koje dolazi. Kapital jeste potreban razvoju, ali kapital ne može biti urbanistički plan, ekološka politika niti mjera javnog interesa.

Kolašin već sarađuje sa evropskim i međunarodnim partnerima na projektima koji se odnose na zaštitu Biogradskog jezera, klimatsku otpornost, ruralni razvoj, zapošljavanje i održivi turizam. Četiri kolašinska objekta kroz projekat „Turizam za budućnost“ dobila su međunarodne Eko-label sertifikate. Učestvujemo i u prekograničnom projektu Via Dinarica, a kroz druge programe razvijamo kapacitete lokalne uprave i privrede.

To pokazuje kakav turizam želimo.

Ne samo više kreveta, nego kvalitetniju ponudu. Ne samo zimsku sezonu, nego grad koji ima razlog da bude posjećen tokom cijele godine. Zbog toga razvijamo sportsku infrastrukturu, podržavamo kulturne i sportske manifestacije, planinski i ruralni turizam i sadržaje koji Kolašinu daju život i kada nema snijega. Sportska zona, na primjer, obuhvata fudbalski teren, atletsku stazu, teniske, košarkaške i odbojkaške terene.

Ulazak u Evropsku uniju zato ne bih posmatrao kao obećanje da će nam neko dovesti više turista. To je prije prilika da Kolašin postane uređenija, dostupnija i kvalitetnija destinacija, sposobna da se takmiči na zahtjevnom evropskom tržištu.

A u turizmu postoji jedna jednostavna istina: gost može doći zbog planine, ali se vraća zbog ukupnog iskustva koje je na toj planini i u tom gradu imao.

STANDARD: Da li je Kolašin infrastrukturno spreman za razvoj koji mu se dešava — od puteva i parkinga, do vodovoda, kanalizacije, otpada i komunalnih usluga? Koji je problem koji bi evropski fondovi morali prvi da pomognu da se riješi?

PETKO BAKIĆ: Ne bih bio odgovoran prema građanima kada bih rekao da je Kolašin u svakom segmentu infrastrukturno spreman za intenzitet razvoja kojem svjedočimo.

Nije. Ali danas mnogo jasnije znamo gdje su problemi i, što je važnije, za veliki dio njih već imamo projekte, ugovorene radove ili obezbijeđena sredstva.

Na Brezi su započeti radovi na glavnoj saobraćajnici sa kompletnom infrastrukturom, vrijedni više od pet miliona eura. Za Donji Pažanj potpisan je ugovor vrijedan oko 1,37 miliona eura i radovi su počeli. U putnu infrastrukturu opštine posljednjih godina ulažu se značajna sredstva, dok se paralelno uređuju parking prostori i priprema gradska garaža.

Ali ako govorimo o prioritetu koji je neposredno vezan za budućnost grada, onda bih izdvojio vodu, kanalizaciju i tretman otpadnih voda.

Razlog je jednostavan: grad može neko vrijeme podnijeti nedostatak parking mjesta. Može čekati rekonstrukciju pojedine ulice. Ali ozbiljan turistički i stambeni rast ne može dugoročno počivati na nedovoljnom kapacitetu osnovnih komunalnih sistema.

Zbog toga je projekat PPOV-a toliko važan. Zbog toga radimo na projektu zamjene azbestnih cjevovoda, SCADA sistemu, glavnom transportnom vodovodu i novim kapacitetima vodosnabdijevanja. U sistem je uključen i rezervoar od 3.000 kubika u Dulovinama, nakon višegodišnjeg neriješenog tehničkog problema.

To su skupi projekti, često nevidljivi kada se završe, i upravo zbog toga je podrška evropskih fondova posebno dragocjena.

U politici se često više govori o onome što se vidi iznad zemlje. Za Kolašin će, međutim, naredne decenije dobrim dijelom zavisiti od kvaliteta sistema koje danas postavljamo ispod nje.

„PRIRODA NIJE SCENOGRAFIJA“

STANDARD: Evropska unija insistira na zaštiti životne sredine. Može li Kolašin, kao grad koji svoj razvoj gradi na planinama, šumama, rijekama i čistom vazduhu, sebi dozvoliti bilo kakav razvoj koji ugrožava upravo ono zbog čega ljudi dolaze u Kolašin?

PETKO BAKIĆ: Ne može. I to nije pitanje samo evropskih obaveza. To je pitanje opstanka razvojnog modela Kolašina.

Naša priroda nije scenografija pred kojom ćemo graditi turizam. Ona je njegovo polazište.

Bjelasica, Sinjajevina, Komovi, Moračke planine, Tara, Mrtvica, Kapetanovo i Biogradsko jezero nijesu neograničen resurs. Ono što se u prostoru jednom izgubi ponekad se više ne može vratiti ni novcem ni najboljom namjerom.

Zbog toga smo radili na zaštiti Kapetanovog jezera, Dulovina, Mrtvice, Bjelasice, Komova, Sinjajevine, Moračkih planina i kanjona Morače. Pripremljen je Lokalni plan zaštite životne sredine, započeta izrada Lokalnog plana za biodiverzitet, a radi se i na Planu upravljanja otpadom.

To je posebno važno sada, kada se Crna Gora nalazi pred zahtjevnim obavezama u oblasti životne sredine. U aktuelnim porukama Delegacije Evropske unije posebno se naglašavaju sprovođenje politika zaštite prirode, lokalni planovi upravljanja otpadom i jačanje kapaciteta za njihovu primjenu.

Za nas to ne treba da bude obaveza koju ispunjavamo zato što je neko u Briselu traži. Ako smo ozbiljni prema Kolašinu, morali bismo je postaviti sebi i bez pregovaračkog procesa.

Naravno da ćemo graditi. Kolašin ne može biti muzej pod otvorenim nebom u kojem je svaka promjena zabranjena. Ljudi ovdje moraju da rade, privreda mora da se razvija, sela moraju da žive, a mladi da dobiju razlog da ostanu.

Ali postoji granica poslije koje investicija prestaje da bude dobitak.

Naša generacija je Kolašin dobila na čuvanje, ne u trajno vlasništvo. Vrijednost onoga što uradimo neće se jednom mjeriti samo onim što smo sagradili, nego i onim što smo imali snage da ne uništimo.

STANDARD: Veliki broj investicija mijenja izgled Kolašina. Kako obezbijediti da od tog razvoja korist imaju i lokalni ljudi — kroz posao, male biznise, poljoprivredu, seoski turizam i usluge — a ne samo investitori i tržište nekretnina?

PETKO BAKIĆ: To je jedno od ključnih pitanja naredne faze razvoja Kolašina.

Investicija koja promijeni panoramu grada, a ne popravi život ljudi koji u njemu žive, nije završila svoj posao.

Zato želimo da što veći dio novca koji dolazi u Kolašin ostane u lokalnom ekonomskom krugu: kod našeg poljoprivrednika, preduzetnika, zanatlije, ugostitelja, vodiča, prevoznika i mladog čovjeka koji želi da pokrene svoj posao.

Za to je potrebna aktivna lokalna politika.

Budžetska podrška poljoprivredi povećana je sa 74.000 eura u 2022. na 170.000 eura u 2026. godini. Povećana su izdvajanja za turističke i sportske manifestacije, a uvedene su i stipendije za najbolje sportiste.

Imamo i vrlo konkretan primjer evropskog projekta zapošljavanja. Kroz program vrijedan oko 137.000 eura obuku je prošlo 12 nezaposlenih kod šest poslodavaca, osam učesnika dobilo je dugoročne ugovore, podržano je 14 poslodavaca, osnovana su četiri nova preduzeća i otvoreno 12 novih radnih mjesta.

To možda nijesu brojke koje će same promijeniti ekonomsku sliku čitavog grada, ali pokazuju model koji treba širiti.

Posebno vidim prostor u snažnijem povezivanju turizma i poljoprivrede. Nema razloga da rast hotelskih kapaciteta ne znači istovremeno veće tržište za kolašinski sir, meso, krompir, med i druge lokalne proizvode. Nema razloga ni da razvoj planinskog turizma ne otvara prostor porodičnom smještaju, seoskim domaćinstvima, vodičima i malim servisima.

Velike investicije mijenjaju ekonomsku mapu grada. Na lokalnoj upravi je da učini sve što može da na toj mapi bude mjesta i za male.

Jer prava vrijednost kapitala koji dođe u jednu sredinu počinje onda kada od njega mogu da rastu i ljudi koji su tu bili prije njega.

EVROPSKA PRAVILA NIJESU SAMO GRANTOVI

STANDARD: EU ne donosi samo fondove, već i stroža pravila, javnost rada i odgovornost lokalne uprave. Da li su opštine na sjeveru, pa i Kolašin, spremne da evropski standardi znače više kontrole, manje improvizacije i jasnije odgovore građanima kako se troši javni novac?

PETKO BAKIĆ: Ako želimo prednosti članstva, moramo biti spremni i za njegovu disciplinu.

Ne možemo evropska pravila podržavati samo onda kada iza njih stoji grant, a doživljavati ih kao teret onda kada zahtijevaju veću kontrolu, transparentnost ili promjenu načina rada.

Za lokalnu samoupravu to znači vrlo konkretne stvari: profesionalniju administraciju, kvalitetnije planiranje, javne procedure, mjerljive rezultate i odgovornost za svaku odluku kojom raspolažemo novcem građana.

Kolašin je posljednjih godina upravo zbog toga radio i na institucionalnoj infrastrukturi. Formirali smo Službu za evropske integracije, osnovali Agenciju za projektovanje i planiranje prostora i Parking servis, a donesena je i odluka o osnivanju Sportsko-turističkog parka.

Takve institucije, naravno, same po sebi nijesu garancija dobrog upravljanja. One imaju opravdanje samo ako donesu više stručnosti, jasnije nadležnosti i bolju uslugu građanima.

Tu vidim i jednu od najvećih promjena koju pristupanje Evropskoj uniji može donijeti lokalnim zajednicama. Ne samo više novca, nego drugačiju kulturu upravljanja javnim poslovima.

Građanin ima pravo da pita koliko nešto košta. Ima pravo da zna zašto je neki projekat izabran, u kojoj je fazi, ko je odgovoran za njegovo sprovođenje i šta je učinjeno ako rok nije ispoštovan. Takva pitanja nijesu smetnja vlasti. Ona su sastavni dio odgovorne vlasti.

I tu ne treba praviti razliku između Podgorice i sjevera, velikih i malih opština. Pravilo koje važi samo tamo gdje ga je lako primijeniti nije ozbiljno pravilo.

Na kraju, najvažniji evropski ispit lokalne uprave možda se neće polagati pred evropskim institucijama.

Polagaće se svakoga dana pred sopstvenim građanima.

TEKST JE IZRAĐEN U OKVIRU PROJEKTA “ŠTA GRAĐANI DOBIJAJU ULASKOM CRNE GORE U EVROPSKU UNIJU“, KOJI JE PODRŽAN OD FONDA ZA PODSTICAJ MEDIJSKOG PLURALIZMA MINISTARSTVA – MINISTARSTVA KULTURE I MEDIJA CRNE GORE.