Video
Đavolski je mračno na ovoj našoj mrtvoj straži pameti ljudske. – Miroslav Krleža, “Dijalektički antibarbarus”.
Ovdje radio Cetinje. Govori vam Radio Cetinje iz slobodnog Cetinja. Dobro jutro dragi slušaoci! Emitujemo vijesti s fronta – prve su riječi koje su se 27. novembra 1944. godine čule preko radio stanice koju su partizanski borci zatekli u zgradi Banovine, pošto su 13. novembra išćerali okupatora i domaće izdajnike.
Kao da su ove riječi Tekle Vukmirović zauvijek odredile sudbinu medija koji će Cetinjanima, kao i mnogo drugih rabota, biti otet ali koji će i vaskrsnuti onda kada im je najviše bio potreban, u vremenu kada je oružje opet zveckalo, početkom devedesetih. Kada je pokret otpora sveopštem ludilu rekao ne. Kada je Radio Cetinje u duhu tradicije i visokih moralnih načela štitio slabije, braneći pravo na slobodnu riječ, ugošćavajući predstavnike svih političkih opcija uključujući i one ratnohuščačke. Da kažu što imaju, pa neka javnost procijeni…To su bili dani, rekli bi nostalgičari. I jesu. Sa platom od 6 maraka koja bi od petka do poneđeljka valjala samo jednu marku i milione dinara ali sa velikim žarom i željom da se izbore za slobodu, trpjeli su radnici radija razne pritiske, ucjene, podmetanja, laži…
Te 1944. godine Radio je premješten u prostorije bivšeg bugarskog poslanstva i tada emitovao koliko juče zabranjene pjesme. Tadašnji spikeri su bili iznenađeni da mladež po ulicama pjeva te iste pjesme.
I opet sa slobodnog Cetinja devedesetih neke zabranjene pjesme koje je cetinjska mladež pjevala po kafićima i po trgovima.
I onda 1949. Godine, opremu sele u Titograd, počinju da rade, odnose sa sobom tablu (koju neće da vrate) na kojoj je Aco Prijić ćiriličnim slovima ispisao Radio Cetinje. I kao datum baštine onaj dan kada je počeo Radio Cetinje, koga su bezdušno ugasili kiteći se njegovim perjem.
13.novembra 1991.g, vaskrsnuo je Radio Cetinje. Uvijek na ivici opstanka, uvijek u finansijskoj krizi, stalno zapostavljan od onih koji su dužni da mu pomognu. Međutim, mala ekipa, izboksovala se za svoj opstanak i bila prepoznata kao oaza slobode pa je zahvaljujući tome i dobila tehničku pomoć od međunarodne zajednice kako bi se bolje i dalje čula. I bila proglašena za strane plaćenike i domaće izdajnike. Od onih koji će samo koju godinu kasnije pokazati svoje pravo lice, a čije se naličje ponovo nazire ovih dana.
Zadovoljstvo je bilo veliko kada se krenulo u obnovu državnosti. Radio kao da je ispunio svoju misiju – prisjeća se jedan od „prvoboraca“ iz Radio Cetinja. Ali je i razočarenje bilo još veće kada smo shvatili da se po pitanju našeg statusa ništa ne mijenja.Da smo opet sami. Da ne ide sve onako kako je izgledalo.
I danas,nakon gotovo trideset godina opet smo na početku. Ne zvecka oružje ali zveckaju neke mračne slike iz minulih vremena.
Ovđe radio Cetinje. Govori vam Radio Cetinje iz slobodnog Cetinja!
Preporučeno
M.Zadrima / RTV Cetinje
