Udice i mreže prijete modrulju i mako ajkuli

Udice i mreže prijete modrulju i mako ajkuli

Standard

21/01/2018

07:52

Ukupno 24 primjerka različitih pelagičnih vrsta morskih pasa, među kojima i na Mediteranu ugrožene mako, modrulj i atlantska ajkula, evidentirani su na sedam različitih lokacija širom Primorja tokom istraživanja koje je prošle godine sprovelo Crnogorsko društvo ekologa.

Ukupno 24 primjerka različitih pelagičnih vrsta morskih pasa, među kojima i na Mediteranu ugrožene mako, modrulj i atlantska ajkula, evidentirani su na sedam različitih lokacija širom Primorja tokom istraživanja koje je prošle godine sprovelo Crnogorsko društvo ekologa.

 

“Projekat u čijem je fokusu bio uticaj sportskog ribolova na tune, kao i komercijalni lov pelagijskih vrsta riba pomoću plivajućih parangala imao je za cilj da ukaže na osjetljivost ovih drevnih predatora, čiji pad populacije i nestanak ima direktni negativni uticaj na ekosistem”,  kazao je za Pobjedu vođa projekta, biolog Ilija Ćetković.

Malobrojni predatori

Podaci pokazuju da su neke od najčešćih vrsta pelagičnih ajkula svijeta prisutne i u našem dijelu Jadrana.

“U prvom redu, radi se o psu modrulju (Prionace glauca) i mako ajkuli (Isurus oxyrinchus), dok su zabilježene i ajkula lisica (Alopias vulpinus) i pješčani morski pas (Carcharhinus plumbeus). Tokom protekle dvije godine, zabilježeno je više od 50 jedinki ovih vrsta. Modrulj i mako ajkula su u Mediteranu okarakterisani kao kritično ugrožene vrste, dok se druge dvije vode kao ugrožene”,  kaže Ćetković.

On napominje da je i pored stalne prisutnosti ovih vrsta, njihova populacija malobrojna.

“Pelagične vrste morskih pasa su krovni (apex) predatori morskog ekosistema, tako da je njihova brojnost prirodno na veoma malom nivou u poređenju sa drugim vrstama riba. Ovo je jedan od razloga zbog čega su izložene snažnom uticaju ribolova. U vodama Crne Gore jedinke ovih vrsta bilježe se pri ulovu na površinske parangale za lov tune i u sportskom ribolovu gdje ih često uzimaju kao trofeje. Određen procenat smrtnosti, i to najčešće tek rođenih jedinki, prouzrokuju mreže stajaćice u područjima blizu obale”,  navodi Ćetković.

On naglašava da je smrtnost ajkula najčešće prouzrokovana povredama nakon kontakta sa nekim od navedenih ribolovnih alata, bilo udica ili mreža, zbog čega ne mogu da nastave da plivaju.

“U slučaju big gejm ribolova, odnosno sportskog ribolova na tune, stvar koja najčešće presudi jeste želja za trofejom, odnosno ulovom ajkule. Podsjećamo da se mako ajkula, atlantska ajkula, ali i neke od drugih vrsta nalaze na listi ,,Naredbe o lovostaju uzrasnih klasa riba i drugih morskih organizama”, te je njihov izlov zakonom zabranjen. Prema istoj naredbi, potrebno je evidentirati njihov ulov i vratiti u more žive i nepovrijeđene. Morski pas modrulj kod nas nema nikakav stepen zakonske zaštite, međutim, iako je najčešća vrsta pelagijske ajkule u Jadranu, sve ga je manje. Zbog navedenog apelujemo na ribare da puste žive jedinke ajkula, a dostave informacije o njihovom ulovu”,  napominje Ćetković.

Predrasude

Ljudi su, ističe on, oduvijek imali negativan stav na sam pomen ovih vrsta riba. Kroz veliki broj edukativnih kampanja i projekata, situacija se u svijetu polako poboljšava.

“U Crnoj Gori, ekološka svijest građana o ajkulama je jako slabo razvijena, kao i o vrstama koje imaju sličnu ulogu u drugim ekosistemima. Potrebno je poraditi na edukaciji kako bi ljudi shvatili da su ajkule potpuno uobičajeni stanovnici mora i da nije ništa začuđujuće pronaći neku u Jadranu. Ne smijemo zaboraviti da je njima glavni neprijatelj čovjek i da na svjetskom nivou godišnje strada i do 100 miliona jedinki ajkula”, upozorava Ćetković.

Ostavite komentar

Komentari (0)

X